Mario Stefanov
Najave i odluke Srbije, Iraka, Indonezije i Egipta samo su primjeri preorijentacije s ruskog naoružanja i vojne opreme na onu zapadnoga porijekla, motivirane prije svega zapadnim sankcijama i otežanom eksploatacijom ruske tehnike
Zbog zapadnih sankcija i njima uvedene blokade ruskog izvoza, sve veće minuse bilježi i ruska vojna industrija koja je toj zemlji godišnje osiguravala zaradu izraženu u stotinama milijardi dolara. Kako se rat odugovlači, a sankcije ne popuštaju, sve više korisnika ruskog naoružanja i vojne opreme ima problema s nabavkom pričuvnih dijelova, popravcima i redovitim remontima. Ruske klijente, pa i one tradicionalne, postupno preuzima zapadna vojna industrija, prije svih američka i europska, ionako već zatrpana narudžbama svega što može pucati, ubijati, paliti i razarati.
Kako su ti proizvodi zapadne industrije prema svemu očito u potpunom suglasju s američkim i europskim klimatskim planovima i ciljevima Velike zelene revolucije, ne postoji opasnost njihove zabrane kao što je Europski parlament ovih dana to učinio s automobilima koji koriste benzinske i dizel motore, čiju je prodaju zabranio nakon 2035. godine.
Frustrirana Srbija
Za zelene proizvode američke i europske vojne industrije koji su iz tog razloga valjda i obojeni u pretežno razne nijanse zelene boje ne postoji ta opasnost. Svi koji sada naruče novo naoružanje mogu biti sigurni da će im ono, unatoč dugim redovima čekanja, sigurno biti isporučeno bez problema čak i nakon mitske zelene 2035. godine.
Među državama koje su se našle u teškoćama održavanja ruske vojne tehnike je i Srbija. Njezine vlasti govore istinu kada objavljuju da zbog potpunog okruženja državama koje provode sankcije protiv Rusije ne mogu iz Rusije dobiti potrebne pričuvne dijelove, a slanje tehnike na bilo kakvo servisiranje ili remont u Rusiju potpuno je onemogućeno. Srbija se stoga, kao i mnoge druge države – ne računajući Indiju kojoj nitko ništa ne može zabraniti ili ograničiti – okreće zapadnim proizvođačima.
Ukrajinski rat i zapadne sankcije izravno utječu na ruski izvoz i to je još jedan dobitak koji Zapadu nosi rat u Ukrajini. Čak i prije ruske invazije na Ukrajinu, režim sankcija koje je Zapad, posebice SAD, primijenio protiv Rusije nakon aneksije Krima pomogao je zapadnim tvrtkama da preuzmu tržišne udjele Rusije. To se u vremenu od 2014. do danas odvijalo postupno, no sada, nakon novih krugova sankcija i potpune blokade ruskoga vojnog izvoza, uz rijetke izuzetke preuzimanje ruskih klijenata od europskih i američkih proizvođača naoružanja i vojne opreme i pružanja obrambenih usluga odvija se velikom brzinom.
Frustrirana problemima s održavanjem ruskih borbenih aviona MiG-29, Srbija je objavila da namjerava nabaviti nove borbene avione na zapadu, a posebno je zainteresirana za francuske Rafalee. Srbija je i javno objavila da je zainteresirana za nabavku francuskih Rafalea zbog problema s održavanjem ruskih MiG-ova 29 zbog međunarodnih sankcija koje su negativno utjecale na dostupnost pričuvnih dijelova.
Pijani milijunaši
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je na sajmu oružja i vojne opreme IDEX 2023 u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima izjavio da će njegova vlada povećati izdatke za obranu kako bi osuvremenila i ojačala vojsku, posebice elitne vojne postrojbe, i osigurala novac za moguću kupnju francuskih borbenih aviona.
Srbija bi ove godine mogla potrošiti dodatnih 700 milijuna eura (748 milijuna dolara), u proračunu za obranu koji je postavljen na gotovo 1,5 milijardi dolara, izjavio je Vučić. Sredstva će se iskoristiti za modernizaciju tenkova kojima raspolaže srpska vojska, nabavu novih 200 oklopnih vozila različitih kategorija i namjena i borbenih bespilotnih letjelica, odnosno, kako se sada popularno nazivaju, samoubilačkih dronova.
Aleksandar Vučić je 20. veljače u izjavi za televiziju naglasio da je to potrebno zbog “važnosti za opstanak Srbije, kojoj trebaju snažna sredstva odvraćanja”.
Pritom je naglasio da se mora uzeti u obzir povećanje vojne potrošnje svih drugih europskih država, rekavši da njihove “vlade troše kao pijani milijunaši” na obranu. Dodao je da bi ugovor o kupnji borbenih aviona Rafale od francuskog proizvođača Dassault Aviation mogao doseći vrijednost oko 3 milijarde eura ako pregovori budu uspješno okončani. U svakom slučaju, Srbija je toliko spremna platiti za kupnju 12 novih Rafalea od Francuske i još 12 rabljenih od jedne druge države koju Vučić u svojoj izjavi nije želio imenovati. Srbija je s Francuskom već ugovorila kupnju raketnih sustava protuzračne obrane kratkog dometa “Mistral 3”. Nakon odugovlačenja proizvođača MBDA u siječnju je Srbiji isporučeno 18 lansera s 50 raketa. Lanseri će uglavnom biti montirani na srpske hibridne topničko-raketne sustave protuzračne obrane PASARS.
Dvije eskadrile
Srbija je samo posljednji primjer država tradicionalnih ruskih klijenata koje su odustale od ruskih borbenih aviona zbog problema povezanih s održavanjem i nabavom pričuvnih dijelova, čime su otvorile put zapadnim obrambenim tvrtkama za ulazak na njihovo tržište.
Čak i Irak razmatra zamjenu svojih transportnih helikoptera Mi-17-V5 ruske proizvodnje američkim helikopterima Bell 412EFX i Bell 412M. Prema najnovijem tromjesečnom izvješću o operaciji “Inherent Resolve” od 7. veljače, Irak se suočava s problemima u nabavi pričuvnih dijelova za Mi-17 što zbog sankcija, što zbog potreba Rusije za održavanjem svojih helikoptera u jeku rata koji vodi u Ukrajini.
U odnosu na mogućnost sklapanja ugovora s Irakom, proizvođač američkih helikoptera Bell uistinu nije bio licemjeran, nego je otvoreno u svojoj službenoj izjavi rekao da pokušava iskoristiti nove tržišne izglede stvorene sukobom u Ukrajini.
Indonezija je također, pravilno predviđajući probleme s ruskom opremom, u prosincu 2021., dok su se ruske trupe gomilale na ukrajinskoj granici, objavila da neće kupovati ruske borbene avione Su-35, nego će pokušati nabaviti francuske Rafale. Načelnik stožera indonezijskih zračnih snaga, zrakoplovni maršal Fadjar Frasetyon, rekao je u to vrijeme da je odluka prije svega motivirana financijama, no potpuno je jasno da je na nju utjecala procjena kako će Rusija ući u rat širih razmjera i da će održavanje ruskih aviona biti onemogućeno bez opasnosti od kršenja američkih sankcija prema Rusiji kodificiranih u zakonu Countering America’s Adversaries Through Sanction Act (CAATSA).
Jednako tako, Egipat je 2018. godine otvorio pregovore o narudžbi dviju eskadrila ruskih borbenih aviona Su-35 u vrijednosti od 2 milijarde dolara, no u međuvremenu je odugovlačio s donošenjem konačne odluke i sklapanjem ugovora. Nakon ruske invazije na Ukrajinu Egipat je objavio da će, umjesto ruskih Su-35, pokušati kupiti 30 novih francuskih Rafalea s kojima ima pozitivna iskustva.
Najave i odluke
Egipatsko zrakoplovstvo, počevši od 2015. godine, raspolaže dvjema eskadrilama (24 aviona), Dassault Rafalea. Ako uspije realizirati kupnju 30 potpuno novih, egipatsko zrakoplovstvo raspolagalo bi s ukupno 54 francuska borbena aviona Rafale.
Najave i odluke navedenih država samo su primjeri preorijentacije s ruskog naoružanja i vojne opreme na onu zapadnoga porijekla motiviranu prije svega zapadnim sankcijama i otežanom eksploatacijom ruske tehnike. Pad ruskog vojnog izvoza, uza sve ostalo, ulazi u cijenu koju Moskva plaća za rat koji vodi u Ukrajini.
