Još krajem prošle godine najavio sam ozbiljne promjene u ruskoj vojno-političkoj doktrini koje bi se trebale dogoditi početkom ove godine (bile su odgođene zbog koronavirusne epidemije), i koje će mnoge neugodno iznenaditi. Najavio sam ih kao reakciju na povlačenje Sjedinjenih Država iz Sporazuma o oružju malog i srednjeg dometa u Europi, na američki najavljeni razvoj ali i moguću uporabu tzv. mini-atomskih bombi ograničenog dometa i djelovanja u konvencionalnim vojnim sukobima, ali i na prošle dvije godine usvojene nove američke strateške dokumente o obrani i nacionalnoj sigurnosti, u kojima je Rusija (a odmah uz nju i Kina) ne samo definirana kao najveća ugroza po američku sigurnost i nacionalne interese (tu je Rusija zamijenila dva desetljeća stare lidere te nepopularne američke „top-ljestvice“: islamistički terorizam, Iran i Sjevernu Koreju, a na njoj je bila čak i ebola), nego su i ponajviši vojni dužnosnici te zemlje otvoreno govorili i o mogućnosti izvođenja američkih preventivnih nuklearnih napada. Naravno da takvi službeni doktrinarni dokumenti najmoćnije sile svijeta, kao i spomenute izjave visokopozicioniranih američkih generala (makar one bile i neslužbenog ili polu-službenog karaktera tj. izrečene u osobnom svojstvu, ili na saslušanjima u Kongresnim odborima koji se bave nacionalnom sigurnošću i sl. ili „samo“ pred kamerama američkih televizija) nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, a kamoli zemlje na koje se neposredno i odnose.
A upravo je danas ruski predsjednik Vladimir Putin, govoreći o Osnovama državne politike Ruske Federacije u sferi nuklearnog odvraćanja koje je odobrio svojom uredbom, izjavio, kako politika Rusije u sferi nuklearnog odvraćanja nosi obrambeni karakter i da je usmjerena na potporu potencijala ruskih nuklearnih snaga na po njih dostatnoj razini. Također je kazao kako ona jamči zaštitu suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti zemlje.
„Ruska Federacija nuklearno oružje razmatra isključivo kao sredstvo odvraćanja, primjena kojega je krajnja i prinudna mjera, … za smanjenje nuklearne ugroze i nedopuštenja zaoštravanja međudržavnih odnosa, sposobnih isprovocirati vojne sukobe, uključno i nuklearne“, navedeno je u spomenutom dokumentu.
Rusija će biti spremna primjeniti atomsko oružje u slučaju njegovog korištenja ili korištenja nekog drugog oružja masovnog uništenja protiv nje ili njenih saveznika, a također i u slučaju nenuklearnog napada protiv Rusije, koji će prijetiti opstanku ruske države i mogućnosti njezinog nanošenja nuklearnog protuodgovora, stoji dalje u tom dokumentu.
Uvjeti za moguću rusku primjenu nuklearnog oružja, navedeni u istom dokumentu su: pojava pouzdanih informacija o startu balističkih raketa, koje napadaju teritorij Rusije i(li) njezinih saveznika; kao i primjena od strane protivnika po teritoriju zemlje i njezinih saveznika nuklearnog ili drugog oružja za masovno uništenje.
Ruska Federacija također će biti spremna na uporabu nuklearnog oružja u slučaju djelovanja protivnika na njezine kritično važne objekte, čije bi izbacivanje iz stroja zemlju dovelo do nemogućnosti nuklearnog protuodgovora, kao i u slučaju agresije s primjenom običnog (konvencionalnog) oružja , koja bi ugrozila samu opstojnost ruske države.
U dokumentu je također navedeno kako predsjednik države može u slučaju nužde izvijestiti vojno-političko vodstvo drugih zemalja i međunarodne organizacije o spremnosti uporabe atomskog oružja, o usvojenim odlukama o primjeni, kao i o samom faktu primjene atomskog oružja.
Jamčeno obuzdavanje potencijalnog protivnika od agresije protiv Rusije i(li) njezinih saveznika ima karaker najviših državnih prioriteta. „Sprječavanje agresije osigurava se cjelokupnom vojnom moći RF, između ostalog i atomskim oružjem“, stoji u spomenutom strateškom dokumentu, odobrenom od strane predsjednika RF Vladimira Putina.
U njemu se također ostavlja mogućnost za adaptaciju (prilagodbu) ruske politike prema vojnim ugrozama, iako će se ovi ruski potezi u svezi nuklearnog odvraćanja provoditi uz poštivanje preuzetih međunarodnih obveza u sferi kontrole nad naoružanjem.
Što na kraju svega ovoga reći? Možda samo ono: „tražili ste, gledajte“! Jer ruska vojna doktrina prije usvajanja ovog strateškog dokumanta nije bila ovakvoga karaktera – tj. sadržajno je bila usmjerena isključivo na moment odvraćanja nuklearnog udara i protureakcije nuklearnim udarom u slučaju takvog napada na RF. Ovdje je, sada, kao ponajvažniji element inkorporirana i mogućnost ruskog nuklearnog protuodgovora i u slučaju masovnog napada konvencionalnim naoružanjem na ruski teritorij, čime se jasno želi kazati kako Rusiju ne interesira utrka u konvencionalnom naoružanju jer od sada na napade takvim oružjima ima pravo reagirati svojim nuklearnim naoružanjem. Time poništava golemu premoć Zapada u konvencijalnom naoružanju, što se njegove primjene na ruski ili teritorij ruskih saveznika tiče.
Ovo su, svakako, goleme promjene, koje će vojni stručnjaci ključnih država svijeta itekako znati pravilno shvatiti i svojim političkim vodstvima ispravno protumačiti. A to je, zapravo, i njegova ključna svrha.
Uostalom, nije Donald Trump sinoć bez razloga telefonski nazvao svog ruskog kolegu Vladimira Putina. On itekako dobro zna kako američka proturuska politika (ma koliko ona medijski bila prikazivana kao dominantna i pobjedonosna, najviše, naravno, kroz demonstraciju krupnih manevara i vježbi goleme američke vojne sile od Arktika do Crnog mora) itekako ima svoje limite preko kojih ne može ići. Ona je proteklih godina trebala proizvesti učinak straha u ruskom državnom i vojnom vrhu i dovesti do ruskog povlačenja u smislu odustajanja od želja za novim ruskim samostalnim globalnim pozicioniranjem (bilo to osobnim Putinovim povlačenjem, bilo nasilnom promjenom njegove vladavine kroz mobiliziranje unutarnjih, liberalnih oporbenih političkih snaga primarno oslonjenih na Washington i London). Svima je danas jasno kako do toga nije došlo, niti će uskoro doći, a vremena za čekanje više nema. Otvoreno se ulazi u finalno razračunavanje za podjelu utjecajnih sfera, što po svih može biti visokorizična igra.
Putin je danas na sve to samo još više podsjetio, dajući novim doktrinarnim dokumentom otvorene ruke svom vojnom vrhu za daljnje jačanje ruskog nuklearnog potencijala, a državnom vrhu (tko god na njemu bio) zakonski okvir za donošenje i najsloženijih i najtežih odluka, kakve su sigurno one o uporabi atomskog naoružanja. Putin je, zapravo, svim onim „mutikašama“, koji djeluju daleko iza kulisa isturene politike a zapravo je najviše kreiraju i određuju, jasno dao do znanja da je svijet definitivno ušao u fazu (još uvijek popravljivog) kaosa, ali i da vrijeme za moguće popravke i intervencije u smjeru stabilizacije međunarodnih odnosa sve brže istječe te da je potrebna žurna reakcija kako popravljivi kaos ne bi prerastao u onaj iz kojega više nema izlaska i čije sveukupne zastrašujuće posljedice zapravo nitko niti ne zna.
