TOP VIJEST i analiza Zorana Metera: Danska dala dozvolu za „Sjeverni tok 2“! Plinovod nezaustavljiv

Danska – jedina od ukupno 5 država čijim teritorijalnim vodama ili isključivim gospodarskim pojasom treba proći ruski baltički plinovod „Sjeverni tok 2“ a koja za to nije dala svoj službeni pristanak (preciznije, mijesecima je odlagala davanje svog odgovora na molbu investitora) i time „kočila“ realizaciju njegove izgradnje – sinoć je i konačno „kapitulirala“. Naime, danska Agencija za energetiku dala je svoj pristanak da ruski plinovod prolazi teritorijalnim vodama te zemlje. Time je „Sjeverni tok 2“, kako se čini – i konačno postao nezaustavljiv, usprkos brojnim kontroverzama i njegovom visokom politizacijom, prije svega na razini Moskva-Washington.

A od stava Danske u odnosu na to pitanje neposredno su ovisili rokovi konačne izgradnje tog kontroverznog plinovoda, koji je već odavno iz prvobitne dominantne energetske prešao u klasičnu geopolitičku sferu i postao pravo poprište sukoba između američkih i ruskih energetskih (ali i političkih) interesa na energentima žednom europskom tlu. Operater projekta tvrtka „Nord Stream 2 AG“ (u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma) već je tri puta slala molbe danskoj vladi za izdavanje potrebne suglasnosti, predlažući svaki put novu varjantu trase plinovoda kroz danske teritorijalne vode, ali odgovora do sinoć nije dobivala. Odgađanje davanja suglasnosti Kopenhagen je pravdao mogućim negativnim utjecajem plinovoda na plovidbu brodova, ekologiju, traženjem stalno novih ispitivanja, izradbi stručnih studija i td. (neovisno što takav isti, već postojeći plinovod „Sjeverni tok“ koji se proteže paralelno s ovim novim i koji je pred završetkom izgradnje, oko toga nije imao nikakvih problema, pa je svima bilo jasno kako je iza svega ovog danskog otezanja stajala visoka politika – i to ne samo njezina). Sada je i konačno odabrana najkraća trasa kroz danske vode duga 147 kilometara i na nju je izdana tražena suglasnost.

Zapravo, osim kočenja samoga projekta Kopenhagen u praksi u konačnici njega nije mogao zaustaviti (da je to mogao već bi davno dao negativni odgovor), jer bi se plinovod u slučaju danskog „beskonačnog“ otezanja davanja odgovora na molbe od strane investitora samo izmjestio u danski isključivi gospodarski pojas, u kojemu, prema međunarodnom pravu, država koja ga je proglasila ne može stopirati izgradnju prometne infrastrukture, u koju spadaju i plinovodi. Danska bi time samo povećala ukupnu dužinu plinovoda, koji bi, prema planiranim projekcijama u slučaju takvog scenarija, bio duži za oko 55 kilometara, čime bi se, naravno, povećali troškovi i planirani rokovi izgradnje.

Osim što bi samu sebe lišila godišnjih naplata za tranzit plina kroz svoje teritorijalne vode (kako je to već učinila Estonija, naivno vjerujući kako će pritisak Poljske, SAD-a i pojedinih drugih država EU, kao i Ukrajine zaustaviti taj ruski projekt, negativno odgovorivši na molbu za prolazak plinovoda kroz njezine teritorijalne vode, što je odmah iskoristila Finska dajući suglasnost za njegov prolazak njezinim vodama), Danska bi time stvorila dodatne troškove i probleme i za svoje europske saveznike koji su životno zainteresirani za dovršetak toga projekta i konačno osiguranje sigurne opskrbe Europe plinom u neizvjesnoj energetskoj budućnosti. Prije svega je riječ o Njemačkoj koja je danski glavni trgovinski partner i zapravo jedina zemlja iz koje Danska može uvoziti plin (a radi se, u konačnici, da apsurd bude veći, o tom istom ruskom plinu).

Dakle, sinoćnja odluka Kopenhagena bila je posve očekivana samo se nije znalo kada će do nje doći, pričemu nije bilo beznačajna činjenica da je Danska najvjernija američka saveznica na tlu Europe i da Washington već dugo nastoji sprječiti izgradnju plinovoda „Sjeverni tok 2“ u čemu ima i svoje snažne gospodarske interese vezane prije svega uz isporuke svog ukapljenog plina (LNG) na europsko tržište. On zato posljednjih mijeseci sve češće otvoreno prijeti sankcijama protiv tog projekta i svih onih koji u njemu na bilo koji način sudjeluju, uključno i izvođače radova. Međutim, usporkos tome svi zainteresirani akteri u ovoj priči i sami investitori najavljuju dovršetak plinovoda pod bilo koju cijenu pa je upitno hoće li se Washington na kraju željeti odlučiti na najekstremniju – sankcijsku varijantu protiv svojih europskih saveznika, što bi bio presedan u posljeratnoj povijesti prekoatlantskih saveznika. Jer prijetnje i međusobno uvođenje carina u sklopu postizanja što povoljnijeg trgovinskog sporazuma su jedno, a sankcije protiv investicija svojih saveznika i to u njihovoj završnoj fazi i u tako osjetljivoj sferi kakva je energetika ipak je nešto sasvim drugo, što može imati nesagledive posljedice.

Podsjećam: plinovod „Sjeverni tok 2“ proteže se od ruske obale Finskog zaljeva, kroz morske vode Finske, Švedske, Danske do njemačke obale, paralelno s već postojećim plinovodom „Sjeverni tok“, u dužini nešto većoj od 1200 kilometara. Kapacitet plinovoda iznosi 55 milijardi m3 plina godišnje, a cijena izgradnje procjenjuje se na 9,5 milijardi eura. Osim Gazproma, kao većinskog vlasnika projekta s 51% učešća, u njemu sudjeluju još i francuski Engie, britanski Royal Dutch Shell, austrijski OMV i dvije njemačke energetske tvrtke Uniper i Wintershall – svi s jednakim udjelima. Gazprom je, logično, i najveći financijer s 4,75 milijardi eura, a sve ostale tvrtke-partneri sudjeluju svaka sa po 0,95 milijardi eura.

Karta: trasa plinovoda “Sjeverni tok 2”

Sada se postavlja glavno pitanje – do kojega će roka plinovod biti izgrađen, s obzirom kako je prvotno bilo planirano da u opticaj bude stavljen s 1. siječnja 2020. godine. Početkom listopada operater Nored Stream 2 AG je objavio kako je izgrađeno 83% plinovoda, dok je prije toga predsjednik Gazproma Aleksey Miler govorio kako nakon danske dozvole izgradnja plinovoda može potrajati 5 tjedana. Međutim prema danskim zakonima još će trebati čekati 4 tjedna od dana izdavanja suglasnosti (tj. jučer) na početak njezine operacionalizacije „na terenu“ tj. izvođenja radova u danskim teritorijalnim vodama. Zbog toga je teško procijeniti točan rok njegovog završetka, ali čim bude završen plinovod gotovo odmah može početi s radom jer su za to ishodovane sve potrebne pravne dozvole uključenih strana.

Možemo zaključiti slijedeće: plinovod „Sjeverni tok 2“ bit će izgrađen i stavljen u funkciju. Ostat će za vidjeti ima li najnovija danska „kapitulacija“ bilo kakve veze s trenutačnim pregovorima EU-Rusija-Ukrajina oko nastavka isporuka ruskog plina u EU nakon isteka dugogodišnjeg tranzita kroz ukrajinski teritorij 31. prosinca ove godine (osobno mislim da ima). To je sada, prije svega za EU političko a ne važno energetsko pitanje, s obzirom da će „Sjevernim tokom 2“ ona drastično smanjiti rizike od nedostatka plina u eventualnim budućim rusko-ukrajinskim svađama), poglavito ukoliko se do kraja realizira i spajanje Bugarske i Mađarske na ruski crnomorski plinovod „Turski tok“ (koji također zaobilazi Ukrajinu) koji je pred samim završetkom i koji s radom počinje 1. siječnja 2020.g. EU zapravo inzistira na djelomičnom nastavku isporuka ruskog plina kroz Ukrajinu i zbog potrebe potpunog remonta njezinog zapuštenog plinovodnog sustava. Naime, ukoliko za taj sustav ne budu osigurane i nužne količine ruskog plina čitav taj veliki (i unosni) posao onda nema niti nikakvoga smisla, a Ukrajina i definitivno „ispada iz igre“ kao važan strateški energetski čimbenik.

Dakle, sve je jako pažljivo i vremenski savršeno tempirano a da bi bilo slučajno. Tim prije što je novi, moguće i završni pregovarački krug spomenutog trojca u Bruxellesu zakazan za kraj studenog ove godine. Tada će sve skupa biti puno jasnije, ali je već i sada jasno kako Rusija postaje energetski pobjednik u bitci za Europu. Rusija je u njoj trpjela bolne poraze poput onih u bitkama za plinovod „Južni tok“ i uvođenje snažnih proturuskih sankcija i td., ali je na kraju ipak dobila rat.

Više o energetskim borbama na europskom tlu možete pročitati u mojoj analizi u najnovijem  broju tjednika 7Dnevno koji se u četvrtak (danas) 31. listopada već nalazi na kioscima.

You may also like