Elemenata za “eksploziju” regije je i više nego dovoljno, kao što ih je dovoljno i u još jednoj neuralgičnoj točci – na granici Afganistana i Pakistana gdje se ovih dana bilježe vojni okršaji između talibana i pakistanske vojske. Paštunski narod, kojeg sadašnja granica neprirodno dijeli, nju nikada nije priznavao i vjerojatno neće. Osim toga, Pakistan, čiji se novi premijer sve više okreće SAD-u, sada najviše strahuje od jačanja indijskog utjecaja u Afganistanu, što New Delhi uopće ne skriva. A to je signal za uzbunu i Kini
Ukrajinski rat i svekolika kriza povezana s tom zemljom sve više prestaje biti usamljeni sigurnosni problem tj. izolirana “neuralgična točka” geopolitičkih obračuna globalnih sila. Iako i dalje definitivno najvažnija i najopasnija, sve se više i sve ubrzanije “rađaju” i nove, ili “bude” stare “neuralgične točke” diljem svijeta. Prije svega na njegovom ključnom dijelu – Euroaziji, gdje se i rješava sudbina tj. oblikuje izgled budućeg svijeta i formiraju međunarodni odnosi koji bi trebali vladati za dugo. Naravno, ukoliko prije toga stvari potpuno ne izmaknu kontroli od strane onih koji vječno smatraju da se pod kontrolom može držati baš sve.
Za ovu analizu izdvojio sam pojedine “neuralgične točke” (na žalost, nisu i jedine) u kojima ubrzano raste eksplozivni potencijal koji prijeti izbijanjem velikih i nepredvidljivih kriza, sa svim mogućim posljedicama.
Stanje u kavkaškoj regiji sve više zabrinjava
Akcija eko-aktivista i predstavnika nevladinih organizacija nastavlja se na prometnici Shusha-Lachin u znak prosvjeda protiv “ilegalne eksploatacije” nalazišta minerala na “teritorijima pod privremenom kontrolom ruskih mirovnih snaga”, poglavito nalazišta zlata Gyzylbulag i bakra Demirli, izvješćuje u srijedu, 14. prosinca, azerbajdžanska novinska agencija APA.
Broj sudionika akcije, koja je počela 12. prosinca, raste iz dana u dan. Prosvjednici kažu da se “nezakonita eksploatacija nalazišta i izvoz minerala mora zaustaviti, budući da ruske mirovne snage to ne kontroliraju, a služba na svim mjestima na kojima se nalaze mora biti organizirana u suradnji s nadležnim državnim strukturama Azerbajdžana”. Oni pri tom uzvikuju slogane poput “Zaustavi ekološki teror!“ i sl.
Podsjećam kako je Lachinski koridor jedina prometna veza između Nagorno Karabaha i Armenije, kao i na to da je od sinoć pokrenuta energetska blokada regije tj. zaustavljena je opskrba azerbajdžanskim plinom glavnog administrativnog središta Nagorno Karabaha grada Stepanakerta i obližnjih naselja.
Azerbajdžanska diplomacija sve agresivnija, a ruska sve tiša
U odgovoru na izjavu armenskog ministarstva vanjskih poslova prošlog utorka, azerbajdžansko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je 13. prosinca da su pozivi na stvaranje međunarodnog mehanizma za osiguranje prava i sigurnosti Armenaca u Karabahu neprihvatljivi, budući da je “pitanje prava i sigurnosti Armenaca koji žive u regiji Karabah u Azerbajdžanu unutarnja stvar Azerbajdžana”.
Isto ministarstvo također je kategorički odbacilo optužbe da ima ikakve veze s blokadom jedine prometnice koja povezuje Nagorno Karabah s Armenijom (“lačinski koridor”), izjavljujući da “cestu Šuša-Lačin” nisu blokirali azerbajdžanski prosvjednici, već ruski mirovnjaci koji su privremeno stacionirani na teritoriju Azerbajdžana.
“Azerbajdžan je spreman udovoljiti humanitarnim potrebama svih armenskih stanovnika koji žive na teritoriju Azerbajdžana, a armensko nezadovoljstvo nema temelja”, priopćilo je azerbajdžansko MVP, dodajući da prosvjedni skup u blizini grada Shushi na jednoj od dionica Lačinskog koridora provode predstavnici civilnog društva i ekološki aktivisti.
Baku je dalje ponovno optužio Erevan da se nije pridržavao odredbi trostrane izjave čelnika Rusije, Armenije i Azerbajdžana od 9. studenog 2020., poglavito, “da ne povuče armenske oružane snage s teritorija Azerbajdžana, koristeći Lačinsku cestu za provokacije i nezakonite gospodarske aktivnosti.” Azerbajdžanska strana zamjerila je i ruskim mirovnim snagama neispunjavanje postignutih dogovora.
Službena Moskva još nije reagirala na najnovije događaje. Ruski mirovni kontingent (RPC) u svom informativnom biltenu od 13. prosinca navodi da je dan ranije azerbajdžanska strana blokirala autocestu Stepanakert-Goris, dodajući da zapovjedništvo RMK pregovara s predstavnicima Azerbajdžana o ponovnoj uspostavi neometanog kretanja civilnih vozila duž nje.
Sjedinjene Države (Ned Price, glasnogovornik State Departmenta) i Francuska dan ranije pozvale su Azerbajdžan da prestane blokirati koridor Lachin i obnovi jedinu prometnu vezu između Nagorno Karabaha i vanjskoga svijeta (Armenije).
Muke po Moskvi
Čini se kako Moskva ne reagira jer, s jedne strane ima savezničke, prije svega vojne odnose s Armenijom, dok, s druge strane, želi održati partnerske odnose s Azerbajdžanom – prije svega u energetskom sektoru. Osim toga, bilo kakvo zaoštravanje rusko-azerbajdžanskih odnosa može negativno utjecati na strateško partnerstvo između Rusije i Turske koje je za Moskvu u vrijeme sadašnje izolacije od strane zapada od velike važnosti. Ali opet, izostanak čvršće zaštite interesa svog formalnog saveznika – Armenije, za Rusiju predstavlja problem i u aspektu sve većeg proturuskog raspoloženja i samog armenskog stanovništva, nezadovoljnog vojnim porazom armenske vojske u ratu u Nagorno Karabahu u jesen 2020. godine i gdje mnogi od njih smatraju kako ih Moskva nije željela zaštititi upravo u ime očuvanja partnerstva s Bakuom i Ankarom. Paradoks je tim veći, smatraju oni, što i u samom Azerbajdžanu već dugo, a poglavito nakon ruske invazije na Ukrajinu, također raste proturusko raspoloženje.
Za sve te ruske probleme, naravno, dobro znaju i u Bakuu i u Ankari, ali i u Washingtonu i ključnim europskim prijestolnicama – prije svega u Parizu i Berlinu – pa posve sigurno, najnovija nestabilnost u toj regiji nije i ne može biti i bez vanjskog utjecaja. Naime, ruska politička i vojna fokusiranost na Ukrajinu ne ostavlja Moskvi previše komoditeta u smislu snažnijeg angažmana po pitanju zaštite ruskih interesa u južno-kavkaškoj regiji iako joj je (i) ona od strateške važnosti za projiciranje gospodarskih ali i sigurnosnih interesa dublje na Bliski istok, prije svega Siriju i Iran. Ali pobjeći se od problema ne može, niti se praviti da ih ne vidiš okrećući od njih glavu, pa će Rusija, prije ili kasnije morati reći “popu pop, a bobu bob” tj. odlučiti se za opciju (stranu) koju će čvrsto podržavati. Jer, u suprotnom, vrlo bi lako mogla ostati bez obje. Sada joj se nešto slično sprema i po pitanju Kosova odnosno Srbije, pa Moskva definitivno ima o čemu voditi brigu.
Sudar interesa snažnih vanjskih silnica
Međutim, ni Ankara, iako najveća saveznica Bakua, ne želi destabilizirati svoje odnose s Moskvom zbog Nagorno Karabaha, jer joj ti odnosi sada pružaju izvrsnu mogućnost za samostalno vođenje vanjske politike i osiguranje još većeg značaja Turske kao brzorastućeg regionalnog geopolitičkog čimbenika koji pretendira i na puno širi geografski geopolitički okvir od same regije.
U tom kontekstu, kavkaško-kaspijska regija, gdje se sudaraju ili, blaže rečeno miješaju ruski, kineski i turski interesi kao dominantni, u geopolitičkom je smislu vrlo dinamična, a u sigurnosnom sve više rizična s obzirom na mogućnost relativno lake destabilizacije od strane zainteresiranih vanjskih čimbenika. A njih, kako vidimo, nedvojbeno ima. I to ne samo na Zapadu. Jer sve ovo itekako pozorno promatra i Iran zbog svojih nacionalnih interesa, koji se, opet, sudaraju s onim turskim.
Elemenata za “eksploziju” regije je i više nego dovoljno, kao što ih je upravo sada dovoljno i u još jednoj neuralgičnoj točci – Srednjoj i Južnoj Aziji, preciznije, na granici Afganistana i Pakistana gdje se sve više bilježe vojni okršaji između talibana i pakistanske vojske. Paštunski narod, većinski u Afganistanu, kojeg sadašnja granica neprirodno dijeli, nju nikada nije priznavao i vjerojatno neće. Osim toga, Pakistan, čiji se novi premijer sve više okreće SAD-u, sada najviše strahuje od jačanja indijskog utjecaja u Afganistanu, što New Delhi uopće niti ne skriva – poglavito onaj ekonomski i vezan uz iransku najjužniju luku Chabachar, u koju je Indija investirala velika sredstva, kao dio koridora Sjever-jug. A kada je to tako, mirna ne može ostati ni Kina. Ali to je već jedna druga tema.
O ovoj temi više možete pročitati u analizi na poveznici ovdje ili ispod teksta.
Z. Meter: Kako SAD tjeraju Rusiju iz strateške regije Južni Kavkaz
