Kina nije Rusija, koja je 90.-ih godina prošlog stoljeća bespogovorno vjerovala SAD-u i našla se tu gdje se danas nalazi – pod snažnim sankcijskim udarom i politički izolirana od strane Zapada – izložena beskonačnim optužbama i prijetnjama na koje više i nema smisla reagirati. Kina je itekako proučila ruske greške iz tranzicijskog razdoblja u zadnjem desetljeću XX. stoljeća i od SAD-a ne traži ništa drugo osim konkretnih poteza koji bi išli u smjeru smirivanja stanja i stabilizacije odnosa, ako to iskreno žele
Vrlo loši politički odnosi između Kine i SAD-a sve se više odražavaju i na međusobne gospodarske aktivnosti. Naravno, to nije ništa čudno ako imamo u vidu kako je u vrijeme Trumpove administracije Amerika pokrenula trgovinski rat protiv svog najvećeg globalnog konkurenta. Svi se još dobro sjećamo međusobnog uvođenja carina i protu-carina, kao i oštre političke retorike koja je dala nagovijestiti tmurna vremena u odnosima dviju mega-država na duge staze.
Trumpova administracija uvela je carine na uvoz kineskih proizvoda u vrijednosti 370 milijardi dolara. Zbog te su mjere, od srpnja 2018. godine američki uvoznici izgubili 71,6 milijardi dolara (info: Reuters).
Zanimljivo je i podsjetiti kako su se usprkos tim praktičnim neprijateljskim potezima, u pozadini odvijali permanentni pregovori visokih delegacija dviju zemalja iz sfere trgovine o novom američko-kineskom trgovinskom sporazumu, s obzirom kako su obje strane bile svjesne međusobne ovisnosti u spomenutoj sferi, koja, naravno, ima golem utjecaj i na globalne ekonomske odnose, opskrbne lance i td.
Zato i nije bio čudno kada su 15. siječnja 2020. dvije strane u Washingtonu potpisale prvu fazu trgovinskog sporazuma, prema kojem je Kina pristala povećati kupnju američkih proizvoda za 76,7 milijardi dolara, odnosno 123,3 milijarde dolara, tijekom prve i druge godine sporazuma.
Prije samo godinu dana, tada još predsjednički kandidat Joe Biden, izjavio je kako je, prema njegovu mišljenju, prva faza trgovinskog sporazuma s Kinom “propala”. Međutim, u prosincu, nakon pobjede na predsjedničkim izborima, najavio je da ne planira “nikakve hitne radnje” kako bi ih izmijenio. Nije ih izmijenio ni do danas.
To je samo još jedna potvrda Trumpovog „ispravnog puta“ kada je riječ o zaštiti američkih nacionalnih interesa i dokaz kako ključne američke strategije, kojima je cilj učvrstiti ili barem što duže zadržati globalno vodstvo SAD-a idu dalje – neovisno o tome tko je na čelu Bijele kuće. Kako se s tom činjenicom, da više-manje nastavlja provoditi Trumpovu politiku po ključnim vanjskopolitičkim pitanjima (uz diplomatski „mekšu“ retoriku) koje je ranije oštro kritizirao danas nosi Joe Biden – pitanje je samo za njega.
Međutim, kako je američka strategija Kinu dugoročno označila kao glavnog globalnog suparnika, jasno je i kako praktični koraci koje Washington poduzima imaju otvoren protukineski karakter – od jačanja vojnih efektiva u Južnokineskom moru i demonstracije odlučnosti, poput prolaza vojnih brodova Tajvanskim tjesnacem, do formiranja klasičnih vojnih savezništava poput koalicije QUAD i, nedavno, trojnog pakta AUKUS – oba usmjerena na vojne aktivnosti u Indo-tihoceanskoj odnosno Azijsko-pacifičkoj regiji.
Na te i takve akcije Peking ne samo kako ne gleda blagonaklono, već ih otvoreno naziva neprijateljskim i usmjerenim protiv njegovih nacionalnih interesa i sigurnosti, zbog čega upozorava zemlje regije da se previše „ne zaigraju“ s Amerikancima u protukineskim aktivnostima, jer bi to po njih moglo imati ozbiljne posljedice.
Nakon što je Peking već ranije kaznio Australiju zbog spomenutih aktivnosti uvođenjem embarga na uvoz pojedinih ključnih roba koje je ta zemlja izvozila Kini – poput ugljena i vina, Peking se na tome ne namjerava zaustaviti. Štoviše, čini se kako je odlučio zaigrati još oštrije prema „promotoru“ protukineske politike – SAD-u. O tome svjedoči i današnja vijest pristigla iz Washingtona.
Kineska vlada zabranjuje svojim zračnim prijevoznicima kupnju putničkih zrakoplova tvrtke Boeing vrijedne “desetke milijardi dolara”, zbog čega bi ih trebalo procesuirati, izjavila je američka ministrica trgovine Gina Raimondo u intervjuu za Nacionalni javni radio (NPR). O toj je temi govorila i u utorak na konferenciji koju je organizirao Ekonomski klub u Washingtonu. Optužila je Peking za kršenje obveza kupnje američkih proizvoda iz spomenute, prve faze trgovinskog sporazuma sa SAD-om iz siječnja 2020. godine.
Na upit o carinama koje je Washington uveo na određene kineske proizvode u vrijeme Trumpove administracije, odgovorila je kako su „carine taktika, a ne strategija“ i kako Washingtonu treba “kineska strategija”.
“Ne poštivaju sporazum o kupnji iz prve faze. Ne znam ima li predstavnika Boeinga ovdje (na konferenciji), ali, znate, kineski zračni prijevoznici žele kupiti zrakoplove vrijedne desetke milijardi dolara, a kineska vlada stoji im na putu”, izjavila je Raimondo. Ovdje je bitno podsjetiti kako je unosan sporazum o kupnji Boeing-ovih zrakoplova od strane kineskih zračnih prijevoznika dogovorio upravo Donald Trump prilikom svog službenog posjeta Kini i njenom čelniku Xi Jinpingu s kojim se prethodno oštro političko-retorički obračunavao.
“U svakom slučaju, kineska strana mora igrati po pravilima, moramo ih smatrati odgovornima. Ako se to ne može dogoditi, tada moramo proučiti druge mjere, agresivnije. Međutim, trenutačno nam je potreban čvrst trgovinski odnos s njima koji ne šteti našoj nacionalnoj sigurnosti”, kazala je ministrica trgovine SAD-a.
Upravo ove njene zadnje riječi i jesu najvažnije. One potvrđuju koliko su Americi potrebni stabilni i predvidljivi gospodarski odnosi s Kinom. Međutim, shvaća li to Washington ili ne – njih će teško biti dokle god permanentno jača protukineska retorika i – još važnije – dok istu prate praktični potezi vojnog karaktera „u kineskom dvorištu“.
Kina nije Rusija, koja je 90.-ih godina prošlog stoljeća bespogovorno vjerovala SAD-u i našla se tu gdje se danas nalazi – pod snažnim sankcijskim udarom i politički izolirana od strane Zapada – izložena beskonačnim optužbama i prijetnjama na koje više i nema smisla reagirati. Kina je itekako proučila ruske greške iz tranzicijskog razdoblja u zadnjem desetljeću XX. stoljeća i od SAD-a ne traži ništa drugo osim konkretnih poteza koji bi išli u smjeru smirivanja stanja i stabilizacije odnosa, ako to iskreno žele.
Takvih poteza, međutim, na vidiku još uvijek nema a teško da će ih i biti. Zato nije zgoreg podsjetiti na slijedeće riječi, koje se prije svega tiču Sjedinjenih država i njihovih interesa:
Izvršni direktor Boeing-a Dave Calhoun je u ožujku ove godine pozvao Sjedinjene Države da odvoje trgovinu od političkog diskursa.
“Nadam se da možemo odvojiti intelektualno vlasništvo, ljudska prava i druge stvari od trgovine i nastaviti promovirati slobodnu trgovinu između ova dva ekonomska diva. Ne možemo si dozvoliti da budemo odsječeni s ovog tržišta”, kazao je čelnik jednog od najvećih svjetskih proizvođača zrakoplova.
Boeing procjenjuje da će do 2040. godine kineskim zračnim prijevoznicima biti potrebno čak 8.700 novih zrakoplova vrijednih 1,47 bilijun dolara.
Može li ovo (i hoće li Washington to dozvoliti), dovesti do toga da umjesto Boeing-u, velik dio ovog unosnog kolača pripadne možda njegovom najvećem konkurentu – europskom koncernu Airbus? Ako to misli spriječiti Washington će morati promijeniti „igru“, što bi, onda, značilo i promjenu dugoročne protukineske strategije kojoj je cilj, kako američki stratezi smatraju, „staviti Kinu na svoje mjesto“. A zna se koje je to, iz američkog kuta gledanja.
