Terorističke skupine koje djeluju protiv Indije poput Jaish-e-Mohammada i Lashkar-e-Taibe, imat će veliku stratešku dubinu za izvođenje svojih napadnih operacija u regiji zbog svojih veza s talibanima. Napadi na Indiju mogli bi prisiliti New Delhi da napada stražnje baze tih skupina u Pakistanu i Afganistanu smatraju američki analitičari
Ubrzani, nekontrolirani razvoj stanja u najnestabilnijoj srednjoazijskoj i jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta – Afganistanu uslijed žurnog povlačenja američkih i vojnika NATO saveza, sve više brine ne samo ključne regionalne igrače i afganistanske susjede. Svoju zabrinutost iskazuju i američki analitičari koji tvrde kako bi očekivano jačanje radikalnih islamističkih i terorističkih organizacija moglo predstavljati ozbiljnu sigurnosnu ugrozu i po sam Zapad. S druge strane ne samo ruski analitičari, već i njihov politički i vojno-sigurnosni vrh posve otvoreno govore o rastućim prijetnjama koje predstavlja kaotičan razvoj stanja u spomenutoj zemlji.
Američki analitičari, bliski Pentagonu, vjeruju kako će brže povlačenje stranih trupa iz Afganistana, u kombinaciji s nedavnim teritorijalnim osvajanjima talibana, najvjerojatnije pokrenuti građanski rat i dodatno pogoršati regionalno sigurnosno stanje. Rok za povlačenje američkih snaga, 11. rujna, najavljen od strane predsjednika Joe Bidena, postaje simboličan, jer u stvarnosti je više od polovice američkih i NATO vojnika već napustilo tu zemlju, a preostale snage trebale bi ju napustiti već u ovom tjednu (prvi tjedan srpnja). Amerikanci su 2. srpnja dovršili povlačenje iz svoje glavne vojne baze Bagram, a talibani su, iskoristivši stratešku priliku, počeli ofanzivnu kampanju zauzimanja i nadzora teritorija gotovo odmah nakon 1. svibnja, kada je povlačenje Amerikanaca službeno i započelo. Od tada su u samo dva mjeseca preuzeli nadzor nad 157 okruga iz 407 okruga te srednjoazijske države.
Dana 29. lipnja napali su Gazni, najvažniji grad na autocesti koja povezuje Kabul s južnom regijom Kandahar. Ako ga talibani uspiju osvojiti, to će biti njihova velika strateška pobjeda koja će u težak položaj staviti glavni grad te zemlje.
Službena afganistanska vojska gubi teritorijalnu kontrolu zbog problema s logistikom i slabim i nekoordiniranim političkim vodstvom. Afganistanske snage sigurnosti oslanjaju se na američke servisere za popravak i održavanje flote zrakoplova, oklopnih vozila i druge opreme. Ali oni će također uskoro otići, zbog čega afganistanske snage neće moći servisirati desetke američkih borbenih zrakoplova, teretnih aviona, helikoptera i dronova američke proizvodnje koje sada imaju na raspolaganju i koji su im jedina prednost u odnosu na talibane koji nemaju svog zrakoplovstva i mnogo toga drugoga što čini bilo koju (ne)službenu vojsku ako želi imati određeni ugled.
Demoralizirana ograničenim resursima, povlačenjem američkih vojnika, niskim plaćama i raširenom korupcijom u vladinim krugovima i državnoj administraciji, afganistanska vojska predala je mnoga regionalna središta gotovo bez otpora, napustila vojne baze i predala se talibanima. Istodobno, jednostavno su im prepustili svoje oružje, vozila i drugu vojnu opremu.
Bitno je naglasiti kako je napredak talibana u sjevernim regijama raširio ionako ograničene afganistanske snage na velika područja, dodatno ih oslabivši. Američki analitičari prosuđuju kako će pogoršanje sigurnosnog stanja u Afganistanu izazvati kaotičan građanski rat za manje od šest mjeseci nakon izlaska stranih snaga, a veliki bi gradovi u njihove ruke mogli pasti par mjeseci nakon dovršetka američkog povlačenja.
Južni Afganistan (dominiraju Paštuni) mogao bi postati baza za militante Al-Qaede i Islamske države, jer bi tamo imali puno veću operativnu slobodu za obavljanje različitih aktivnosti, uključno novačenje, vojno obrazovanje i obuku, navode američki analitičari koji također smatraju kako će sve to ugroziti sigurnost susjednih zemalja, stvarajući povoljno okružje i poligon za regionalne militantne skupine.
Također upozoravaju da bi Afganistan, kao moguće snažno uporište Al-Qaide i Islamske države mogao činiti sigurnosne probleme i za Zapad. Pakistanska oporbena skupina Tehreek-e-Taliban (TTP) mogla bi pojačati napade na Pakistan, što bi pak moglo isprovocirati Islamabad da pojača svoju intervenciju u Afganistanu.
Terorističke skupine koje djeluju protiv Indije poput Jaish-e-Mohammada i Lashkar-e-Taibe, imat će veliku stratešku dubinu za izvođenje svojih napadnih operacija u regiji zbog svojih veza s talibanima. Napadi na Indiju mogli bi prisiliti New Delhi da napada na stražnje baze tih skupina u Pakistanu i Afganistanu smatraju američki analitičari.
Lavrov najavio ubrzano pogoršanje stanja u Afganistanu
I Rusija i Kina, kao ključne regionalne velesile, vrlo pozorno prate sve što se sada događa na afganistanskom tlu i prema tamošnjim procesima sigurno ne mogu biti spokojne. Rusija već poduzima konkretne korake. Njezin državni vrh intenzivirao je političke kontakte s čelnicima srednjoazijskih država bivšeg SSSR-a, a Organizacija ugovora o zajedničkoj sigurnosti – ODKB (ruski pandan NATO saveza) također je intenzivirala aktivnosti. Rusija je najavila kako već pokreće operativnu aktivnost svoje vojne baze u blizini tadžikistansko-afganistanske granice, a dodatne vojne snage s ciljem sprječavanja prodora neželjenih radikalnih elemenata iz susjedne mu zemlje mobilizira i državni vrh Tadžikistana.
U srijedu, 7. srpnja, ruski ministar vanjskih poslova tijekom svog posjeta Laosu izjavio je kako se stanje u Afganistanu ubrzano pogoršava.
“Pozorno pratimo što se događa u Afganistanu, gdje se stanje naglo pogoršava, uključujući u kontekstu brzopletog povlačenja američkih i drugih NATO snaga”, kazao je ruski šef diplomacije i dodao kako je predsjednik Putin nedavno razgovarao s predsjednicima Tadžikistana i Uzbekistana, a da je u kontaktu i s ostalim državnicima iz regije. Lavrov je kazao kako će Moskva učiniti sve da zaustavi bilo kakvu agresiju na svoje saveznike u ODKB-u, uključno i korištenje svoje spomenute vojne baze na tadžikistansko-afganistanskoj granici.
Turski i mađarski planovi o osiguravanju zračne luke u Kabulu. Orban contra EU
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sredinom lipnja javno je izrazio ideju kako bi Ankara mogla surađivati s Mađarskom i Pakistanom radi osiguranja sigurnosti Međunarodne zračne luke u Kabulu nakon povlačenja NATO snaga. Zračna luka ključna je za stabilnost afganistanske prijestolnice i za tamošnje inozemne diplomatske i druge misije. I dok je što se tiče Pakistana, sve jasno s obzirom na njihov utjecaj na talibane, ovo s Mađarima potpuno je neočekivan potez.
Navodno je sama Mađarska izrazila spremnost za sudjelovanje u misiji na sastanku Erdogana i mađarskog premijera Viktora Orbana na marginama summita NATO saveza sredinom lipnja.
Orbanov je cilj, navodno, pokazati savezu da je Mađarska važan partner koji može izvršavati ozbiljne misije. Ali i ne samo to: Orban i Mađarska sve se više osjećaju odbačenima od strane EU koji sve snažnije kritiziraju Budimpeštu s raznih pozicija te ga je takva politika Bruxellesa i ključnih zapadnih prijestolnica potaknula na zbližavanje s Turskom.
S druge strane Turskoj odgovara na svoju stranu dobiti bilo kojeg europskog partnera, nešto slično kao što po potanju Libije dobro surađuju s Italijom od čega se, uvjetno rečeno, Francuskoj, Njemačkoj i Grčkoj diže kosa na glavi. Treba, međutim, naglasiti kako Mađarska već ima iskustva u osiguranju zračne luke u Kabulu, što je činila između 2010. i 2013. godine. Ali Mađarska, koja je ranije imala oko 159 vojnika u Afganistanu, sada ih tamo ima svega 9.
EU potpuno podcjenjuje Orbana. On je prošle godine povećao vojni proračun zemlje za čak 30% – na 2,6 milijardi eura za nabavu tenkova, proturaketnih sustava i helikoptera, a u idućem desetljeću u modernizaciju vojske namjerava uložiti još milijardu eura. Ne manje važno, Orban je stekao odanost u Washingtonu, a istodobno s ruskim predsjednikom Putinom održava partnerske i vrlo stabilne odnose po različitim pitanjima, ne samo energetskim u smislu nabave ruskog plina koja od listopada ove godine počinje i kroz prije nekoliko dana dovršenu drugu liniju Turskog toka od granice s Turskom, preko Srbije do Mađarske, ili proširenja mađarske nuklearke Pakshu od strane ruskih izvođača.
Međutim i Ankara, koja ima povijesno dobre odnose s Afganistanom, ne želi džabe ulaziti u sigurnosne rizike u Kabul i navodno traži ustupke od Washingtona, uključno i po poitanju ruskih protuzračnih sustava S-400 Triumf koje je kupila ali joj SAD zbog toga uvode sankcije u obrambenoj sferi: poput izbacivanja iz programa proizvodnje američkog zrakoplova 5. generacije F-35 i zabrane izvoza komponenti za turske borbene dronove.
I dok Sjedinjene Države još uvijek razmišljaju o detaljima kompromisa s Erdoganom, talibani oko turskog angažmana dvojbi nemaju. Još prošli mjesec u više su navrata upozorili Tursku da se povuče zajedno s drugim NATO snagama, upozoravajući Erdogana da ne napravi “veliku pogrešku”.
Time se, zapravo, vidi kako niti svi talibani nisu pod „upravljačkom palicom“ Islamabada. Dio njih itekako je oslonjen na Iran (što još jednom dokazuje besmislenost oslanjanja na unutar-muslimanske podjele na sunite i šijite kada je u pitanju ozbiljna politika). Teheran ne želi turske vojnike u Kabulu, njemu ih je već dosta i u Iraku i Siriji. Iran, osim na talibane, ima presudan utjecaj na afganistanske šijite hazare koji već ratuju kao njegove proxy snage na tlu Sirije i Teheran ih se, prema potrebi, neće libiti vratiti u Afganistan kao već iskusne i prokušane borce. Osim toga Iran u Afganistanu već mobilizira tamošnje stanovništvo kroz davanje iranskog državljanstva i sl. potezima.
Drugim riječima: na afganistanskom se tlu stvaraju uvjeti ne za političko rješenje krize i stvaranje od Afganistana stabilne i održive zemlje, već puno više za njen raspad ili u najboljem slučaju formiranje nekakvih – međusobno snošljivih zona utjecaja.
