Nakon što je 11. studenog u saudijskom gradu Džedi (Jeddah), koji je i najvažnija i najmodernija luka te zemlje smještana na Crvenom moru, teroristička organizacija Islamska država izvršila teroristički napad na nemuslimansko groblje, i kada je ranjeno dvoje ljudi u vrijeme održavanja komemoracije žrtvama Prvog svjetskog rata, u kojoj su sudjelovali i djelatnici francuskog veleposlanstva u toj zemlji i predstavnici diplomatskih misija mnogih drugih država – ništa više nije isto. Poglavito ako uzmemo u obzir činjenicu kako se radi već o drugom napadu slične vrste u tom gradu u protekla dva tjedna: saudijski građanin je 29. listopada nožem napao zaštitara francuskog konzulata i ranio ga, pri čemu je napadač bio uhićen.
Odgovor službenog Rijada na prekjučerašnji napad bio je oštar. Sinoć je prijestolonasljednik Saudijskog Kraljevstva princ Muhammed bin-Salman (MBS) izjavio kako će njegova zemlja „čeličnim maljem“ udariti po onima koji ugrožavaju državnu sigurnost i stabilnost (info: televizija Al Arabiya).
Međutim, činjenica je kako je odgovornost za prekjučerašnji napad u Džedi preuzela t.o. Islamska država, ona ista, koja je već više puta bila proglašavana uništenom od strane ključnih globalnih i regionalnih sila. Međutim, iz nekog je razloga ponovo „uskrsnula“ i u Iraku i u Siriji, djeluje i u Libiji i Sjevernoj i Istočnoj Africi općenito (kroz svoje različite inačice), a sve je jača i u Afganistanu. Pa iako ona, načelno, od svoje pojave na početku revolucionarnog zamaha unutar tzv. arapskog proljeća nema direktnih veza sa saudijskom državom, već se povezivala prije svega sa susjednim joj Katarom i tamošnjim sjedištem panislamske organizacije Muslimanska braća, poznato je kako se Rijad previše i nije opirao činjenici da se Islamska država 2014. g., brzo, poput zloćudnog karcinoma počela širiti velikim prostorima Iraka i Sirije, kao i činjenici da je ubrzo proglasila i svoj tzv. kalifat, provodeći oštre srednjovjekovne islamske zakone, kao i metode borbe protiv „nevjernika“ i „krivovjernika“ (unutar islama) – satravši brutalnim zvjerstvima čitave vjerske zajednice i etničke grupe na zauzetim teritorijima, poput kršćana i kurda-jezida i td. S druge strane Saudijska Arabija je zato imala nedvojbeno najveću ulogu u nastanku prethodnice Islamske Države – čuvene Al-Qaide (koja i danas aktivno djeluje), čije su se različite derivacije pod okriljem saudijskih obavještajnih službi i financijske pomoći te zemlje borile i u Siriji i u Iraku protiv legalnih vlada tih zemalja, kao i na muslimanskim prostorima Sjeverne Afrike i Sahela, ali i diljem Srednjeg i Dalekog istoka sve do Filipina.
Saudijska Arabija je u vrijeme američke administracije Donalda Trumpa dobila povlaštenu ulogu (u vrijeme Obamine administracije tu je ulogu imao Katar, kao glavni (financijski i organizacijski) kurator revolucija „arapskog proljeća“), i ključna je arapska zemlja u američkim planovima za stvaranje izraelsko-arapske protu-iranske koalicije i formiranje tzv. arapskog NATO-a, u kojemu bi vojno djelovale združene arapske vojske uz logitičku i obavještajnu potporu SAD-a, prije svega kroz opskrbu informacijama posredstvom suvremenih dronova i satelitskih sustava, te isporukama modernog naoružanja što američkom vojno-industrijskom kompleksu jamči dugoročnu i masivnu proizvodnju, izvoz i, naravno – zaradu. Hoće li tako biti i u vrijeme vjerojatnog (službeno još nije potvrđen pa ću ga do tada takvim nazivati) predstojećeg mandata Joe Bidena ostaje za vidjeti. Jer Demokratska stranka i Saudijska Arabija tj. njezin prijestolonasljednik MBS sve su prije samo ne bliski prijatelji, a dobro je poznat i drukčiji pristup demokrata i prema iranskoj problematici, kao i problemu palestinskog pitanja. S druge strane, sve ono uspješno, u smislu jačanja američkih poslovnih i nacionalnih interesa, što je Trumpova administracija postigla u ove četiri godine na Bliskom istoku, teško će mijenjati Bidenova administracija jer bi to bilo nelogično, iako će određenih korekcija sigurno biti. Kojega opsega i intenziteta, za sada je to teško reći.
Međutim, što god bude s politikom Washingtona prema Rijadu, „sjena“ saudijskog koketiranja s islamističkim terorizmom, prije svega onim vezano uz Al-Qaidu još će dugo „visjeti“ nad glavama tamošnjeg državnog vrha. Tu ljagu jednostavno ne može isprati pokušaj saudijskog prebacivanja krivnje za terrističku ekspanziju na Bliskom istoku isklljučivo na Katar, a kako je to učinjeno u lipnju 2017.g. na prvotni nagovor Donalda Trumpa i kada je ta zemlja pokrenula sveopću izolaciju Katara kojoj su se odmah priključili i saudijski saveznici UEA, Bahrein i Egipat stvorivši protukatarski tzv. arapski kvartet. On je sada svoju oštricu usmjerio i na Tursku, kao najveću katarsku saveznicu i zemlju čiji državni vrh podupire spomenutu moćnu panislamsku organizaciju Muslimanska braća“ (ili obratno, ona Erdogana). Jednostavno zato što se islamistički „duhovi pušteni iz boce“ još od vremena stvaranja Al-Qaide (na koju su Amerikanci posebno osjetljivi jer ih asocira na veliki teroristički napad na SAD 11. rujna 2001.g.) sada mnogima obijaju o glavu – prije svega onima koji su od njih svjesno okretali glavu – pokušavajući islamističkim terorizmom manipulirati u političke svrhe tj. u korist svojih nacionalnih interesa. Posljedice toga upravo vidimo i u Europskoj uniji, a neće biti pošteđene niti muslimanske zemlje čije vlade hedonistički uživaju u blagodatima Zapadne demokracije, a oštricu radikalnih islamističkih pokreta u svojim zemljama u odnosu na sebe „otupljuju“ toleriranjem njihovog djelovanja i izdašnom financijskom pomoći. Ali opasna je to igra s eksplozivom koji bi ih i same vrlo lako mogao progutati. Navedeni događaji u Džedi samo su početak – jer napadači nisu produkt „importa“ iz drugih zemalja, već saudijski građani. A kada je to tako, koga optužiti? Možda opet Katar ili Tursku? U životu, jednostavno, kao i uz politici – sve se vraća, sve se plaća! Ili prema onoj narodnoj: kako siješ tako ćeš i žeti!
Komentari
