Pentagon povećava svoje vojne resurse na Bliskom istoku dok snage NATO saveza predvođene Sjedinjenim Državama počinju golemi zadatak povlačenja vojnih snaga iz Afganistana. O tome u petak, 7. svibnja, navodi televizija CNBC.
Ovaj tjedan, još su dva strateška bombardera američkog zrakoplovstva B-52 Stratofortress stigla u veliku zračnu bazu Al Udeid u Kataru (sada ih je tamo 6), kao upozorenje talibanima nza mogući američki napad u slučaju ugroze povlačenja američkih i snaga NATO saveznika iz Afganistana. O tome je u srijedu govorio glasnogovornik Pentagona John Kirby, naglasivši kako je njihova sigurnost prioritet nad prioritetima.
Pentagon je također proširio raspoređivanje udarne grupe nosača zrakoplova američke flote u regiji i rasporedio eskadrilu lovaca F-18 kako bi pružio dodatnu potporu odlazećem kontingentu iz spomenute nestabilne srednjoazijske zemlje.
Kirby je ranije izjavio kako će američko Središnje zapovjedništvo (CENTCOM), koje uključuje širi Bliski istok, nastaviti procjenjivati potrebu za dodatnim vojnim efektivima u toj regiji kako se nastavlja povlačenje američkih snaga.
“Predsjednik (Joe Biden) odlučio je prekinuti američko sudjelovanje u našem najdužem ratu, a mi ćemo to učiniti. Smanjenje (kontingenta u Afganistanu) ide prema planu”, rekao je američki ministar obrane Lloyd Austin 6. svibnja, prenosi Eadayli.
“Fokusirani smo na to da osiguramo povlačenje naših resursa, naših snaga, na siguran, uredan i odgovoran način”, kazao je Austin. Tijekom povlačenja američkih snaga iz Afganistana, također će i svi „plaćenici“ tj. oni koji tamo djeluju po ugovoru i koje financiraju SAD također će biti povučeni iz zemlje i to ne samo američki, izjavio je Lloyd Austin, a izvješćuje afganistanska agencija Ariana News.
Zapovjednik Združenog stožera američke vojske general Mark Millie izjavio je na istoj medijskoj konferenciji da se nasilni napadi na afganistanske snage sigurnosti, ali ne i na snage SAD-a i zapadne koalicije, nastavljaju od 1. svibnja. Kazao je kako je prerano spekulirati o tome kakav će biti Afganistan nakon povlačenja SAD-a, s obzirom na to da ta zemlja ima značajne vojne i policijske snage, a afganistanska vlada surađuje.
“U mojim profesionalnim vojnim procjenama još nije gotov zaključak da će talibani automatski pobijediti, a Kabul pasti“ ili da će se ostvariti „bilo koja od ovih mračnih predviđanja“, izjavio je Milli.
Bijela kuća prošloga je tjedna potvrdila da su američke snage počele povlačenje iz Afganistana.
“Potencijalni protivnici trebali bi znati da ćemo, ako nas napadnu tijekom povlačenja, braniti sebe i svoje partnere svim sredstvima koji nam stoje na raspolaganju”, rekla je novinarima zamjenica tajnika Bijele kuće Karine Jean-Pierre .
“… i dalje smo predani povlačenju cjelokupnog američkog vojnog osoblja iz Afganistana do 11. rujna 2021.”, izjavila je Jean-Pierre, dodajući da Bidenova administracija namjerava Afganistan napustiti “sigurno i odgovorno”.
Ovdje treba podsjetiti kako je u travnju Joe Biden najavio potpuno povlačenje američkih postrojbi iz Afganistana do 11. rujna, u pokušaju da okonča najduži američki rat. Odlazak oko 3.000 američkih vojnika podudara se s 20. obljetnicom napada na SAD 11. rujna koji je tu zemlju gurnuo u dugotrajne ratove na širem Bliskom istoku. Bidenov se raspored razlikuje od ranijeg roka koji je prošle godine Trumpova administracija dogovorila s radikalnim islamistima talibanima, i prema kojem su se svi strani vojnici iz Afganistana morali povući do 1. svibnja ove godine.
Trenutačno su američko-talibanski pregovori (u proširenom formatu s ruskom, kineskom i pakistanskom delegacijom) ozbiljno „zapeli“, i već su dva puta odgađani prošloga mjeseca, a trebali su se održati u Istanbulu. Slijedeći sastanak zakazan je za kraj svibnja u najvećem turskom gradu, ali talibani i dalje jasno iskazuju svoje nezadovoljstvo prekršenim dogovorenim rokom o povlačenju i postavljaju nove uvjete – da se povlačenja Amerikanaca završi do srpnja a ne rujna kako je naznačio predsjednik Joe Biden. U suprotnom, svu odgovornost za eskalaciju sukoba na terenu prebacuju na Washington.
Nakon početka povlačenja Sjedinjene Države već su uklonile opremu iz Afganistana na oko 60 vojno-transportnih zrakoplova C-17 Globemaster, navodi središnje vojno zapovjedništvo CENTCOM. Više od 1.300 komada opreme koje afganistanskoj vojsci neće biti ostavljeno prebačeno je u Upravu logistike Pentagona na uništavanje. Sjedinjene Države također su službeno donirale jedan objekt afganistanskoj vojsci. Do sada su, prema procjenama CENTCOM-a, Sjedinjene Države dovršile 2 do 6% postupka povlačenja iz Afganistana.
Američko povlačenje iz Afganistana poprimit će imidž onog sovjetskog
Koliko sve ovo sliči na dostojanstveno povlačenje s ratnog poprišta (ako takvo nešto uopće i postoji), a koliko paničnom strahu od napada koji samo potvrđuju u kakvom stanju SAD i saveznici ostavljaju tu zemlju nakon 20 godina intervencije prosudite sami. Glavni američki politički ciljevi uoči pokretanja ovog dugog i skupog rata nisu ostvareni: prvo, nije uništen radikalni talibanski pokret koji je u SAD-u do uoči pregovora Trumpove administracije u Dohi bio teroristička organizacija (njegova je vlast bila srušena ali organizacija ne samo da nije uništena, već bi, prema pojedinim procjenama, za svega nekoliko mjeseci ako se ne postigne unutar-afganistanski politički dogovor, nakon povlačenja stranih vojnika ponovo mogla zauzeti vlast u Kabulu koja je bez američke pomoći potpuno nemoćna); nije došlo do nikakve najavljene demokratizacije te zemlje i značajnijeg napretka stanja u ljudskim pravima (Istok, kakav je bio takav i ostaje, i uvijek će takav i biti i Zapadne ga vrijednosti ne zanimaju); nije došlo do uništenja proizvodnje opojnih droga (heroina), štoviše, čak je i intenzivirana i još previše toga. Također, u ovoj američkoj „velikoj igri“ SAD su u međuvremenu uspjele izgubiti i jednog od svojih ključnih saveznika u toj regiji – Pakistan, koji je uvijek stajao iz talibanskog pokreta. Napokon, njega su svojom politikom uspjele pretvoriti u najvećeg kineskog regionalnog saveznika koji sada ubrzano razvija partnerske odnose i s Rusijom, a da zauzvrat za Pakistan nisu našli supstitut. To je pokušano kroz Indiju, ali ona niti ima zajedničku granicu s Afganistanom niti ima bilo kakav utjecaj na tamošnjem terenu. Može ubrizgavati određenu količinu novca u neke projekte od zajedničkog interesa ili obučavati afganistanske snage i izvoziti oružje vladi u Kabulu ali to je sve skupa nedostatno i po samu Indiju upitno u smislu njenih stvarnih nacionalnih interesa, s obzirom da bilo kakva prometna komunikacija, plinovod, naftovod i td. koji bi prolazio kroz Afganistan mora ići preko pakistanskog teritorija do Indijskog oceana ili indijskog kopna. Drugim riječima kompromis New Delhija s Islamabadom u tom je smislu nužan a znamo kakvi su indijsko-pakistanski odnosi. Odlaskom Amerikanaca nedvojbeno će u Afganistanu dodatno ojačati kineski ali i iranski utjecaj, uz činjenicu da teroristi iz sunitskih struktura Al-Qaide i Islamske države od tamo nigdje neće otići. Naprotiv.
Drugim riječima, umjesto sređivanja stanja i stabilizacije Afganistana kako je najavljivano, Amerikanci iza sebe ne ostavljaju čak niti prividan red, već neupravljivi kaos koji će prije ili kasnije doći do izražaja. To je tako tamo od pamtivijeka: etničke grupe i klanovi međusobno se mrze i stalno sukobljavaju, ali od mržnje jednih prema drugima zajednički su solidarni u tome da najviše mrze sve strance koji nepozvano stižu u njihovu zemlju – o kome god se radilo. Čemu stotine i stotine milijardi dolara utrošenih u taj rat, čemu životi poginulih vojnika – pitaju se sve glasnije mnogi ne samo u SAD-u, ali ipak sretni što se ova nesretna intervencionistička epopeja konačno bliži svome kraju.
Neki će reći da se po Washington radi o „novom Vijetnamu“. Ne bih išao tako daleko, ali svakako bih ovu američku dugovječnu kampanju nazvao neuspješnom i, zašto to ne reći – porazom, jer ona to i je. Iza nje neće ostati nikakvih američkih vojnih baza, unosnih gospodarskih projekata i investicija, a ono nešto obavještajnih časnika CIA-e, savjetnika i instruktora koji će nastaviti opsluživati vladu u Kabulu i koordinirati njezine poteze s američkim interesima neće dugo opstati kada iza leđa više ne budu imali američku „vojnu čizmu“.
To je tako uvijek pa je teško vjerovati da neće biti i ovoga puta. Nema „čistog obraza“ kod vojnog povlačenja neobavljena posla ma koliko se političari i generali trudili objasniti drukčije. Povlačenje Amerikanaca iz Afganistana prije ili kasnije bit će u razini onog sovjetskog, kojeg je Moskva također nazivala (pa čak ga se još i dalje često takvim naziva) planskim i organiziranim iako svi dobro znaju o čemu je bila riječ – financijskoj „jami bez dna“ s popratnim velikim vojnim gubicima i mršavim geopolitičkim učincima u odgodi neminovnog – islamističke radikalizacije te zemlje i stvaranja od nje nepresušnog terorističkog vrela. Onaj tko se tada „igrao s vatrom“ islamističkog terora upravo sada i „ubire gorke plodove“, u nadi, da će se taj isti terorizam opet uspjeti kanalizirati negdje drugdje – prema svojim geopolitičkim protivnicima. Na žalost, povijest vrlo često nije učiteljica za one koji misle da ju mogu nekažnjeno kreirati isključivo prema svojim interesima.
