Z. Meter: Kako su EU mudraci ostavili Europu bez plina uoči sezone grijanja

Njemačka se znalački izborila za svoje energetske interese, koristeći u pregovorima sa SAD-om sve svoje prednosti kao ključne gospodarske i političke sile u Europskoj uniji bez koje SAD na tim prostorima ne mogu ništa.

Energetika je ključ svega i temelj gospodarskog razvoja svake zemlje. Dugoročno jeftina i sigurna opskrba energijom čini svaku zemlju gospodarski konkurentnijom i sigurnijom od bilo kakvih neposrednih ili posrednih geopolitičkih udara. Zato i ne čudi da su kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin  odmah nakon potpisivanja američko-njemačkog sporazuma međusobno telefonski razgovarali, kako se ne bi eventualno dogodilo da „ukrajinski sindrom“ neplanirano poremeti ono što su dvije strane godinama mukotrpno stvarale, zaobilazeći pritom brojna „podmetanja nogu“.

Ruski energenti Njemačkoj trebaju, jednako kao što Rusiji treba isporuka energenata Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Moskvi je to jedini preostali bitni izvozni proizvod u EU koji joj omogućuje održavanje kakvih-takvih odnosa s Europom. Ako i toga ne bi bilo (a sva ostala gospodarska suradnja svedena je gotovo na nulu zbog politike sankcija i protusankcija), ruski zaokret prema Aziji  i okretanje leđa Europi bilo bi potpuno i dugoročno, što ne žele ni Moskva ni Berlin.

Jer bez Rusije govoriti o izgradnji stabilne sigurnosne arhitekture u Europi nije moguće. Ona je geografski dio europskog kontinenta – i to veliki, a uz to je i vojna supersila. Osim toga Rusija je i najbliži „most“ EU prema Dalekom istoku i tamošnjim golemim tržištima. Tko te elemente