Z. Meter: Gazprom zaustavio plin za Njemačku, američki LNG se vraća!

Stanje na europskom tržištu plina ponovo se pogoršava, rekli bismo ne iz dana u dan, već iz sata u sat. Naime, nakon što smo jučer izvijestili o novom rastu cijene plina, danas je ona skočila na najveći iznos još od 6. listopada, kada je dosegnut povijesni rekord u Europi i prema podacima londonske burze ICE iznosi 1900 dolara za 1000 kubika. Što se sada dogodilo?

Jutros je ruska energetska tvrtka Gazprom, najveći opskrbljivač Europe prirodnim plinom, objavila kako je od 8 sati ujutro po moskovskom vremenu obustavila isporuke plina za Njemačku poljskom dionicom plinovoda Yamal-Europe zbog nedostatka rezervnih kapaciteta (info: GSA Platforma).

Prema njemačkom operateru Gascade, u prvom satu „plinskog dana“ 21. prosinca (od 6 sati) prestala je isporuka ruskog plina plinovodom Yamal-Europe u Njemačku. Prije toga se preko Poljske isporučivalo u prosjeku 52 tisuće kubika na sat.

Obustavu poljskog tranzita od 21. prosinca potvrđuju i podaci s aukcija za knjiženje kapaciteta plinovoda Yamal-Europe na mađarskim i poljskim platformama RBP i GSA. Od gotovo 88 milijuna kubika dnevno, niti jedan kubik nije knjižen.

Očito je da je zaustavljanje poljskog tranzita ipak privremena pojava. Gazprom je, naime, jučer rezervirao prijevoz 18,9 milijuna kubika dnevno za siječanj.

Ta tvrtka isporučuje plin u skladu sa zahtjevima kupaca sukladno postojećim ugovornim obvezama”, priopćeno je iz tvrtke.




Prošle je godine Varšava odbila obnoviti dugoročni ugovor i prebacila je tranzit plina kroz spomenuti plinovod na aukcije. Kao posljedica toga, Gazprom, za razliku od Ukrajine, sada više nema nikakvih obveza tranzita plina u poljskom smjeru, i pretvorila ga je tranzit koji ovisi o zahtjevima potrošača.

Osim toga, nagli skok cijena plina koji se dogodio u prošli četvrtak kada je ona sa 1450 skočila na 1700 dolara, prema mišljenju analitičara bio je povezan s riječima čelnika njemačke Savezne mrežne agencije (BNA) Jochena Homanna da odluka o izdavanju uporabne dozvole za plinovod Sjeverni tok 2 neće biti donijeta prije sredine 2022. godine.





Američki proizvođači LNG-a dočekali svoje i vraćaju se u Europu

Međutim, rast cijena plina u Europi neki su jedva dočekali. Riječ je o američkim dobavljačima koji sada počinju preusmjeravati spot LNG pošiljke namijenjene Aziji u Europu gdje su ih ovi, zbog malih zaliha u skladištima, sada spremni platiti više. Naime na europskom tržištu plinom se trguje, kako smo i rekli, po cijeni većoj od 1800 dolara, dok se na LNG tržištu za Sjeveroistočnu Aziju (JKM) ukapljeni plin sada prodaje po 1600 dolara. S obzirom kako je prometni krak iz SAD-a do Europe kraći i dostava traje dva tjedna umjesto tri ili četiri koliko treba do SI Azije, dobit od preusmjeravanja tereta u EU je veće od 200 dolara.

Tako Bloonberg piše da su pojedini prodavači već preusmjerili teret u Europu, i navode dva LNG tankera koja su već promijenila rutu. Polazeći iz SAD-a tanker  Minerva Chios se okrenuo u Indijskom oceanu i vraća se prema Crvenom moru. U isto vrijeme, Lngships Manhattan s američkim LNG-em u početku je plovio prema Kini, ali je promijenio smjer i već je u Rotterdamu.

Općenito treba kazati kako je nastala energetska kriza na tlu Europe posljedica niske razine popunjenosti podzemnih plinskih skladišta, smanjenoj ponudi glavnih dobavljača, u što svakako spada i Gazprom (pri čemu treba naglasiti kako Gazprom, što je jučer potvrdio i povjerenik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell, ispunjava svoje ugovorima preuzete obveze ali ne želi povećavati isporuke temeljem novih kratkoročnih ugovora za što postoji potražnja, a Gazprom je obećao da će ispuniti dodatne narudžbe nakon pokretanja Sjevernog toka 2), kao i  velike potražnje za ukapljenim plinom (LNG) u  Aziji.




Kina kao „usisavač“ plina

A tamo kineske tvrtke doslovno usisavaju sve dodatne količine plina, što je još počelo nakon oporavka njenog gospodarstva od posljedica pandemije za što joj je potrebno još više energije, koja joj je, poput EU, smanjena iz zbog gotovo identične provedbe tzv. zelene energetske tranzicije. I Kina se, poput EU ubrzano odriče proizvodnje ugljena i negativne posljedice su itekako vidljive. Taj se nedostatak od proljeća nastoji kompenzirati golemim uvozom ukapljenog – LNG plina.

Početkom siječnja, zbog velikih hladnoća i ograničenih zaliha, cijene plina u Aziji skočile su iznad 1000 dolara za tisuću kubika, a od rujna su zbog nestašice LNG-a (čija je proizvodnja bila jako smanjena zbog prethodnog pada potražnje uslijed pandemije) cijene u Aziji i Europi dosegle rekordne razine – iznad $ 1600.

Zbog toga su se kineske tvrtke požurile sklopiti rekordne dugoročne ugovore o opskrbi kako bi zajamčile zalihe LNG-a u sljedećih 10-20 godina.

Danas je stigla vijest da je kineski CNOOC potpisao dva dugoročna ugovora o opskrbi LNG-om s američkim proizvođačem ukapljenog plina Venture Global LNG.

SNOOC Gas & Power Group potpisala je dva ugovora s tom američkom tvrtkom  za opskrbu LNG-om s budućih terminala Plaquemines LNG i Calcasieu Pass – za 2 milijuna tona odnosno 1,5 milijuna tona godišnje. Prema agenciji S&P, prvi posao sklopljen je na 20 godina, a drugi – na kraće razdoblje.

Ukupno su američke tvrtke ove godine potpisale nove ugovore za opskrbu LNG-om za 31,2 milijuna tona (43 milijarde kubičnih metara) godišnje.

Mogućnost da se tržištu općenito, a poglavito Kini, ponude velike dodatne količine LNG-a u najkraćem mogućem roku postala je glavna prednost proizvođača iz Katara i Sjedinjenih Država ove godine. Npr. ruski proizvođači LNG-a kroz projekt Sahalin 1 i Sahalin 2 većinu svog ukapljenog plina prodaju Južnoj Koreji i Japanu, dok arktički projekt Yamal-LNG isporučuje značajan dio plina Kini i ona će se dodatno povećati, a drugi dio ide i ostalim partnerima u Europi i Indiji. Rusija, općenito, u količini kineskog uvezenog LNG-a sudjeluje u količini od svega 10%.

Rusija ima aktivnu strategiju dugoročnog razvoja proizvodnje ukapljenog plina. Trenutačno ta zemlja proizvodi oko 31 milijun tona LNG-a godišnje (Yamal LNG-u, Sahalin i Cryogas-Vysotsk). Do 2035. godine Rusija planira da njena  proizvodnja LNG-a dođe na razinu 140 milijuna tona godišnje i da zauzme oko 25% ukupnog svjetskog tržišta (to je sada oko 5%). Ali do toga je još prilično dalek put, međutim, u svakom slučaju ukazuje na dinamičan razvoj tog plinskog sektora. Ali još više i na plin kao još dugo nezamjenjiv energent u sklopu raznih i sada aktualnih „zelenih tranzicija“.

 

Komentari

komentar

You may also like