TOP TEMA: „Rupa“ u sankcijskom zakonu SAD-a Njemačkoj omogućuje pobjedu u „Sjevernom toku 2“!

Jučer sam, u svojoj analizi o njemačko-ruskim odnosima u kontekstu novog zbližavanja EU (prije svega Njemačke) sa SAD-om pri Bidenovoj administraciji izjavio slijedeće: „…EU se i konačno odrekla svoje vanjskopolitičke nezavisnosti. Glavno je pitanje, samo, jesu li se toga, gledano partikularno, u potpunosti odrekle Njemačka (nije ju niti imala) ili, još više Francuska, ili će ustrajavati na „privilegijama“ kada su njihovi interesi u odnosima s Rusijom ili bilo kojom drugom zemljom u pitanju? Poput, primjerice, projekta plinovoda Sjeverni tok 2. Jer da on, kojim slučajem, nije u interesu Berlina ovaj bi to već odavno javno kazao i lako ga se odrekao a ne se mjesecima neugodno „natezao“ s Washingtonom.“ (vidi poveznicu ispod teksta).

Danas smo na ovom portalu izvijestili o tome kako je Zastupnički dom američkog Kongresa većinom glasova (više od dvije trećine zastupnika, preciznije – njih 335, a protiv ih je bilo 78) odobrio proračun SAD-a za obranu za iduću financijsku godinu (o tome još mora raspravljati gornji dom tj. Senat, a onda se upućuje na potpis predsjedniku Donaldu Trumpu koji ga neće moći blokirati zbog dvotrećinske potpore zastupnika). Američki zakonodavci u tom su se dokumentu složili o verziji najstrožih sankcija protiv sudionika Sjevernog toka 2 (bilo je više verzija – blažih i strožih). Međutim, američki zakonodavac Njemačkoj je ostavio „rupu“ u zaštiti europskih tvrtki – što i je bio glavni „kamen spoticanja“ na relaciji Berlin (Bruxelles) – Washington vezano uz novi paket američkih sankcija.

Najprije bih podsjetio kako je moguće uvođenje dodatnih sankcija protiv  plinovoda Sjeverni tok 2 (prve su uvedene u prosincu 2019. g.) bilo  poznato još u ljeto ove godine. Jedan sankcijski prijedlog tražio je uvođenje ograničenja za tvrtke koje rade na modernizaciji, novom opremanju, osiguranju i re-osiguranju brodova koji rade na projektu Sjeverni tok 2, dok je u drugom predloženo izricanje sankcija tvrtkama koje ispituju, pregledavaju i certificiraju plinovode.

Važna je točka u konačnom, upravo usvojenom tekstu članka 1242. ta, da su tvrtke koje su osiguravale svoje kapacitete brodovima Sjevernog toka 2, odnosno logističke luke, odatle nestale. I, što je najvažnije, sankcije se ne mogu nametnuti organizacijama i strukturama Norveške, Švicarske, Velike Britanije ili bilo koje zemlje EU, osim ako to nisu tržišne tvrtke.

A upravo je to i najvažnije, s obzirom na njemački plan koji smo nedavno objavili na našem portalu pozivajući se na informaciju njemačkog medija Bild. Naime, radi se o planu osmišljenom u njemačkoj saveznoj državi Mecklenburg-Zapadno Pomorje s ciljem zaobilaženja američkih sankcija. Prema istom, regionalne vlasti planiraju osnovati “Fond za klimatske promjene”, a istodobno će Sjeverni tok 2 proglasiti najvažnijim elementom zaštite okoliša u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju i učiniti sve moguće kako bi se olakšao završetak tog energetskog projekta. Bit te ideje je da bi spomenuta zaklada trebala osnovati tvrtku čiji bi se proizvodi i usluge koristili samo za dovršetak izgradnje navedenog plinovoda. Tako će njemačke tvrtke moći pružiti svoje usluge Sjevernom toku 2 posredstvom zaklade i njene tvrtke. S tehničkog gledišta, njemačke, odnosno europske tvrtke neće komunicirati s operaterom projekta plinovoda Sjeverni tok 2 i time će izbjeći američke sankcije.




Projekt vlade Mecklenburg-Vorpommern postao je poznat javnosti nakon što su nepoznate osobe organizirale njegovo „curenje“ novinaru Bilda Julianu Repkeu . Ovo nije prvi put da se to dogodilo u Njemačkoj kada je u pitanju Sjeverni tok 2. Ovaj je novinar sugerirao kako bi objavljivanje ovoga plana moglo zaustaviti ruski projekt te je on bio i uklonjen s dnevnog reda prošloga tjedna.

Pravi razlozi su nepoznati. Poznato je da na službenom dnevnom redu parlamentarnih sastanaka Mecklenburg-Vorpommerna, koji se održavaju ovog tjedna, nema točke o osnivanju spomenutog fonda, iako će se zasebno raspravljati o izmjeni Zakona o obnovljivim izvorima energije (EEG) za 2021. godinu na inicijativu zastupnika SPD-a.

Ipak, ako su SAD mogle promijeniti tekst zakona i ostaviti u njemu „rupu“ tj. spomenutu točku koja odgovara njemačkim interesima oko spomenutog energetskog projekta, Njemačka sada ima priliku stvoriti fond koji će štititi europske tvrtke od američkih sankcija.





Štoviše, kao što je Julian Repke između ostalog napisao na Twitteru, projekt zaobilaženja američkih sankcija nije bio samo ideja regionalne vlade, na čiji teritorij plinovod Sjeverni tok 2 izlazi na obalu, već „duboko koordinirani rad s uredom njemačke kancelarke i lobistima Ministarstva vanjskih poslova BRD“.

I za sam kraj, današnja informacija „s terena“, odnosno mjesta na kojemu se trebaju nastaviti radovi na dovršenju spomenutog plinovoda:  nakon četiri dana boravka na vezu Wismar, ruska teglenica Fortuna za polaganje plinovodnih cijevi uputila se prema području Sjevernog toka 2 na kojemu su obustavljeni radovi zbog prošlogodišnjih američkih sankcija. Do 31. prosinca plovilo bi trebalo položiti 2,5 kilometara obiju cijevi plinovoda u njemačkim vodama, za što je dobilo dozvolu nadležnih njemačkih regulatornih tijela. Nakon toga za izgradnju će preostati još samo dionica kroz danske vode Baltičkog mora.

Hoće li se na kraju sve odvijati prema upravo navedenom scenariju, i je li cijena koju Berlin za njega mora platiti uistinu odricanje od buduće geopolitičke samostalnosti Njemačke i EU ostaje tek za vidjeti.

Ali usudio bih se reći kako je ovo možda nekako i najlogičnije rješenje ove višegodišnje (geo)političke „sage“, kojim će sve ključne zainteresirane strane dobiti ono što su i htjele – uz određena popuštanja i kompromise: Rusija, koja bi ovim plinovodom mogla značajno povećati izvoz plina u EU, već je ranije morala pristati na nova ograničenja vezana uz tzv. treći energetski paket EU; Sjedinjene Države dobivaju natrag „odmetnutu“ EU (koju je takvom prije svega učinio Donald Trump), a rješavaju se “utega” nužnosti praktičnog nametanja sankcija svojim europskim saveznicima što sigurno nije model kojim bi Joe Biden uspio “vratiti” EU SAD-u jer na taj način to nije uspio niti Trump (Biden se, zapravo, time od Trumpa uopće ne bi razlikovao, što je po njegov imidž, građen upravo na “anti-Trumpizmu” nedopustivo); a Njemačka (i EU) dugoročno rješava problem svoje energetske sigurnosti i  time osigurava stabilne uvjete za razvoj svoje industrije (uvijek žedne energenata), i konkurentnost svoga gospodarstva na globalnoj razini.




Z. Meter: Berlin, lišen geopolitičke neovisnosti, želi biti lider EU koja se odrekla samostalnosti

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like