Z. Meter: Biden „pregrizao jezik“ i nazvao Putina!

Vrag je odnio šalu – Rusija se ne povlači

U utorak, 13. travnja, američki predsjednik Joe Biden, za mnoge čudno, nazvao je ruskog predsjednika Vladimira Putina i ponudio nastavak dijaloga po pitanjima koja su od zajedničkog interesa.

Nakon razgovora službe za odnose s medijima Bijele kuće i Kremlja izdale su priopćenja.

“Razgovarali su o brojnim regionalnim i međunarodnim pitanjima, uključno i o  namjeri Sjedinjenih Država i Rusije da nastave dijalog o strateškoj stabilnosti o kontroli naoružanja i sigurnosnim pitanjima koja se pojavljuju na temelju proširenog Ugovora o START-u”, objavila je američka strana u svom priopćenju.

Riječ je o bilateralnom Ugovoru o mjerama za daljnje smanjenje i ograničavanje strateškog ofanzivnog naoružanja (START, START-3), koji je produljen početkom godine za maksimalnih pet godina.

“Predsjednik Biden također je jasno kazao kako će Sjedinjene Države odlučno djelovati u obrani svojih nacionalnih interesa kao odgovor na ruske akcije poput upada u cyber prostor i miješanja u izbore”, objavila je Bijela kuća.





U priopćenju Kremlja kaže se da je Joe Biden potvrdio prethodno proslijeđeni poziv ruskom predsjedniku za sudjelovanje na Klimatskom summitu koji će se održati u formatu videokonferencije 22. i 23. travnja.

“Obje su strane izrazile spremnost za nastavak dijaloga o najvažnijim područjima osiguranja globalne sigurnosti, koja bi udovoljila interesima ne samo Rusije i Sjedinjenih Država, već i čitave svjetske zajednice”, kaže se u poruci ruske strane. „Štoviše, Joseph Biden izrazio je interes za normalizacijom stanja na bilateralnom planu i uspostavi stabilne i predvidljive interakcije o tako akutnim problemima kao što su osiguravanje strateške stabilnosti i kontrole naoružanja, iranskom nuklearnom programu, stanju u Afganistanu i globalnim klimatskim promjenama”, objavljeno je u Kremlju.

“U tom je kontekstu američki predsjednik predložio razmotriti mogućnost održavanja osobnog sastanka na vrhu u doglednoj budućnosti. Tijekom razmjene mišljenja o unutarnjoj ukrajinskoj krizi, Vladimir Putin iznio je pristupe političkom rješenju na temelju Paketa mjera iz Minska. Dogovoreno je da se nadležnim odjelima naloži da razrade pitanja pokrenuta tijekom telefonskog razgovora”, istaknula je služba za medije ruskog predsjednika Putina.





I bez previše analitičkog promišljanja ovog Bidenovog poteza, jasno je kako su američki predsjednik Joe Biden i njegov tim suradnika i više nego svjesni činjenice da se niti jedno važno globalno pitanje već odavno ne može riješiti bez sudjelovanja Rusije. Štoviše, Moskva je paralelno s jačanjem proturuske retorike nove američke administracije, koju je pratila i ona u Bruxellesu, (dovoljno se prisjetiti činjenice da je Joe Biden još prošli mjesec u intervjuu televiziji ABC Putina nazvao „ubojicom“ i da je Rusija nakon toga povukla svog veleposlanika iz Washingtona koji se još uvijek nije vratio u SAD), potpuno „okrenula ploču“ i strategiju vođenja dijaloga sa Zapadom u cjelini, otvoreno govoreći kako je vrijeme ruskih besplodnih razgovora s njim prošlo i da Moskva od sada razgovara isključivo s pozicije zaštite ruskih nacionalnih interesa. Dakle, isto onako kako to čine i SAD.

Rusija je, osim zaoštrene retorike koju je pokrenula nakon spoznaje kako je zbog pokrenute „afere Navaljni“ prošloga ljeta svaki pokušaj ravnopravnog i konstruktivnog dijaloga sa SAD-om i EU postao besmislen, zaoštrila i svoje vojno-sigurnosne poteze: osim što je odlučnim metodama suzbila pokušaj unutarnje destabilizacije pokretanjem masovnih prosvjeda diljem zemlje na poziv Alekseja Navaljnog nakon što se vratio iz Njemačke u zemlju (što je, očekivano, izazvalo salve kritika Zapada o ruskom „diktatorskom režimu“, kršenju ljudskih prava i td. kao da nasilnog gušenja građanskih prosvjeda i ljudskih prava posljednjih godina i više nego dovoljno nema i u SAD-u i EU), Rusija je intenzivirala samostalne zračne napade u Siriji na terorističke i oporbene postrojbe vladi Bashara Assada, jasno potvrđujući svoju daljnju nedvosmislenu potporu njegovu ostanku na vlasti; na nedavno pokrenutu opasnu krizu na istoku Ukrajine Moskva je odgovorila kao nikada do sada: pokretanjem masovnih vojnih snaga uz granicu s tom zemljom, kao i otvorenim izjavama njenog državnog vrha, uključno i Putina osobno, kako Ukrajina neće opstati kao država ako silom pokuša riješiti problem pobunjenih proruskih regija u Donbassu. Također se otvoreno kazalo kako će ruska vojska u tom slučaju intervenirati.

Kada su stvari došle do ovakvog stupnja razvoja i kada je postalo jasno kako se Putin ne samo nije uplašio u predizbornoj kampanji najavljivanog i nakon inauguracije pokrenutog ratobornog političkog stava Joe Bidena prema Rusiji, već i bacio nove „rukavice izazova“ američkoj administraciji, potvrdila su se očekivanja pravih analitičkih znalaca o neodrživosti agresivne američke vanjske politike u beskonačnost.

Što, npr. u političkom i vojnom smislu, kao opasnost, za Rusiju mogu predstavljati dva-tri američka vojna broda koja svako toliko uplovljavaju u Crno more uz popratnu oštru političku retoriku Washingtona, udaljenog tisuće i tisuće kilometara od jedne Ukrajine zbog koje on nikada ni u snu neće krenuti u ratni obračun s Rusijom, kao što to neće učiniti niti jedan jedini vojnik NATO saveza – i što ova jako dobro zna? Upravo je jutros rusko Ministarstvo vanjskih poslova kroz riječi zamjenika minstra Sergeja Rjabkova upozorilo Washington da se američki brodovi ne približavaju Krimu jer će u suprotnom možda doći do neželjenih incidenata. Poruka čiju bi ozbiljnost svatko normalan odmah  shvatio, a Biden i njegov tim to sigurno jesu.

I konačno, američka „pogubljena“ vanjska politika proteklih godina, ne samo prema Rusiji, kombinirana s uvođenjem oštrih sankcija koje godinama ne daju očekivanih rezultata, sada, što je možda i najvažnije i po SAD najopasnije – otvara široki prostor za ubrzano stvaranje čvrstog rusko-kineskog strateškog partnerstva (koje de facto već postoji ali još ne u formi klasičnog savezništva, što u ovim trenucima jednako odgovara i Moskvi i Pekingu jer, i pored svega, oboje još uvijek žele ostvariti (ili održati) partnerske i ravnopravne odnose s tim istim Zapadom a ne pristajati na nove blokovske podjele).

Današnji Bidenov potez i njegov telefonski poziv Putinu za mnoge je vjerojatno posve neočekivan. Ali za njegovu pripremu se dobro znalo i na njoj radilo i u Washingtonu i u Moskvi. On još uvijek ne znači ništa više od pokušaja zaustavljanja kliženja u provaliju američko-ruskih odnosa što za obje zemlje i svijet nikako nije dobro. Hoće li, s vremenom, omogućiti i stvarni napredak i poboljšanje rusko-zapadnih odnosa još je teško reći. Ali i ovakav, u formi pokušaja izbjegavanja kataklizme, sada je i više nego relaksirajući po obje strane i svijet u cjelini.

A za sve one, koji se sa strašću i navijanjem, kako u analitičkim krugovima (gdje to nikako ne bi smio biti slučaj) tako i širokoj javnosti nerijetko razilaze i s razumom i sa stvarnošću, podsjetio bih na svoju staru izjavu iz jedne od geopolitičkih analiza još iz doba otvaranja ukrajinske krize 2014. g i naglo rastuće napetosti između Zapada i Rusije. Tada sam rekao nešto u slijedećem smislu: dok se veliki svađaju malima je bolje stajati sa strane i čekati tj. ne svrstavati se bez prijeke potrebe. A kada do nje i dođe, i tada ne bez nužnog opreza ili stavljanja emocija i ludosti ispred hladne glave i mudrosti. Jer, prije ili kasnije, veliki će se međusobno dogovoriti, a žrtve njihovog dogovora (koji je nužno kompromis) postaju nerijetko upravo oni narodi i zemlje koji su i najglasnije navijali na tribinama oko geopolitičkog ringa. Tj. oni, čiji politički lideri nisu izdržali test vremena i iznašli potrebnu dozu osobne hrabrosti i nužnog domoljublja u zaštiti nacionalnih interesa naroda koje predvode.

Jedna od žrtava svoje glupe vanjske politike mogla bi najprije postati EU, izgubivši potpuno svoje ambicije o prerastanju u globalnog geopolitičkog igrača, svrstavši se olako u gromkog navijača oko geopolitičkog ringa stvarnih moćnika . A onda, skupa s njom, i pojedine njene članice – redom one najslabije i u pravilu najratobornije.

O ovoj temi pisao sam i prije nekoliko dana, ukazavši na svu sljepoću američke vanjske politike kojoj su nužne i žurne i drastične promjene, ponajviše u interesu samog SAD-a. Čini se da se to možda upravo i ostvaruje (vidi poveznicu ispod teksta).

Z. Meter: Najava ozbiljnih promjena: u Bijelu kuću stiže osoba za “reset” s Rusijom

Komentari

komentar

You may also like