Z. Meter: Johnson u Kijevu prijeti Rusiji, a Orban u Moskvi s Putinom dogovara suradnju

Zoran Meter

Dok danas u ukrajinskoj prijestolnici, Kijevu, britanski premijer Boris Johnson obećava tamošnjim vlastima  svekoliku političku i diplomatsku pomoć pred nadolazeću „rusku invaziju“ (što, naravno, uključuje i nastavak britanskih isporuka oružja toj zemlji) i de facto s Poljskom stvara zajednički „proturuski trojni savez“ s Ukrajinom, ne tako daleko – u ruski glavni grad, Moskvu, istodobno je stigao mađarski premijer Viktor Orban.

Naravno, primio ga je osobno ruski predsjednik Vladimir Putin i s njim se zadržao u razgovoru koji je trajao ni manje ni više nego 5 sati! Tema za razgovor između njih dvojice sigurno ne nedostaje s obzirom kako je ovo 12. put da se mađarski premijer sastaje s jednim od najmoćnijih državnika svijeta, ali ovoga puta u posve drukčijim okolnostima: moćni Putin već je duže vrijeme izložen nikad oštrijim političkim i medijskim napadima sa strane Zapada, do te mjere da je zapravo i komično gledati kako u Moskvu, usprkos tome, proteklih tjedana hodočaste, ili će to uskoro učiniti, brojni visoki politički dužnosnici tog istog Zapada ali i iz drugih dijelova svijeta. Nedavno je u Rusiji boravio i iranski predsjednik Ibrahim Raisi, a priprema se i posjet Moskvi brazilskog predsjednika. Putin će prije toga odletjeti u Peking na svečanost otvaranja ZOI. Međutim malo će tko od Putina željeti čuti impresije s veličanstvene predstave, kakve se uvijek očekuju kada se slične manifestacije održavaju na kineskom tlu, već jedino rezultate njegovog razgovora s kineskim vođom Xi Jinpingom koji će se, nedvojbeno, po prvi primarno ticati međunarodnih odnosa (a ne bilateralnih) – prije svega unutar trokuta Rusija-SAD-Kina.

U gore navedenom kontekstu treba naglasiti kako i visoka delegacija zemlje, koja je, uz SAD, predvodnica najoštrije proturuske politike – Velike Britanije, 11. veljače treba stići u Moskvu. Radi se o ministru obrane Benu Wallace, koji će se sastati s ruskim kolegom Sergejom Šojgu, i šefici Foreign Officea Elizabeth Truss koja proteklih dana izaziva buru negodovanja u Rusiji zbog krajnje neprimjerenih proturuskih izjava. Tako je, ona, jučer kazala da će London najoštrijim sankcijama kazniti „nelegalni režim“ u Moskvi – čime de facto rusku vlast delegitimizira, što je u povijesti odnosa s Rusijom nečuven potez, koji teško može biti oprostiv ne samo po rusko Ministarstvo vanjskih poslova gdje bi se Truss trebala sastati sa Sergejom Lavrovom. Slučajno ili ne, Truss se upravo danas zarazila koronavirusom pa tako nije mogla stići s Borisom Johnsonom u planirani posjet Kijevu jer je morala u samoizolaciju.

Ali vratimo se mi Viktoru Orbanu i njegovom današnjem posjetu Rusiji. On je intrigantan iz više aspekata. U prvom redu riječ je, naravno, o krajnje zaoštrenim odnosima Rusije i Zapada nakon što je Moskva 17. prosinca javno objavila svoje zahtjeve Washingtonu i NATO savezu oko dobivanja jamstava za rusku stratešku sigurnost (mnogi su ih prozvali i „ultimatumom“), opasnom zveckanju oružjem na rusko-ukrajinskoj granici, kao i velikoj energetskoj krizi koja je zahvatila Europu.





Zbog svega toga dolazak tako visokopozicioniranog političara iz zemlje koja je članica EU i NATO saveza – Mađarske – k Putinu u goste, ne može ostati u sjeni tj. izvan analitičke pozornosti, ako ga već mediji ignoriraju. Jer riječ je ipak o sada toliko proklamiranom zapadnom ili savezničkom jedinstvu tj. zauzimanju nekakvog „jedinstvenog fronta“ protiv Rusije.

Pri tom treba naglasiti kako je prošloga tjedna Budimpešta, preko svog šefa diplomacije Péter Szijjártó izjavila kako neće pomoći Ukrajini u eventualnom ratu s Rusijom zbog lošeg odnosa Kijeva prema mađarskoj etničkoj zajednici na zapadu Ukrajine (Zakarpatje). Zbog tog problema, na koji Budimpešta već godinama upozorava Kijev, Mađarska već nekoliko godina blokira Ukrajinske zahtjeve za približavanjem članstvu NATO savezu. I ne samo to, mađarska je vlada prošli tjedan odbacila i mogućnost raspoređivanja američkih i vojnika iz NATO saveza na svom teritoriju (za razliku od primjerice Slovačke koja je to prije dva dana dozvolila), izjavivši kako je njena vojska dovoljno sposobna obraniti sigurnost svoje zemlje od bilo koje ugroze.

Mađarska, koja se nije pokorila niti preporukama Bruxellesa nakon 2014.g. o postupnom prijelazu s dugoročnih plinskih ugovora s Rusijom na one koji se temelje na čistim tržišnim zakonitostima tj. kratkoročnim  plinskim ugovorima (spot tržište) i zbog čega je izbjegla enormna povišenje cijena tog energenta, s Rusijom sada potpisuje novi dugoročni ugovor o isporukama plina do 2036.godine! Što je najvažnije, sukladno njemu, Mađarska će dobivati plin koji je čak i po 5 puta jeftiniji od današnje tržišne cijene. Što to znači za mađarsku industriju, poljoprivredu i kućanstva, u vrijeme dok vlade brojnih europskih država muku muče na koji način kompenzirati podivljale cijene električne energije i plina i spasiti svoju ekonomiju i male potrošače od golemog energetskog udara (na koji je, da podsjetim, Geopolitika News u svojim analizama upozoravala već više od godinu dana!) –  nije potrebno previše govoriti niti objašnjavati.





Koliko je ovo što Mađarska čini s Rusijom u energetskom smislu „škakljivo“ pitanje, svjedoči da se deal između Budimpešte i Moskve događa u vrijeme kada mnogi na Zapadu (dobar dio i u samoj Njemačkoj) nastoje zabraniti certifikaciju ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2, kao i u vrijeme kada SAD nastoji ruski plin potisnuti s europskog tržišta i u zamjenu mu dati svoj ukapljeni plin, kao i plin nekih drugih proizvođača LNG-a, poput Katara i Australije (ovo drugo navodno u slučaju ruske invazije na Ukrajinu i zatvaranja tranzita ruskog plina u EU kroz tu zemlju).

I još je jedan bitni segment oko kojeg sada razgovaraju Budimpešta i Moskva: projekt proširenja mađarske atomske centrale Paks kojeg bi trebao raditi ruski državni koncern za gradnju AC Rosatom (on je i bio izvođač te AC). Zašto je i ovo sada intrigantno?

Dovoljno je podsjetiti kako Češka, koja je u međuvremenu (od proljeća prošle godine) gotovo prekinula diplomatske odnose s Rusijom, želi izbaciti Rosatom iz projekata dovršetka izgradnje atomskih centrala u Dukovanyju i Temelinu. Zainteresiranih je oko tih poslova dosta, u prvom redu moćnih nuklearnih kompanija iz Francuske i SAD-a.

Zato današnji Orbanov posjet Vladimiru Putinu ne može ostati u medijskoj sjeni, a još manje u onoj analitičkoj. Jer „karte se iznova miješaju“ (ne samo na tlu Europe), a ulozi su golemi.

Američko-ruski pregovori nastavit će se, tko god da suprotno govorio (većinu političara i medija po tom pitanju ne vrijedi niti slušati a kamo li se na njih oslanjati), i to ne samo oni pregovori u koje će biti uključeni američki saveznici (što Rusiju malo zanima), već i oni bilateralni – između Moskve i Washingtona (to je, sinoć, sigurno ne slučajno, po prvi put kao mogućnost otvoreno najavio i američki državni tajnik Antony Blinken nakon što je Washington Moskvi prije tjedan dana dostavio svoj protuodgovor na ruske zahtjeve i na koje se očekuje novi ruski (ovog puta vjerojatno osobno Putinov) odgovor. A Putinu se naizgled ne žuri (vjerojatno čeka razgovor s Jinpingom), što na Zapadu samo pojačava nervozu i izaziva žestoke i navodno prijeteće reakcije!).

Oni svjetski državnici koji znaju iščitavati poruke „čitajući između redova“, i imaju znanja, hrabrosti i odlučnosti donositi po svoje zemlje u ovom trenutku možda i sudbonosne odluke – iz čitave ove opasne „igre“ velikih na kraju će ili profitirati, ili barem proći bez velikih posljedica po svoje zemlje i svoje narode.

Jedan od njih je, nedvojbeno, i Viktor Orban – neovisno o tome sviđa li se kome ili ne njegov stil vladavine, njegovo viđenje demokracije, ljudskih prava, društvenih vrijednosti i mnogo toga drugog. Jer ovdje se prije svega govori o geopolitici, a ona je starija i od demokracije i od ljudskih prava i vrijednosnih sustava! Geopolitika, a ne ljudska prava, je ona koja mijenja svijet!

Pravilno shvaćanje geopolitike i njezinih procesa uvijek su bili i ostali ključ uspjeha i egzistencija brojnih država kroz povijest – od Rimskog carstva pa do današnjih dana.

 

Komentari

komentar

You may also like