M. Stefanov: Dvije velike nuklearne sile bile su samo korak do rata

Mario Stafanov

U incidentu je pozitivno što Pakistan, kada je na svojim radarskim sustavima uočio dolazak projektila s indijskog teritorija koji je letio brzinom od gotovo tri tisuće kilometara na sat, nije ishitreno reagirao i, misleći da je riječ o nuklearnom napadu, aktivirao odgovor prema Indiji

U sjeni rata u Ukrajini ispod radara svjetske javnosti prošla je vijest da je došlo do slučajnog ispaljivanja krstareće rakete iz jedne nuklearno naoružane države -Indije, na teritorij druge nuklearno naoružane države – Pakistana.

Dana 9. ožujka, tijekom rutinskog održavanja i inspekcije indijskog raketnog sustava BrahMos, došlo je do slučajnog lansiranja jednog od projektila koji je preko indijskog teritorija prešao na teritorij Pakistana i u blizini grada Mian Channa, nešto više od 100 kilometara udaljenog od zapadne granice Pakistana s Indijom, pogodio hotel Bakhshu Makhan, na sreću bez ljudskih žrtava.

Kako je svjetska pozornost razumljivo usmjerena na Ukrajinu, ovaj događaj nije dobio pozornost kakvu zaslužuje. No incident je uistinu ozbiljan jer ukazuje na opasnost, koja je svakim danom sve veća, da suvremena oružja, u sve većem opsegu autonomna, često izmiču ljudskoj kontroli iz tehničkih razloga ili pak zbog svoje složenosti izazivaju ljudske pogreške koje mogu dovesti do katastrofalnih učinaka.




Skupa pogreška

U ovome slučaju pakistanska strana je uočila raketu koja ulazi na njezin teritorij, ali nije imala ni vremena ni mogućnosti provjeriti o čemu je riječ i srušiti je prije njezina pada. S druge strane, u incidentu je pozitivno što Pakistan, kada je na svojim radarskim sustavima uočio dolazak nepoznatog projektila s indijskog teritorija koji je letio brzinom od gotovo tri tisuće kilometara na sat, nije ishitreno reagirao i, misleći da je riječ o nuklearnom napadu, aktivirao svoj nuklearni odgovor prema Indiji. Samo je stavio u stanje pripravnosti cijeli protuzračni sustav koji je u tom stanju ostao sljedećih tjedan dana.





Dana 9. ožujka pakistanske zračne snage uočile su kretanje izuzetno brzog letećeg objekta 104 kilometra unutar indijskog teritorija u blizini Sirse u indijskoj državi Haryana. Prema glavnom direktoru za odnose s javnošću pakistanskih zračnih snaga, zrakoplovnom vicemaršalu Tariqu Zii, objekt je letio u smjeru jugozapada brzinom između 2,5 i 3 maha. Nakon leta između 70-80 kilometara u tom smjeru objekt je naglo skrenuo na sjeverozapad i prešao indijsko–pakistansku granicu u 18.45 sati. Leteći objekt je potom nastavio, prema pakistanskom izvoru, istom putanjom sve dok se nije srušio u blizini pakistanskog grada Mian Channua. Prema pakistanskim vojnim dužnosnicima, od ukupno 6 minuta i 46 sekundi leta objekt ispaljen s indijskog teritorija nad pakistanskim je teritorijem letio 3,46 minuta, a ukupno je unutar Pakistana prešao 124 kilometra prije pada.

Pakistanska vojska tvrdi da su objekt na vrijeme uočili svojim radarskim sustavima, ali da nisu imali dovoljno vremena podizanjem zrakoplova nepobitno utvrditi njegov identitet.

Tvrde da su imali sredstava za njegovo rušenje, no da je rizik bio prevelik. Nije tek tako lako donijeti odluku rušiti nešto što ne znaš što je, je li naoružano ili ne i može li samo rušenje objekta izazvati veće štete nego sam njegov pad.

Ni pakistanski ni indijski izvori u prvim trenucima nisu javno potvrdili o kakvoj je vrsti projektila riječ i je li imao bojnu glavu. Međutim, na tiskovnoj konferenciji 10. ožujka pakistanski vojni dužnosnici su izjavili da zasad mogu zaključiti da je to bila raketa nadzvučne brzine leta, da je lansirana iz Indije, s tla, i da je djelovala kao rakete zemlja-zemlja. No vrlo brzo su izneseni i novi službeni podaci iz kojih je bilo vidljivo da se radilo o indijskoj krstarećoj raketi tipa BrahMos (vidi sliku ispod) razvijenoj u suradnji indijske i ruske vojne industrije.




Okrivili posadu

BrahMos je nadzvučna krstareća raketa, zapravo projektil, jer koristi mlazni motor, tzv. nabojno mlazni motor ili Ramjet, koju je indijski vojnoindustrijski kompleks razvio u suradnji s Rusijom. Ona se može lansirati s kopnenih, pomorskih i zrakoplovnih platformi i može se kretati maksimalnom brzinom od gotovo 3 maha.

Postoje više verzija raketa BrahMos od kojih je ona s najmanjim dometom bila ispod 300 kilometara, ali je indijsko ministarstvo obrane 20.siječnja ove godine objavilo da je u operativnu uporabu uvelo novu verziju BrahMosa koja ima domet veći od 500 kilometara. Službeni američki izvori raketu BrahMos svrstavaju u konvencionalna oružja iako indijski mediji često navode da ta raketa može nositi nuklearnu bojnu glavu.

Indija je odmah priznala slučajno ispaljivanje rakete BrahMos i pokrenula istragu. U prvi mah indijski službeni izvori su tvrdili da je došlo do tehničke pogreške, no ubrzo su promijenili priču i objavili da je uzrok slučajnog lansiranja ljudska pogreška te su pokrenuli istragu protiv najmanje četiri odgovorna časnika.

Najvjerojatnije je to učinjeno u kontekstu očekivanog izvoza raketa BrahMos u druge države. Indija je tako 28. siječnja ove godine sklopila ugovor vrijedan 375 milijuna dolara s Filipinima o izvozu BrahMosa, najveći izvozni ugovor Indije u ovom trenutku. Dodatni izvoz BrahMosa bit će ključan za Indiju kako bi ispunila svoje ambiciozne ciljeve izvoza naoružanja i vojne opreme do 2025., a negativan publicitet povezan s mogućim tehničkim kvarom BrahMosa mogao bi ugroziti taj cilj. Stoga, bila to istina ili ne, najelegantnije rješenje je pripisati incident ljudskom faktoru.

Utvrđeno je također da raketa BrahMos nije slučajno letjela prema Pakistanu.

Programirana meta

Naime, u njezin sustav uneseni su podaci za programirani dio leta koji bi u slučaju ratnog sukoba očito bio usmjeren na Pakistan, no, na sreću, nisu uneseni podaci o konačnom cilju. Također je sreća što u projektil nije bio ugrađen modul s bojnom glavom.

Činjenica je kako je svijet pretrpan naoružanjem različitih vrsta i namjena koje je tehnički sve složenije, nerijetko na samom rubu sigurnog i učinkovitog dosega tehnologije. U sve većoj mjeri oružje, posebice raketni sustavi, postaju autonomni i u svome djelovanju neovisni o ljudskom utjecaju nakon što mu čovjek odredi cilj. Stoga je podložno, kao i svi proizvodi visoke tehnologije, hirovitom ponašanju slijedom svojih algoritama, a s druge strane, povećava se i mogućnost pogrešaka osoblja kojem su takva oružja predana na korištenje.

Tako je, primjerice, u ljeto 2016. posada tajvanske raketne korvete “Jin Chiang” (PGG-610) klase “Ching Chiang” tijekom pristajanja u matičnu bazu Zuoying na jugozapadnoj obali Tajvana nehotice lansirala protubrodski projektil tipa “Hsiung-Feng III”. Nasumice ispaljena raketa koja u završnoj fazi leta sama pronalazi cilj i na njega se navodi preletjela je gotovo 80 kilometara u tajvanskom tjesnacu. Kada je njezina radarska glava za samonavođenje uočila tajvanski ribarski brod, projektil je preusmjerila prema njemu. Na pogođenom brodu koji se jedva održao na površini poginuo je njegov kapetan i više članova posade. Tajvanski slučaj ukazuje na opasnost autonomnog djelovanja suvremenih oružnih sustava jer u trenutku incidenta nije obavljano nikakvo bojno gađanje niti je ispaljena raketa usmjeravana prema određenom području i cilju. Ona je jednostavno odletjela u sasvim slučajnom pravcu i letjela dok nije pronašla cilj na koji se obrušila.

Srušeni zrakoplov

U slučaju nehotičnog ispaljivanja indijske rakete BrahMos prema Pakistanu posebice je analizirano djelovanje pakistanske protuzračne obrane i procjena je li mogla i trebala rušiti  nepoznati leteći objekt koji je ogromnom brzinom uletio u pakistanski zračni prostor.

Pakistani army soldiers travel on a vehicle carrying a long-range ballistic Shaheen II missile. (Photo by FAROOQ NAEEM / AFP)

Potpuno je sigurno da ga je teritorijalna protuzračna obrana Pakistana uočila i da nije bilo vremena utvrditi o čemu je riječ, posebice zbog brzine objekta koji nadmašuje brzinu borbenih aviona koji bi trebali obaviti identifikaciju čak i u slučaju da su već bili u zraku. Ostaje pitanje jesu li Pakistanci u konkretnoj situaciji uopće mogli srušiti nadolazeću krstareću raketu.

Osim toga, pakistanski vojni dužnosnici su istaknuli da se ne može u doba mira i izvan proglašene neposredne ratne opasnosti bez ikakvih provjera rušiti svaki neidentificirani leteći objekt. Ishitrenom reakcijom u trenucima napetosti u odnosima sa SAD-om Iranci su raketom sustava “Buk” u siječnju 2020. nehotično srušili ukrajinski putnički avion. Priznali su pogrešku i isplatili odštetu obiteljima poginulih putnika, no to ne može vratiti živote koji su izgubljeni zbog nepromišljene i ishitrene reakcije protuzračne obrane.

 

Komentari

komentar

You may also like