Zoran Meter
Kada je u ožujku 2018. g. ruski predsjednik Vladimir Putin u javnom obraćanju zastupnicima ruskog parlamenta i uglednim javnim osobama i vjerskim poglavarima ruskog društva, koristeći se animacijskim prikazom najavio obrasce najsuvremenijih tipova ruskog naoružanja kakvih nema u svijetu i koji bi uskoro trebali postati službene sastavnice ruske vojske – u zapadnim političkim i medijskim krugovima to je izazvalo smijeh i poruge. Mediji su u sav glas pisali da Putin priča bajke i da koristi crtane filmove želeći zastrašiti Zapad.
Međutim, oni koji se nisu smijali, već su krajnje ozbiljno shvaćali Putinove riječi, bili su profesionalci u strukturama američkog Pentagona – koji jako dobro znaju da Putin nikad ne govori „u vjetar“, i da pojedina oružja o kojima je govorio u svojoj javnoj prezentaciji predstavljaju u doslovnom smislu te riječi – „oružje sudnjega dana“. Podsjetio bih na neka od njih, tada najavljena:
- samonavođena mini-podmornica dron „Poseidon“ velike manevarske sposobnosti koja se može spustiti na oceanske dubine i prateći reljef morskog dna, bez mogućnosti pravodoobnog detektiranja od strane protivnika stići pred obale njegovih ključnih lučkih gradova ili pomorskih baza. Mogu imati klasično i nuklearno punjenje, a ukoliko bi se aktivirale u vodama ispred neprijateljskih obala prouzročile bi golemi tsunami koji bi zbrisao čitavu infrastrukturu i prouzročio goleme štete „na liniji djelovanja. Prototip ovog oružja već postoji ali još nije uveden u sastav ruske vojske“;
- hiperzvučni raketni sustav „Avangard“, već uključen u sustav ruskih oružanih snaga, razvijen u vojnoindustrijskom kompleksu Mašinostrojenjij. Sposoban je letjeti hiperzvučnim brzinama i tijekom leta mijenjati i visinu i smjerove kretanja, i neutralizirati neprijateljsku proturaketnu obranu postavljenu duboko unutar neprijateljskog teritorija. “Prema meti putuje kao meteorit, kao vatrena kugla”, opisao ga je Putin u spomenutom govoru, a njegovo stvaranje označio kao tehnološki napredak jednak sovjetskom lansiranju prvog satelita 1957. godine;
- zračna hiperzvučna raketa „Kinžal“ (hrv. „Bodež“) – punog naziva Ch-47M2 Kinžal, već je uvedena u službeni sastav ruskih oružanih snaga, a prije tri tjedna po prvi je put počelo i njezino „vatreno krštenje“ kroz uporabu u vojne svrhe na ukrajinskom bojnom polju. Tada je na zapadu te zemlje uništila podzemno skladište naoružanja iz doba SSSR-a, izgrađeno s najsnažnijim elementima zaštite odnosno neprobojnosti s obzirom da su se u njemu čuvali sovjetski strateški arsenali u doba hladnog rata. Skladište takvog stupnja zaštite bilo bi nemoguće uništiti do sada postojećim klasičnim naoružanjem. Kinžal se za sada lansira iz zrakoplova MiG-31, najbržeg postojećeg zrakoplova na svijetu koji leti na velikim visinama i predstavlja jedno od glavnih sredstava za uništenje neprijateljskih strateških oružja i njihovih nosača (strateških zrakoplova). Rusija je prva zemlja koja tako nešto ima u svom službenom vojnom arsenalu. Taj projektil je ne samo daleko brži, već, za razliku od klasičnih balističkih raketa koje imaju zadanu putanju, Kinžalmože mijenjati smjer i visinu skoro do samog udara u cilj – tako izbjegavajući protuzračnu obranu. Njemački DW za njega piše slijedeće: „Stručnjaci kažu da je najveći adut ove rakete upravo ono zbog čega je tako opasna – suluda brzina i to što je cilj do samog kraja praktički nepoznat čini obranu ili uzbunu i evakuaciju skoro nemogućom. Kinžal nosi do 480 kilograma eksploziva, ali može imati i nuklearnu bojevu glavu. „Time nervoza raste, a to može povećati spremnost da se atomsko oružje aktivira već pri prvom upozorenju na napad. U slučaju lažne uzbune, to bi vodilo nuklearnom ratu“, upozorava fizičar Jirgen Altman s Tehničkog sveučilišta u Dortmundu.
Jučer je lansirana najubojitija raketa u ljudskoj povijesti
Ovaj poduži uvod bio je nužni „preludij“ za tekst koji slijedi, a odnosi se na jučerašnju vijest iz Rusije o testnom lansiranju najmoćnije interkontinentalne balističke rakete ikad u povijesti – rakete RS-28 Sarmat, koju proizvodi državni raketni centar Makejev.
Slika: ruska interkontinentalna raketa Sarmat; izvor: russian space web
U srijedu je o tome izvijestilo rusko Ministarstvo obrane, kazavši kako je raketa Sarmat uspješno lansirana s kozmodroma Pleseck u Arhangleskoj regiji (sjeverozapad Rusije) i da je nakon 15 minuta leta, preletjevši teritorij čitave Rusije, pala na poligon Kura na ruskom dalekoistočnom poluotoku Kamčatki. O tome je prikazan video, a lansiranje je posredstvom videoveze motrio i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Iako „Sarmat“ nije hiperzvučna raketa, njene najsuvremenije karakteristike ne samo da niveliraju taj „nedostatak“, već je čine najstrašnijim oružjem ikad, tvrde ruski vojni izvori. Nju zapadni mediji, prema NATO-ovoj terminologiji kolokvijalno nazivaju imenom „Sotona 2“ aludirajući na golemu i razornu raketu R-36M„Voevoda“ proizvedenu krajem 80-ih godina u SSSR-u koja je na Zapadu nosila upravo taj naziv i koja je još uvijek u sastavu ruskih Strateških snaga.
Britanski medij The Sun piše kako samo jedna raketa Sarmat s 12 nuklearnih bojevih glava može uništiti čitavu Veliku Britaniju, Francusku ili Teksas i da su njezine bojeve glave tisuću puta snažnije od američke atomske bombe bačene na japansku Hirošimu u kolovozu 1945.g.
Karakteristike rakete RS-28 Sarmat prema ruskim vojnim izvorima:
- dužina 35,3 metra,
- promjer rakete 3 metra,
- startna masa 201,8 tona,
- brzina leta 20,7 mahova, odnosno 25.000 kilometara na sat,
- najveći domet (pogotka) 18 000 kilometara,
- snaga jedne nuklearne bojeve glave iznosi od 450 do 750 kilotona (ovisno o tome koliko raketa nosi bojevih glava: ako nosi do 10 bojevih glava onda su one snage 750 kt, a ako nose do 15 bojevih glava onda 450 kt). Za usporedbu, američka bomba bačena na japansku Hirošimu imala je snagu od 13 kilotona.
Ruski vojni stručnjaci navode kako RS-28 Sarmat može mijenjati putanju zahvaljujući najsuvremenijoj tehnologiji kružne navigacije s kojom može letjeti preko bilo kojeg prostora na kugli zemaljskoj, uključno i preko Južnog pola i pogoditi bilo koju točku na Zemlji, pri tom izbjegavajući sve postojeće najsuvremenije proturaketne sustave. Vojni stručnjak Paul Craig Roberts kaže kako pet do šest takvih projektila može s lica zemlje izbrisati cijelu istočnu obalu SAD-a.
Jasna politička poruka
Iako je testno lansiranje Sarmata najavljeno već znatno ranije i u tom smislu ne predstavlja iznenađenje, vjerojatno nije slučajno da se ono dogodilo upravo u vrijeme ruske vojne kampanje u Ukrajini i nikad lošijih odnosa na relaciji Zapad-Rusija – kada se počinje sve jače međusobno prijetiti kroz političku retoriku, ali i kroz poteze na samom terenu. To se prije svega odnosi na izjave pojedinih europskih državnih dužnosnika (jučer njemačkog kancelara Olafa Scholza) da se ne smije dozvoliti ruska vojna pobjeda u Ukrajini, kao i najave iz SAD-a o novim isporukama oružja Ukrajini, uključujući i onog teškog i suvremenog.
Da se ne radi o slučajnom tajmingu možda najbolje svjedoče i Putinove jučerašnje riječi izrečene nakon uspješnog testiranja rakete Sarmat, kada je kazao slijedeće: „To će jedinstveno oružje učvrstiti bojevi potencijal naših oružanih snaga. Potpuno će osigurati sigurnost Rusije od vanjskih ugroza i primorati zamisliti se onima koji bezumnom, agresivnom retorikom žele prijetiti našoj zemlji.“
Jučer je američki Pentagon, reagirajući na vijest o uspješnom testiranju interkontinentalne rakete „Sarmat“ samo kratko objavio kako je ono bilo očekivano i da je ruska strana već ranije izvijestila o tim planovima. Bez obzira na šturo priopćenje, potpuno je sigurno kako Pentagon ovu rusku raketu smatra najvećom mogućom prijetnjom po američku nacionalnu sigurnost.
