Z. Meter: Hoće li zrakoplovi F-16 promijeniti odnose snaga na ukrajinskim bojišnicama?

Zoran Meter

Iznenadna promjena američke odluke o isporukama F-16, čemu se Washington do jučer kategorički opirao i ukazivao na mogućnost eskalacije rata u slučaju njezinog donošenja – nedvojbeno se može promatrati i u kontekstu ukrajinskog gubitka Bahmuta nakon više od 10 mjeseci krvavih borbi i najava iz Kijeva da „Bahmut neće pasti“ (to Kijev još uvijek službeno negira). Taj je događaj u mnogomu zasjenio i sam summit G7 u Hirošimi i gdje je donijeta ova Bidenova odluka

 

Prilično veliki odjek pa i buru u medijskoj javnosti (prije svega onoj ruskoj) imala je i pokrenula vijest o odluci Washingtona da se Ukrajini, u idućim mjesecima isporuče američki borbeni zrakoplovi F-16 kojima raspolažu njihovi saveznici (ne precizira se kada niti koji je broj u pitanju). Ništa čudno: Rusi su već u više navrata na različitim razinama upozoravali kako bi isporuke zapadnih borbenih zrakoplova značile neposredno uvlačenje NATO saveza u ukrajinski rat protiv Rusije.

Rusko “mirenje sa sudbinom”

Pa iako su ruski vojni analitičari već odavno ponavljali tezu da se F-16 ne mogu bazirati na vojnim aerodromima u Ukrajini s obzirom na prekratke uzletno-slijetne staze koje za F-16 moraju biti duge minimalno 1,5 kilometara, upozoravali na nedostatak potrebnih opslužnih i servisnih kapaciteta na tlu Ukrajine za te zrakoplove i td., jučer je ruski vojni analitičar i umirovljeni general Konstantin Sivkov izjavio kako Ukrajina raspolaže s takva dva civilna aerodroma (jedan je u Kijevu, a drugi u zapadnom dijelu zemlje), koji imaju mogućnost za baziranje američkih F-16.

Međutim, primjetno je da je i general Sivkov (inače redovito vojnički oštar u svojim komentarima i nedvojbeni zagovornik oštrijih ruskih vojnih poteza na tlu Ukrajine) na neki način sada pokušao relativizirati odnosno ublažiti važnost čitave ove priče, i da je u odnosu na ranije najavljivanu eskalaciju zbog u slučaju isporuka F-16 prednost dao pitanju njihove učinkovitosti u odnosu na najsuvremenije ruske zrakoplove, kao i broju samih letjelica koje se namjeravaju dostaviti Kijevu.

Tako je naglasak stavljao na činjenicu da je F-16, iako učinkovit zrakoplov, već zastario, i da „ni u čemu nije dorastao nošenju s ruskim višenamjenskom lovcem Su-35“, da Rusija raspolaže s velikom zračnom flotom angažiranom u ukrajinskom ratu i da broj F-16 od „30, 50, ili više aparata ništa ne može promijeniti na bojnom polju. Također je ukazao da na samom tlu nema dovoljne nužne potpore ukrajinskih sredstava PZO i td., što je dokazalo i nedavno onesposobljavanje jednog američkog sustava Patriot u Kijevu hiperzvučnom raketom Kinžal (Bodež, hrv.).

Drugim riječima ruski general je minorizirao ulogu F-16 u ukrajinskom ratu, slično kao što je činio i po pitanju zapadnih tenkova isporučenih Kijevu.





Ono što je, međutim, ovdje bilo primjetno, je izostanak dosadašnje konstatacije, sveprisutne u ruskih vojnih analitičara, da će isporuke zapadnih zrakoplova predstavljati „objavu rata“ Rusiji. Drugim riječima Sivkov se na neki način de facto “miri sa sudbinom” tj. neizbježnošću realizacije ove najnovije odluke SAD-a, potvrđene od strane osobno predsjednika Joe Bidena tijekom summita G7 u Hirošimi.

Ništa čudno! Isti dan kad je na ruskoj televiziji govorio general Sivkov, prethodno je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih ruskih diplomata uopće Sergej Rjabkov kazao slijedeće:

“Jasno je da će cijeli niz naoružanja i vojne opreme, o kojem se, kako kažu, “raspravlja”, na ovaj ili onaj način završiti u Ukrajini”. Istodobno je (slično kao i Sivkov) izjavio kako su “apsolutno beskorisni i besmisleni svi ti napori“ i da su ruske „mogućnosti takve da će svi ciljevi specijalne vojne operacije sigurno biti ostvareni i do nikakva zadiranja u sigurnost Ruske Federacije, koliko god ona bila velika, takve mjere združenog Zapada predvođenog Sjedinjenim Državama neće dovesti.”





Dakle i ruski nedvojbeni vojni stručnjak i ruska visoka diplomacija više ne dvoje oko isporuke F-16 Ukrajini – i to je novi „psihološki moment“ i za Zapad i za rusku javnost. Preciznije i laički rečeno – nova ruska „crvena crta“ koja će u ukrajinskom ratu biti pregažena.

Oko ovog posljednjeg uopće nisam optimist bez obzira što će uskoro na Zapadu nedvojbeno uslijediti nova medijska ismijavanja ruske vojne operacije, kukavičluka državnog vrha u Moskvi, njihove nesposobnosti i što sve ne – ali to ipak nije tema ove analize.

Radije ću se zadržati na temi F-16 i u tom smislu prenijeti dijelove najnovijeg teksta specijaliziranog globalnog medija za vojnu problematiku Military Watch Magazine.

Evo što se u njemu navodi:

„Zapovjedništvo ukrajinskih zračnih snaga tvrdilo je da bi, ako zapadne zemlje isporuče borbene zrakoplove F-16, to moglo preokrenuti tijek tekućeg rata s Rusijom i da bi (Ukrajina) izišla kao pobjednik. “Kada [mi] budemo imali F-16, dobit ćemo ovaj rat”, izjavio je glasnogovornik zračnih snaga Juri Ignat, naglašavajući da su sustavi protuzračne obrane isporučeni sa Zapada, uključujući američki raketni sustav Patriot nedavno uništeni u ruskim zračnim napadima, bili nedovoljni za zaštitu ukrajinskog zračnog prostora.“

“Teritorij zemlje i duljina državne granice su veliki, a linija bojišnice … preko 2.500 kilometara [duga]”, rekao je, dodajući da bi F-16 mogli postati “dio protuzračne obrane” i koristiti se u područja koja nisu pokrivena zemaljskim protuzračnim sredstvima. Glasnogovornik je dodao da će lovci biti korišteni ofenzivno protiv ruskih kopnenih snaga, … za korištenje projektila HARM i JDAM precizno vođenih bombi, koje su već isporučene od strane Sjedinjenih Država i ugrađene u ukrajinske sovjetske zrakoplove.“

Strah prerastao u nužnost

F-16 bi se koristili za napade na ruske zapovjedne centre i logističke mreže, prema ukrajinskom glasnogovorniku, što bi ukrajinskim kopnenim snagama omogućilo da “brzo” zauzmu teritorije pod ruskom kontrolom.

Američki specijalizirani medij navodi dalje kako su SAD po pitanju isporuke F-16 bile puno skeptičnije u odnosu na svoje europske saveznike koji su na tome inzistirali, poput nedavno Velike Britanije i Nizozemske koje su lobirale na Washington da dozvoli isporuke tih zrakoplova.

„Sjedinjene Države bile su manje voljne dopustiti transfere lovaca u Ukrajinu, s vrlo visokim izgledima za teške gubitke u borbi koji bi potencijalno potkopali povjerenje u klasu lovaca i izglede za budući izvoz. Varijante F-16 predviđene za isporuku Ukrajini odavno se smatraju zastarjelima i koriste mehanički skenirane radare koji ne samo što su mali, već bi ih vjerojatno vrlo lako mogli ometati ili lažirati čak i starija ruska sredstva. Nasuprot tome, svi ruski lovci i presretači korišteni u Ukrajini nosili su radare s elektronskim skeniranjem, koji su u velikoj većini slučajeva bili dvostruko veći radari od onih koje F-16 može nositi.

Karakteristike

„Dizajniran 1970-ih kao lakši i jeftiniji pandan teškom F-15, F-16 nije bio zamišljen kao lovac sposoban uhvatiti se u koštac s vrhunskim izazivačima teške kategorije poput ruskih Su-35 i Su-57 koji su obojica su bila uključena u operacije zrak-zrak iznad Ukrajine. Ovo i vrlo veliki domet ruske kopnene protuzračne obrane, koja se pokazala sposobnom oboriti ne-stealth zrakoplove preko teritorija Ukrajine, uključujući i baze u Bjelorusiji . Zapadni izvori također su često  naglašavali vrlo veliki domet ruskih borbenih zrakoplova poput Su-57 i MiG-31, koji mogu gađati mete do 400 km udaljenosti, gdje stariji F-16 imaju domet djelovanja od samo oko 100 km koristeći projektili AIM-120C.

F-16 ne mogu integrirati projektile većeg dometa zbog ograničenja njihovih radara i nemogućnosti nošenja prevelikog streljiva usporedivog s ruskim projektilom R-37M, kojeg samo puno veći zrakoplovi mogu postaviti. Iako se problemi s obukom ukrajinskog osoblja za upravljanje F-16 mogu zaobići angažiranjem izvođača iz zapadnih zemalja, kao što je učinjeno za širok raspon složenijih sredstava, nedostatak sposobnosti prikrivanja F-16 i golemi nedostaci u broju i performansama mogli bi  vjerojatno spriječiti da donesu bilo kakve promjene u ratu koji je u tijeku.“ – zaključuje Military Watch.

Ukrajini zapadni zrakoplovi trebaju jer ostaje bez sovjetskih

Za kraj bih dodao da se Norveška i Nizozemska uskoro namjeravaju povući sve svoje lovce F-16 i zamijeniti ih novijim tipovima zrakoplova, možda i najsuvremenijim američkim F-35 pete generacije.

Upravo je ovaj posljednji u SAD-u zamijenio F-16 koji je desetljećima bio primarni lovac u velikom dijelu NATO saveza, kao i ključnih američkih saveznika izvan Europe – poput Izraela, Turske i Južne Koreje.

Kako god bilo, višenamjenski borbeni zrakoplov F-16 je nedvojbeno dobar i učinkovit stroj koji Ukrajini sigurno može poslužiti s obzirom na kronični nedostatak onih sovjetskih, koji sada čine ukupan sastav zračnih snaga te zemlje.

S obzirom da više gotovo i nema mogućnosti za značajnije isporuka sovjetskih MiG-ova raznih tipova od strane istočnoeuropskih zemalja iz sastava bivšeg Varšavskog ugovora (i njihov je broj krajnje ograničen) jasno je kako Ukrajina i nema druge mogućnosti za nabavu borbenih zrakoplova nego na Zapadu. Rusija joj ih sigurno neće isporučivati, a niti Kina, koja bi se time svrstala na stranu Kijeva – što sigurno ne želi.

Sada se još mogu samo postavljati pitanja odnosno raspravljati o tome je li F-16 odabir Washingtona usmjeren na prijelom rata (što je teško vjerovati s obzirom na gore navedeno), ili na njegov što duži nastavak s obzirom da će, usprkos svemu, ovaj zrakoplov imati određeni vojni učinak na terenu (kao što ga sada imaju i oni sovjetski kojima Kijev još raspolaže), ili je sve samo dio golemog PR-a koji je uvije prisutan u ovakvim slučajevima, prije svega u odnosu na trgovinu oružjem i vojnom opremom.

Također se iznenadna promjena američke odluke o isporukama F-16, čemu su se u Washingtonu do jučer kategorički opirali i otvoreno ukazivali na mogućnost eskalacije rata u slučaju njezinog donošenja – nedvojbeno može promatrati i u kontekstu ukrajinskog poraza u Bahmutu tj. gubitka toga grada nakon više od 10 mjeseci krvavih borbi i najava iz Kijeva da „Bahmut neće pasti“ (to Kijev još uvijek službeno negira ali je više-manje svima jasno kako stvari stoje po tom pitanju).

Taj je događaj u mnogomu zasjenio i sam summit G7 u Hirošimi, pa uopće ne iznenađuje dolazak predsjednika Volodimira Zelenskog na taj sastanak. Na određeno nesnalaženje ukazuju i njegove dvije prilično kontradiktorne izjave o padu Bahmuta. Nakon njih je i uslijedila obznana Bidenove odluke o isporukama F-16.

U svakom slučaju pričekat ćemo dolazak F-16 u Ukrajinu i tek nakon toga ocijeniti njihovu učinkovitost, kao i reakciju ruskih snaga na neočekivano novo američko oružje uključeno u taj rat kojemu se kraja ne nazire.

Komentari

komentar

You may also like