Desetljećima vladajući globalizacijski liberalizam – sa svojim političkim ekspoziturama u zemljama diljem svijeta čiji su državnici samo izvršitelji naloga liberalnih elita u globalnim financijskim i političkim središtima moći, bez ikakve želje za zaštitom nacionalnih interesa – sada opasno posrće a da stvarna alternativa njemu još nije ponuđena niti je, samim time, oko nje mogao biti postignut nužni, široki globalni konsenzus koji bi odredio smijer razvoja svijeta u daljnjem dugoročnom razdoblju (sadašnji trend zatvaranja lokalnih tržišta i okretanja država samih sebi ipak je još uvijek primarno refleksna reakcija na nastalu pandemiju i neuspjeh globalnog liberalizma da ju spriječi ili se s njom uspješno uhvati u koštac).
Kamo ide ovaj svijet u uvjetima oštre gospodarske, (geo)političke, sigurnosne, epidemiološke, ali i ideološke i kulturne krize pokušat ću odgovoriti kroz primjer Turske – zemlje – čiji je vanjskopolitički i gospodarski utjecaj, sviđalo se to nekome ili ne, posljednje desetljeće u regiji i svijetu nedvojbeno porastao, a koja se, sada, poput ostaloga svijeta, susreće s golemim izazovima i isto takvom neizvjesnošću.
I tursko gospodarstvo i financije, poput svih drugih, sve više osjećaju teške posljedice pandemije COVOIDa-19. One se itekako manifestiraju i kroz položaj nacionalne valute – lire u odnosu na glavne svjetske valute, a lira je, podsjećam, i prije ove epidemije proživljavala složene trenutke vezano uz poteze koje su vlada i središnja nacionalna banka uvodile u borbi protiv gospodarskog pada započetog 2018. godine nakon čitavog desetljeća njegovog rasta (on je, tada, Tursku učinio vrlo primamljivim tržištem za strane investicije). Jer spomenuti potezi nisu se svidjeli upravo investitorima, kako domaćim tako i stranim, koji su ukazivali na njihov puno veći politički, da ne kažem populistički karakter, nego onaj koji bi trebao biti primarni – „vatrogasni“ – usmjeren na poboljšanje ukupne poslovne klime i stabilizaciju gospodarstva, u što, obično, spadaju i toliko nepopularni rezovi socijalnih izdataka, reforme ključnih sustava koji prije ili kasnije dovode i do odbacivanja „viška zaposlenih“ i td.
Bilo kako bilo, turska se lira u drugoj polovici prošle godine ipak uspjela donekle stabilizirati, da bi se, sada, opet našla u nezavidnoj situaciji u svezi koronavirusne epidemije koja je i u Turskoj u velikoj mjeri paralizirala gospodarsku aktivnost. Turska valuta tijekom ove godine može pasti na razinu od 8 lira za 1 dolar zbog koronavirusa i teškog stanja na nerazvijenim tržištima, kao i rekordnog odlijeva kapitala, prognoziraju analitičari Mitsubishi UFJ Financial Group (MUFG), najveće japanske banke. Jedina korist po Ankaru sada su niske cijene nafte, čiji je Turska uvoznik. Međutim, taj se „plus“ poništava puno težim ekonomskim „minusima“, između ostalog i u sferi turističke industrije, vrlo važne za tu zemlju. Prema prognozama japanskih analitičara, gospodarski rast u Turskoj oštro usporava, povećava se rizik od recesije, a turistički sektor, koji čini oko 12% gospodarskog proizvoda te zemlje, snažno stradava.
Međunarodni monetarni fond – MMF, očekuje pad turskog gospodarstva za 5% ove godine, što će dovesti do druge recesije u zemlji u posljednjih nekoliko godina. Izvoz u ožujku smanjio se za 18% na godišnjoj razini. Pred početak turističke sezone taj sektor već trpi velike gubitke, a upravo je on jedan od glavnih izvora deviznih prihoda, punjenja državnog ali i lokalnih proračuna, radnih mijesta i td.
Sve se to, naravno, onda itekako odražava i na tursku liru. Ona je u četvrtak, 7. svibnja, pala na rekordno nisku razinu te je na istambulskoj burzi pala za 0,7 posto, na razinu od 7,24 lire za dolar. To je „probilo“ maksimum iz doba valutne krize u kolovozu 2018. g. Prema ranijim prognozama analitičara, iscrpljene devizne rezerve i negativne kamatne stope mogu biti nagovještaj velike financijske krize, navodi u četvrtak turski medij Ahval.
Turska središnja banka prodala je desetke milijardi dolara svojih deviznih rezervi, štiteći liru. Snizila je kamatne stope na jednoznamenkasti iznos (pri inflaciji od 11,9%), što je liru učinilo neprivlačnom za mnoge štediše i investitore, navodi medij Ahval.
Turski ministar financija Berat Albayrak pokušao je smiriti strane investitore tijekom videokonferencije održane u srijedu, 6. svibnja, izjavivši, kako će rezerve Turske središnje banke u iznosu nešto većem od 50 milijardi dolara biti dostatne za sprječavanje oštrog pada lire.
Bez obzira na navedene riječi turskog šefa financija, analitičari očekuju nastavak pada lire, a mnogi očekuju i značajnu recesiju u Turskoj tijekom čitave godine zbog epidemije koronavirusa, pada gospodarstva i rasta nezaposlenosti.
Od početka godine turska lira oslabila je za 22%, što je najlošiji podatak u usporedbi sa svim tržištima u razvoju. Od početka svibnja lira je pala za 3,5%. U zemlji se nastavlja kronični deficit platne i trgovinske bilance, a tu je još i značajan vanjski dug čija isplata za ovu godinu iznosi 170 milijardi dolara.
Liberalni globalizam posrće, a stvarne alternative još nema – što je vrlo opasno
Dakle, niti Ankara, kao, uostalom, i mnoge zemlje svijeta, nema nikakvog razloga za stvarni optimizam, barem što se ove godine tiče. Daljnji pokazatelji, odnosno mogući oporavak, ovisit će najviše o duljini trajanja epidemije COVIDa-19, koja je, to je sada već posve jasno, „okrenula svijet na glavačke“, pa to, naravno, nije mogla izbjeći niti Turska. Najveći problem, zapravo, leži u činjenici, što nitko u svijetu nije u stanju dati bilo kakve čvrste prognoze niti s epidemiološkim, niti s gospodarskim, niti sa sigurnosnim razvojem stanja u svijetu, a što „ne miriši“ na ništa dobro. Desetljećima vladajući globalizacijski liberalizam – sa svojim političkim ekspoziturama u zemljama diljem svijeta čiji su državnici samo izvršitelji naloga liberalnih elita u globalnim financijskim i političkim središtima moći, bez ikakve želje za zaštitom bilo kakvih nacionalnih interesa – sada opasno posrće, a da stvarna alternativa njemu još nije ponuđena niti je, samim time, oko nje mogao biti postignut nužni, široki globalni konsenzus koji bi odredio smijer razvoja svijeta u daljnjem dugoročnom razdoblju (sadašnji trend zatvaranja lokalnih tržišta i okretanja država samih sebi ipak je još uvijek primarno refleksna reakcija na nastalu pandemiju i neuspjeh globalnog liberalizma da ju spriječi ili se s njom uspješno uhvati u koštac).