Mario Stefanov
Kao država s izuzetnim tehnološkim, gospodarskim, financijskim i vojnim sposobnostima, Japan računa da može izboriti poziciju države koja će u predstojećem velikom obračunu zadržati samostalnost odlučivanja, ne narušavajući pritom odnose s tradicionalnim saveznicima, prije svih sa SAD-om
U situaciji kada je svijet ponovno utonuo u veliki globalni hibridni sukob za dominaciju velikih sila nad svjetskim bogatstvima, koja po svim svojim odlikama nije ništa drugo doli novi svjetski rat s postupnom eskalacijom u prostoru i vremenu, Japan je na putu da postane treća svjetska vojna sila. Sve države koje imaju diplomatske, gospodarske, financijske i vojne mogućnosti u trenucima kada sukob velesila kaskadno tone u novi globalni rat pokušavaju postići što bolju situaciju za vremena rata koji se približava.
Japan, kao država s izuzetnim tehnološkim, gospodarskim, financijskim i vojnim sposobnostima, računa da za sebe može izboriti poziciju države koja će u predstojećem velikom obračunu zadržati samostalnost odlučivanja, ne narušavajući pritom odnose s tradicionalnim saveznicima, prije svih sa SAD-om. Nekadašnja geopolitička doktrina Japana koja se može opisati kao gospodarski odnosi sa svima, a vojno oslanjanje na SAD, u novim okolnostima više nije adekvatna. Tokio procjenjuje da treba razviti vlastitu vojnu moć i prestati se oslanjati isključivo na američki vojni kišobran, uz istovremeno očuvanje savezničkih odnosa sa SAD-om, čime se s jedne strane pomaže američkim i savezničkim opcijama na Indo-Pacifiku, jačaju odnosi sa SAD-om, ali istovremeno se jača i japanski položaj u savezničkim odnosima i japanskoj vanjskoj politici se daje veći manevarski prostor.
Yoshidina doktrina
Japan slijedom takve političke orijentacije podiže rashode za obranu sa 53,1 milijarde dolara predviđenih za sljedeću godinu na 70,4 milijarde dolara u 2027. godini, što čini ukupnu godišnju stopu rasta od 7,3 posto. Ako Japan ispuni ciljeve iz proračuna za sljedećih pet godina, njegove oružane snage će s pete ili sedme pozicije najmoćnijih vojski postati treće u svijetu nakon SAD-a i Kine.
Nakon hladnoga rata Japan je zadržao poziciju gospodarske suradnje s Kinom i SAD-om istovremeno, ali se nastavljajući tzv. Yoshidinu doktrinu formuliranu nakon Drugoga svjetskoga rata u vojnom pogledu oslanjao na američku vojnu moć, ograničavajući svoju vojnu potrošnju na jedan posto BDP-a. No japanski kreatori politike više ne doživljavaju Yoshidinu doktrinu globalne ekonomske diplomacije i vojne ovisnosti o SAD-u kao održivu strategiju za odgovor na obrambene i sigurnosne izazove s kojima se Japan danas, u početnoj fazi novog svjetskog sukoba suočava.
Uostalom, ni geopolitička doktrina japanskog premijera od 1948. do 1954. godine Shigerua Yoshide nije predviđala da Japan trajno bude demilitarizirana sila vojno ovisna o SAD-u, nego je za prve poslijeratne godine Japana prioritet dao gospodarskom razvoju, računajući da će vojna moć moći biti stvorena poslije. S vremenom će izblijedjeti sjećanja na posljedice japanskoga militarizma i njegove uloge u imperijalnom ratnom širenju Japana, a razvijeno gospodarstvo osigurat će razvoj oružanih snaga i vojne moći u cjelini. Za razliku od država koje izgubljene u vremenu i prostoru neprestano mijenjaju svoje doktrine i strategije ovisno o tome tko je na vlasti i pod čijim su trenutnim vanjskim utjecajem, Japan je, otkako je završila američka formalna okupacija, jasno znao što čini i u kojem se smjeru kreće. Svi planovi i sve što je Japan činio od završetka američke okupacije do danas bili su konzistentni i precizno odmjereni.
Sve sposobniji
U prvom desetljeću 21. stoljeća postalo je jasno da je Japan spreman za jačanje svoje vojne moći i istovremeno jačanje američko-japanske vojne suradnje. Od 2015. godine glavna strategija Tokija okrenuta je izgradnji japanske vojne sile. Otvoreni svjetski sukob za dominaciju velesila ubrzava provedbu japanskih planova kako bi se osigurao japanski položaj u novim uvjetima i izgradili novi odnosi s japanskim ključnim saveznikom SAD-om, od kojeg Japan više neće tražiti vojnu zaštitu, nego će sa SAD-om aktivno sudjelovati u vojnom djelovanju na Indo-pacifičkim prostorima.
Prema analizi dr. Christophera Hughesa, profesora japanskih studija i međunarodne politike Sveučilišta Warwick, koju je iznio u svojoj knjizi “Global Military Power: New Capabilities, Alliance Integration, Bilateralism-Plus“, Japan odgovara na izazovno vanjsko sigurnosno okruženje tako što postaje “vojno sve sposobniji, pouzdaniji i – što je izuzetno važno – integrirani američki saveznik na Pacifiku i Aziji”.
Japan istodobno modernizira i brojčano jača i kopnene snage, ratnu mornaricu i zrakoplovstvo. Samo u domeni zrakoplovstva Japan je 2013. godine počeo uvoditi u naoružanje zrakoplove za nadzor pomorskih komunikacija velikoga dometa Kawasaki P-1, od kojih su već 33 u službi, a još je 60 naručeno i trebaju zamijeniti američke zrakoplove Lockheed P-3 Orion. Japan je također s Lockheed Martinom potpisao 2013. godine ugovor za kupnju 42 borbena aviona F-35B, a zatim je 2019. godine sklopio novi ugovor po kojem Japanu treba biti isporučeno ukupno 105 borbenih aviona F-35A i 42 F-35B verzije. S japanskom tvrtkom Mitsubishi Heavy Industries vlada je sklopila ugovor za razvoj i proizvodnju 100 primjeraka borbenih aviona 6. generacije, pod razvojnom oznakom F-X.
Na području razvoja ratne mornarice Japan razvija sposobnosti djelovanja na oceanskim prostorima pretvaranjem nosača helikoptera klase Izumo u potpuno opremljene nosače zrakoplova koji mogu koristiti borbene avione F-35B. Ratna mornarica raspolaže s više od 40 fregata i razarača, a nastavlja se razvoj podmornica klase Soryu.
Vojna moć
Japan je očito krenuo u aktivnu fazu prihvaćanja većih obrambenih odgovornosti, uključujući u određenoj mjeri i projekciju vojne moći u cijeloj Indo-pacifičkoj regiji, ali djelujući kroz američko-japanski savez i američki regionalni sigurnosni sustav.
Tokio je tijekom posljednjih godina, jačajući vojnu moć, istovremeno izgradio vojno-partnerske odnose s drugim državama u Indo-Pacifiku, što može zahvaliti povećanju svoje vojne moći i utjecaja, a time je usporedno pridonio i proširenju utjecaja američko-japanskog zajedničkog sigurnosnog sustava u regiji. Najvidljiviji rezultat takvog vanjskopolitičkog djelovanja Japana s novom razvijenom samosvijesti i u suradnji sa SAD-om stvaranje je vojnog i političkog saveza QUAD, koji uključuje SAD, Japan, Indiju i Australiju.
Razvojem svoje vojne moći Japan će uskoro postati treća svjetska vojna sila nakon SAD-a i Kine, što će mu omogućiti veću slobodu vanjskopolitičkog djelovanja i veći manevarski prostor za ostvarenje vlastitih nacionalnih ciljeva.
