Prije nekoliko dana u medijima je snažno odjeknula vijest kako je Indija odlučila ukinuti 370. članak ustava koji saveznoj državi Jammu i Kašmir jamči vlastiti ustav i autonomiju u svim pitanjima osim vanjske politike, obrane i komunikacija. Objava odluke popraćena je proglašenjem izvanrednog stanja u toj najsjevernijoj indijskoj saveznoj državi. U kratkom razdoblju više je od 500 osoba preventivno uhićeno te su blokirane televizijske, telefonske i internetske veze, a sve to kako bi se spriječilo organiziranje prosvjeda. U Kašmiru je Indija rasporedila i na desetke tisuća dodatnih vojnika, a naoružana policija okupirala je ulice u glavnom gradu regije Srinagaru. Obrazovne institucije i većina trgovina su zatvorene.
Pakistan se protiv ovog jednostranog postupka promptno pobunio, prekinuvši diplomatske i trgovinske odnose s Indijom. Ujedno, pakistanska vojska je otvoreno najavila da će stati uz stanovnike Kašmira.
Kašmir je odavno kamen spoticanja u odnosima između Indije i Pakistana, koje su oko njega vodile čak 5 ratova uz čitav niz incidenata. Problem pripadnosti Kašmira vuče korijene u podjeli teritorija 1947. godine, koja je pratila proglašenje neovisnosti Indije i Pakistana od Ujedinjenog Kraljevstva. Suprotno logici podjele, Kašmir je postao sastavni dio Indije iako ga je dominantno nastanjivalo muslimansko stanovništvo. Pakistan je odmah pokušao zauzeti Kašmir, međutim uspjelo mu je osvojiti tek manji dio, dok je Indija zadržala glavninu Kašmira. Posljednjih nekoliko desetljeća obilježeno je nasiljem i pokušajima separatizma u indijskom dijelu regije. Pri tome, Indija i Pakistan iskazali su jedinstvenu nesposobnost da problem riješe bilateralno.
Danas je područje Kašmira jedno od najmilitariziranijih na svijetu, a problem podjele Kašmira ističe se kao jedan od najsloženijih političko-teritorijalnih sukoba na svijetu.
Trenutna eskalacija situacije u Kašmiru idealna je prilika za rasvjetljavanje zašto Indija i Pakistan već desetljećima ratuju oko tog nerazvijenog, visokoplaninskog područja. U pozadini je, dakako, iznimna geostrateška važnost ovog područja, lociranog na dodiru triju nuklearnih sila Indije, Kine i Pakistana.
Kronologija sukoba
Povijest Kašmira je duga i kompleksna i kao takvu nemoguće ju je sažeti u par rečenica, stoga ćemo se u ovoj analizi usredotočiti na moderno razdoblje kada su se dogodile promjene koje su uzrokovale aktualnu krizu. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata postalo je očito kako ratom razorena i istrošena Britanija nije više u stanju upravljati svojom najvećom kolonijom Britanskom Indijom. Očekivalo se da će Britanija postupno povući trupe iz Indije, međutim laburistička vlada Clementa Atleeja požurila je dekolonizaciju Britanske Indije, privodeći kraju stotine godina imperijalnog vladanja potkontinentom. Britanci su smatrali kako su tenzije između muslimana i hinduista goleme i da je samo pitanje vremena kada će izbiti rat između muslimana i hinduista, a Britanija je bila nemoćna intervenirati. Inicijalno je Britanija težila stvaranju jedinstvene države, međutim Muslimanska liga se izborila za nezavisnost Pakistana, protivno nastojanjima indijskog vodstva za državnom unijom.
Zadatak određivanja granica dviju novih država povjeren je Lordu Cyrilu Radcliffeu, engleskom pravniku, koji, prema predaji nikada nije bio istočnije od Pariza. Prema svjedočenjima poznanika on je navodno bio užasnut odgovornošću koja mu je bila nametnuta tim zadatkom i rokom od samo pet tjedana. Njegova komisija za granice u sastavu je imala po dva lokalna predstavnika iz Indijskog nacionalnog kongresa i Muslimanske lige, ali joj je nedostajalo kvalitetnih i nezavisnih stručnjaka, upućenih u stanje na terenu. Vodeći se isključivo podacima o vjerskoj strukturi komisija je iscrtala granice dviju država, nastojeći da u novoj Indiji ostane što manje muslimana, a u Pakistanu što manje hindusa i sikha. Ispostavilo se, kada je karta bila gotova, da su povijesne regije Pandžab i Bengal presječene napola, a da će se Pakistan sastojati od dva odvojena dijela, istočnog i zapadnog, udaljena više od 2200 kilometara. Radžinstvima koja su graničila s budućom indijsko-pakistanskom granicom pružena je mogućnost opredjeljenja između dviju novih država. Tijekom 1947. većina radžinstava, u skladu s etničko-vjerskim opredjeljenjem vladara, pristupila je ili Indiji ili Pakistanu. Odluke vladara rezultirale su velikim seobama stanovništva pri čemu su muslimani hrlili u Pakistan, a hindusi i skhi u smanjenu Indiju. Nastao je veliki kaos, a Britanija je ignorirala zahtjeve Indije i Pakistana da ostavi svoju vojsku još neko vrijeme.
Sama podjela između Indije i Pakistana nije protekla glatko, a problem je nastao na sjeveru države. U radžinstvu Jammu i Kašmir živjelo je 77 posto muslimana i po logici podjele očekivalo se da će pripasti novoj islamskoj državi Pakistan. Međutim, upravitelj regije maharadža Hari Singh, koji je bio hinduist, odlučio ju je pristupiti Indiji, što je vodilo prvom indijsko-pakistanskom ratu.
Politika Britanije prema Kašmiru različito se tumači. Neki su mišljenja da je službeni London smatrao budućnost Pakistana upitnom stoga je zagovarao priključenje Kašmira Indiji. S druge strane postoje mišljenja da su Britanci zagovarali Kašmir u sastavu Pakistana ne samo poradi muslimanske dominacije, već zbog geopolitičke logike prema kojoj Pakistan „ne može biti potpun bez Kašmira“. Kao potvrdu spomenute teze navodi se podatak da jedina cesta prema Kašmiru, prohodna tokom čitave godine, polazi iz Pakistana. Također, neki smatraju da su Britanci htjeli Kašmir pod pakistanskom upravom jer su se bojali da bi Sovjeti zbog bliskosti sa Nehruom mogli ostvariti svoju stoljetnu težnju izlaska na toplo more na području Gwadara. Spomenuta hipoteza potvrđuje se događanjima koja su uslijedila, u kojima je Pakistan postao čvrst saveznik SAD-a, dopuštajući joj pristup zrakoplovnoj bazi u Peshawarua. Također, Pakistan je postao važan oslonac za američku politiku „containmenta“ (zadržavanja) sovjetskog utjecaja u Afganistanu.
Bilo kako bilo, prvi sukob počeo je odmah nakon podjele, a izazvale su ga regionalne ambicije Indije i Pakistana, više nego američka i britanska globalna geopolitika. Rat je rezultirao podjelom Kašmira tzv. linijom kontrole prema tada zatečenom stanju nastalom vojnim operacijama.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Indija je proživljavala političku krizu koju su uzrokovali poraz u kinesko-indijskom ratu 1962., smrt Nehrua 1964. i ekonomska kriza. Ohrabren od strane Kineza i Amerikanaca, Pakistan je 1965. počeo s ubacivanjem vojnika preko tzv. linije kontrole kako bi pomogao ustanak muslimana, smatrajući kako su se stekli uvjeti da napokon zauzme čitavi prostor Kašmira. Time je počeo Drugi Indijsko-pakistanski rat. Međutim, Indija je odgovorila protuofanzivom u Kašmiru i napadom na granice Zapadnog Pakistana. Rat je završen primirjem u Taškentu, a prema generalnom stavu Indija je izvojevala pobjedu i pokazala nadmoć.
Treći međusobni rat počeo je 1971. stupanjem Indije u pakistanski građanski rat, izazvan otcjepljenjem bengalskog Istočnog Pakistana od zapadnog dijela. Rat je završio kao fijasko za Zapadni Pakistan – osamostaljivanjem Istočnog Pakistana pod nazivom Bangladeš i sitnom korekcijom tzv. linije kontrole.
Četvrtim indijsko-pakistanskim sukobom smatraju se borbe koje su počele 1984. i trajale sve do 2003, a za kontrolu Siachen ledenjaka koji se nalazi na Karakorumu, uz granicu s Kinom, na visini oko 6700 metara s pakistanske strane linije kontrole. Riječ je o najvišem bojnom polju u povijesti, a borbe su se vodile u nehumanim uvjetima pri čemu je većina od nekoliko tisuća poginulih vojnika stradala zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, a ne zbog borbenih djelovanja. Nakon iscrpljujućih borbi Indija je zavladala ledenjakom. Pakistanske snage su više puta u razdoblju od 1987. do 1999. pokušale vratiti pod kontrolu dio ledenjaka, ali bez uspjeha. Primirje je konačno potpisano 2003. čime je potvrđeno stanje prema zatečenoj poziciji na bojištu.
Konačno, tijekom svibnja i lipnja 1999. započeo je peti rat poznat i kao Kargilski, kada je oko 5000 pakistanskih vojnika prešlo tzv. liniju kontrole i zaposjelo istoimeni okrug. Indija je odgovorila silovitom protuofanzivom s 30.000 vojnika i zračnim napadima, te je uspjela vratiti zauzeti teritorij.
Do danas nije bilo sukoba koji bi se mogli okarakterizarti kao ratni, ali je mir izrazito labilan i u nekoliko navrata događala su se vojna suočavanja.
Teritorijalno-administrativna podjela Kašmira
Danas je Kašmir podijeljen na:
a) Indijski dio:
Dio Kašmira koji je Indija obranila danas se nalazi u sastavu savezne države Jammu i Kašmir, koja uključuje i dominantno budistički Ladakh.
b) Pakistanski dio
U administrativnom smislu je podijeljen na Azad (slobodni) Kašmir s vlastitim parlamentom i vladom te na Gilgit-Baltistan koji je pod izravnom upravom pakistanske države.
c) Kineski dio (Aksai Chin i Shaksgam)
Dio Kašmira pod kontrolom Kine, pod nazivom Aksai Chin, slana je kamena pustinja površine 38 000 km2 koja se nalazi na visini od 5000 m do 5700 m. Iznimno je rijetko naseljena stanovnicima balto-tibetanskog porijekla. Aksai Chin dio je povijesnog tibetanskog područja kojeg je u 19 st. zauzela britanska kolonijalna vlast, a nakon dekolonizacije ušao je u sastav Indije, što Kina nikad nije priznala. Iskoristivši zauzetost svjetske javnosti kubanskom raketnom krizom te uhvativši Indiju nespremnu, Kina je anektirala Aksai Chin 1962. godine. Također, Kina upravlja i dolinom Shaksgam koju je Pakistan 1963. godine, u želji da ojača bilateralne odnose, jednostrano ustupio Kini. Ustupanje teritorija Kini Indija ne priznaje i osporava kineski suerenitet nad ovim područjem.
Karta 1: Trenutačno stanje u Kašmiru (Izvor: Stratfor)
U nastavku analize istražit ćemo koje je strateško značenje Kašmira za 3 nuklearne sile; Indiju, Pakistan i Kinu.
Indija
Jammu i Kašmir najsjevernija je indijska savezna država, koja ima iznimno važan geopolitički položaj. Naime, locirana je tako da kontrolira i štiti ulazak u hindustan. Povijesno je sigurnost čitavog Indijskog potkontinenta ovisila o kontroli Kašmira. Ujedno, preko Kašmira se ostvaruje kontakt Južne Azije sa srednjoazijskim područjem. Tako su, primjerice, upravo preko Kašmira Britanci 1839. prolazili na putu u Afganistan u (neuspjelom) pokušaju da ovladaju srednjoazijskim prostorom. Stoga je jasno zašto Indija Kašmiru pridaje toliku važnost. Naime, ostvarivanjem kontrole nad čitavim područjem Kašmira Indija bi dobila granicu s Afganistanom i neometan pristup Srednjoj Aziji, koja ima iznimno strateško značenje kao spona između Europe i Azije. Nadalje, prostor Srednje Azije obiluje prirodnim bogatstvima (nafta, zemni plin, zlato, uran) što je potrebno ogromnom i brzo rastućem indijskom gospodarstvu koje žudi za energentima. Također, spomenute kontinentalne države (tzv. stanovi) su zainteresirane za produbljivanje suradnje s Indijom koja participira na moru. Iz svega navedenog razvidno je kako bez kontrole nad Kašmirom Indija nije u stanju participirati na području Srednje Azije, čime uvelike gubi odlike središnjeg položaja u Aziji. Središnji položaj je povljan jer državama omogućuje stabilnost ekonomije, višesmjernu aktivnost i tranzitne blagodati.
Ovladavanje Kašmira Indiji je važno jer bi tako prekinula granicu između Pakistana i Kine čime bi njihovo čvrsto savezništvo izgubilo osnovu. Istovremeno, Indija bi osujetila planove Kine za ostvarivanje alternativnog izlaza na Indijski ocean.
Indija se protivi neovisnosti Kašmira i iz razloga jer smatra kako bi taj potez potaknuo val separatizma u državi. U Indiji žive mnogobrojne različite etničke i vjerske skupine koje iskazuju separatističke težnje. Tako na istoku države (Tripura, Assam, Nagaland, Manipur) djeluju gerilske skupine, a snažan je i otpor sikha u Pandžabu prema centralnoj vlasti.
Pakistan
Za Pakistan je Kašmir od prvorazredne geopolitičke važnosti budući da njime prolazi rijeka Ind koja je žila kucavica ekonomije Pakistana. Ind, zajedno sa svojim pritocima, opskrbljuje vodom 2/3 Pakistana te omogućava intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju u regijama Pandžab i Sind, kao i rad brojnih tvornica tekstilne industrije. Pakistanu su vodni resursi posebno važni imajući na umu klimatske promjene koje se manifestiraju u sve učestaljijim sušama, kao i brzo rastuće stanovništvo. Procjene govore kako će Pakistana 2050. nastanjivati čak oko 300 milijuna stanovnika, što je znatno više od trenutnih 212 milijuna žitelja. Kao i svaka država koja posjeduje donji dio toka Pakistan strahuje od pretjerane eksploatacije rijeke u njezinom gornjem dijelu. Indija je izgradila branu na rijeci Jhelum, najdužem pritoku Inda, a postoje planovi o gradnji novih hidroelektrana. Sve to izaziva bijes kod Pakistana koji strahuje da bi u slučaju eskalacije sukoba Indija mogla smanjiti protok vode što bi imalo nesagledive ekonomske i ekološke posljedice. Stoga je cilj Pakistana aneksija čitavog Kašmira čime bi osigurao vodne resurse. Ujedno, to bi otvorilo mogućnost daljnjeg produbljivanja suradnje s Kinom. Naime, što veći dio Kašmira kontrolira, to je Kini primamljivije partnerstvo s Pakistanom. Također, aneksijom čitavog Kašmira Pakistan bi se geopolitički učvrstio čime bi oslabio separatističke težnje u pojedinim dijelovima države (Paštunista, Beludžistan i dr.).
Po pitanju Kašmira pakistanski lideri često ističu vlastitu geostratešku ranjivost. Naime, znatan dio populacije Pakistana živi neposredno uz granicu sa Kašmirom, a i vodeća pakistanska središta, uključujući glavni grad Islamabad, smještena su blizu granice. Takav manjak strateške dubine nedostatak je poglavito u ratnim uvjetima, međutim za pakistanske lidere je vojna prisutnost Indije na zapadnim kašmirskim granicama neprihvatljiva i u mirnodopsko vrijeme.
Karta 2: Porječje Inda (Izvor: Strafor)
Kina
Za Kinu je područje Kašmira strateški važno jer preko njega može ostvarati alternativni izlaz na Arapsko more i Indijski ocean u slučaju pomorske blokade Kine. Naime, kuda god da krenu kineski brodovi uvijek ih, prije međunarodnih voda, čekaju mornarice neke druge države bilo Južne Koreje, Filipina ili dr. Stoga Kina strahuje da bi njezini protivnici mogli blokirati Malajski prolaz, što bi Kinu, kao državu ovisnu o uvozu nafte i izvozu robe dovelo u iznimno nepovoljan položaj.
Upravo preko pakistanskog dijela Kašmira prolazi Kinesko-pakistanski ekonomski koridor. Riječ je o ključnoj komponenti ambicioznog infrastrukturnog projekta „Jedan pojas-jedan put“, a uključuje izgradnju 3.000 kilometara duge mreže autocesta, brze željeznice, naftovoda, plinovoda i elektrana na potezu od najzapadnijeg kineskog grada Kashgar do nove luke Gwadar na jugositoku Pakistana. Bitna karakteristika ove luke je duboko more, što znači da najveći tankeri mogu pristajati bez problema, eliminirajući potrebu za pretovarom robe. Ukupna vrijednost CPEC projekta procjenjuje se na 65 milijardi eura od čega je već izgrađeno infrastrukture u vrijednosti od 40 milijardi dolara. Kineskim projektima pokušali su se oduprijeti stanovnici Beludžistana, nezadovoljni pripajanjem njihovog teritorija Pakistanu. Kina je na to odgovorila gradnjom vojne baze u Pakistanu i stacioniranjem oko 25 000 vojnika. Određeni analitičari smatraju kako Kina planira civilnu luku Gwadar iskoristiti i za jačanje svoje vojne prisutnosti u Indijskom oceanu. Takav je bio slučaj na tzv. rogu Afrike gdje je Kina civilne luke koristila kao pomorske baze za popravke i opskrbu svojih ratnih brodova da bi 2017. otvorila u Džibutiju svoju prvu prekomorsku vojnu bazu.
Karta 3: Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (Izvor: Geopolitical monitor)
Sve u svemu, dovršetkom CPEC-a Kina će biti u stanju kontrolirati pola Indijskog oceana što će znatno ojačati njezinu geostratešku poziciju.
Za Kinu je i od iznimne strateške važnost područje Aksai China, usprkos skromnim životnim perspektivama. Naime, Aksai Chin predstavlja spojnicu između kineskih provincija Xinjiang i Tibet, zaobilazeći teško prohodni masiv Kunlun. Zato je Kina 1957. preko Aksai China izgradila strateški važnu cestu koja je dio tzv. Zapadne vojne ceste duge oko 1200 km, koja jedina povezuje Xinjiang i Tibet, pokrajine u kojima su česti nemiri i separatističke pobune.
Je li na pomolu novi sukob?
Nakon što smo se upoznali s geostrateškim karakteristikama Kašmira razvidno je oko čega se vode borbe. U geostrateškom smislu najveća vrijednost Kašmira je iznimno povoljan prometni položaj, na mjestu gdje je najlakše prijeći iz indijskog potkontinenta u Srednju Aziju, kao i obilni vodni resursi. Analiza je pokazala kako po pitanju Kašmira postoji snažno partnerstvo između Pakistana i Kine jer dijele zajedničke interese obuzdavanja indijskih težnji za dominacijom u Južnoj Aziji. Pa ipak, Indija je ta koja kontrolira najveći i strateški najvažniji dio Kašmira.
Kao što smo vidjeli, većinu dosadašnjih sukoba na području Kašmira inicirao je Pakistan, dok je za najnovije podizanje tenzije zaslužna Indija. Vladajuća hinduistička nacionalistička stranka Bhartiya Janata Party Indije premijera Narendre Modija, već se desetljećima zalaže za ukidanje posebnog statusa Kašmiru, želeći ga čvršće integrirati u sastav Indije. Baš u ovom trenutku Modi se odlučio za ovaj odvažan i riskantni potez, smatrajući da su SAD zauzete unutarnjim problemima, dok je Europa previše podijeljena da bi ponudila alternativu. Za Pakistan je odluka Indija o ukidanju autonomije Kašmira neprihvatljiva te će biti zanimljivo kako će se situacija dalje razvijati. Ako se nastavi ovakva agresivna retorika s obje strane nije isključeno niti izbijanje rata. Ono što eventualni vojni sukob čini posebno opasnim jest činjenica da su obje države nuklearne sile. U scenariju nuklearnog rata između Indije i Pakistana sigurnost trećine svjetskog stanovništva bi bila ugrožena. Konvencionalni sukob bi, također, za posljedicu imao brojna ljudska stradavanja, budući da su zbog blizine Indija i Pakistan u mogućnosti gađati najveće gradove u drugoj državi. Kada je riječ o sukobima u Kašmiru, valja naglasiti kako postoji realna opasnost da se, zbog lokacije Kašmira u iznimno nestabilnom okruženju (blizina Afganistanu, nemiri u Xinjiangu), sukob prelije i na druga područja.
Sve u svemu, možemo konstatirati kako će podijeljeni Kašmir i u budućnosti biti konfliktno područje jer Indija i Pakistan nisu dosada pokazali spremnost za kompromisno riješenje. Ostaje za vidjeti kako će se sukob u Kašmiru razvijati, no jedno je sigurno: najveći teret, kao i dosada, podnijet će nedužno lokalno stanovništvo.
(O autoru: Mislav Stjepan Čagalj novi je vanjskopolitički suradnik portala Geopolitika News, diplomirao je geografiju na PMF-u u Zagrebu na temu „Političko-geografski aspekt demogeografskih kretanja u Bosni i Hercegovini“, iskustvo rada u institucijama Europske Unije, sudionik međunarodnih konferencija. Područja interesa: geopolitika, međunarodni odnosi, demografija, sport, jugoistočna Europa, Bosna i Hercegovina, Indija, Sredozemlje, Latinska Amerika, Arktik)
Literatura:
Marshall, T., 2016: Prisoners of Geography, MacMillan publishers
Muharemi, A., 2016: Indija – Temeljne postavke vanjske politike, Meandarmedia, Zagreb
Topalović. D., 2000: Kašmir – žrtva geopolitike, Zbornik Trava od srca – Hrvatske Indije II, Zagreb,
Izvori:
Geopolitical monitor i Stratfor
0 komentara