Mario Stefanov
Nasuprot, za razmjere istočne Europe i potrebe borbe s ruskim zrakoplovnim snagama, skromnom ukrajinskom zrakoplovstvu nalazi se ruski zrakoplovni div s više od 1500 borbenih aviona od kojih su mnogi nove generacije
Nominalno ukrajinske zrakoplovne snage beznadno su brojčano nadjačane ruskim ratnim zrakoplovstvom. Kijev raspolaže (preciznije, raspolagao je prije početka rata) s ukupno 200 zrakoplova, od čega 125 borbenih aviona. Ruska strana raspolaže s više od 1500 borbenih zrakoplova.
Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo raspolaže s oko 50 lovaca MiG-29, koji potječu još iz sovjetskog doba, raspoređenih u dvije brigade – 40. brigadi taktičkog zrakoplovstva i u 114. brigadi taktičkog zrakoplovstva.
Stare kante
Najmoćnija su u ukrajinskom zrakoplovstvu 32 do 34 borbena aviona Su-27 koja su raspoređena u dvije brigade, 831. brigadi taktičke avijacije u Mirgorodu i 39. brigadi taktičke avijacije u Ozerneu.
Elitna postrojba ukrajinskog zrakoplovstva je 831. brigada taktičke avijacije kojoj su na raspolaganju najbolji primjerci borbenih aviona Su-27, od kojih su mnogi modernizirani, i najbolji piloti. Svi zrakoplovi raspoređeni u toj brigadi dovedeni su u stanje pune operativne sposobnosti.
U ukrajinskoj bazi Starokonstantinov raspoređen je manji broj, možda najviše desetak borbenih aviona Su-24M i Su-24MR, u 7. brigadi taktičke avijacije. No ta ista baza, osim aviona iz sovjetske ere, raspolaže i upravlja najnovijim sofisticiranim naoružanim bespilotnim letjelicama Bayraktar TB2 turske proizvodnje koje su se iskazale u borbama u Azerbajdžanu. Navodno su ih već koristile ukrajinske snage u borbama na istoku zemlje. Manji broj jurišnih zrakoplova za neposrednu podršku trupama na zemlji Su-25 raspoređen je u 299. brigadi taktičke avijacije u blizini Nikolajeva. Preživjeli zrakoplovi nadograđeni su novom navigacijskom opremom. Zrakoplovi izgubljeni tijekom borbi 2014. godine, njih pet, zamijenjeni su aktiviranjem iz pričuve drugih zrakoplova istoga tipa.
Transportni avioni koncentrirani su u 25. brigadi transportne avijacije sa sjedištem u Melitopolju, u kojoj se nalaze transportni avioni An-26 i sedam teških transportnih aviona Il-76MD koji pružaju značajnu sposobnost zračnog transporta.
Zrakoplovstvo kopnene vojske koristi oko 50 helikoptera Mi-8 i njegovih kasnijih modifikacija i oko 30 borbenih helikoptera Mi-24.
Nasuprot, za razmjere istočne Europe i potrebe borbe s ruskim zrakoplovnim snagama, skromnom ukrajinskom zrakoplovstvu nalazi se ruski zrakoplovni divs više od 1500 borbenih aviona od kojih su mnogi nove generacije.
Zračni kišobran
Samo oni koji se nalaze u prvom ešalonu prema ukrajinskim granicama raspoređeni su u formacijama od eskadrila preko brigada i divizija do cijelih zrakoplovnih armija. Na ukrajinskom frontu trenutno su raspoređene snage cijelog ruskog Zapadnog i Južnog vojnog okruga.
U sastavu Zapadnog vojnog okruga nalazi se 6. armija ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, čija je udarna snaga 105. mješovita zrakoplovna divizija. Južni vojni okrug u svom sastavu ima 4. armiju ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Nominalno, ukrajinska raspoloživa zračna sila brojčano je mnogo manja od zrakoplovstava samo jednog ruskog vojnog okruga. Međutim, Ukrajina je stekla dragocjeno borbeno iskustvo za vrijeme sukoba s proruskim pobunjenicima na istoku države. Ukrajinski piloti svjesni su prijetnje koju predstavljaju ruski protuzračni sustavi koji su im tijekom ranijih borbenih djelovanja nanijeli značajne gubitke. Opasnost ne predstavlja samo ogroman broj ručnih protuzračnih sustava nego i ruski protuzračni sustavi srednjeg i velikog dometa koji na ciljeve u ukrajinskom zračnom prostoru mogu djelovati s ruskog teritorija zbog svog velikog dometa. Snažna ruska protuzračna obrana koja je pružala i danas pruža zračni kišobran proruskim pobunjeničkim snagama i elementima ruskih regularnih trupa raspoređenih na ukrajinskom teritoriju praktički je tijekom borbenih djelovanja 2014. i 2015. godine prizemljila ukrajinsko ratno zrakoplovstvo.
Nakon toga Ukrajina je ograničila upotrebu svojih zrakoplovnih snaga pokušavajući sačuvati što više borbenih aviona za moguću novu direktnu rusku vojnu intervenciju. Dio je premjestila u zapadne dijelove zemlje, a težište obrane od protivničkih zračnih snaga prije ruske invazije bazirala je na protuzračnim raketnim sustavima uglavnom naslijeđenima iz sovjetske ere koji su iznimno dobro poznati ruskim zračnim snagama pa im mogu parirati elektroničkim protumjerama. Riječ je o raketnim sustavima Buk i starijim verzijama S-300.
Velika opasnost
No Ukrajina raspolaže velikim brojem ručnih protuzračnih raketnih sustava malog dometa tipa Igla i Strela koji bi mogli predstavljati prijetnju za niskoleteće zrakoplove.
Uz to, nedavno je Ukrajini isporučena veća količina sofisticiranih i u ratovima provjerenih američkih ručnih proturaketnih sustava tipa FIM-92 Stinger. Oni mogu predstavljati veliku opasnost za ruske avione na malim visinama.
Mala strateška dubina ukrajinske obrane izlaže ukrajinske zrakoplove opasnosti čak i ako su raspršeni na većem broju zračnih luka jer su u dometu ruskih raketnih sustava zemlja-zemlja, kao i raketnih sustava koji se lansiraju s borbenih aviona. U konačnici Ukrajina posjeduje relativno malu zrakoplovnu silu kojoj nasuprot stoji višestruko veća vojna moć. U ratu je za Moskvu zračna nadmoć gotovo izvjesno osigurana, a Rusija je već pokazala da je spremna prihvatiti i borbene gubitke tijekom vojne kampanje u Siriji.
