Z. Meter: Može li Peking, nakon pomirbe Irana i S. Arabije, ponoviti diplomatski uspjeh i u Ukrajini?

Zoran Meter

Već je tada to bio jasan znak da Xi Jinping okreće novu stranicu kinesko-ruskih odnosa, čije su temelje postavili još krajem 90-ih godina ruski i kineski diplomati (između ostalih i pok. Jevgenij Primakov) kada je i po prvi put usvojena zajednička izjava Moskve i Pekinga o potrebi formiranja multipolarnog svijeta. Do tada, taj, sada tako često korišteni termin nije niti postojao

 

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin izjavio je na medijskoj konferenciji održanoj u utorak, 14. ožujka, kako Peking i Washington održavaju potrebne kontakte, ali da Sjedinjene Države moraju izaći u susret Kini „na pola puta“ kako bi „kinesko-američke odnose vratili na pravi put“.

Što to konkretno znači nije precizirano.

Prethodno je dužnosnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan izjavio kako američki predsjednik Joe Biden planira održati još jedan telefonski razgovor s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u bliskoj budućnosti.

Odnosi između dviju država posljednjih se mjeseci ubrzano pogoršavaju, a kulminacija je uslijedila nakon američkog obaranja kineskog balona iznad zračnog prostora SAD-a, što je izazvalo burno negodovanje Pekinga.

Za kineskog ministra obrane imenovan general pod američkim sankcijama!

U međuvremenu, prije nekoliko dana za kineskog ministra obrane izabran je general Li Shangfu, osoba koja je od  2018. godine pod američkim sankcijama zbog kršenja sankcija protiv Rusije nakon kineske kupnje ruskih borbenih zrakoplova Su-35 (onih istih, koji bi uskoro trebali stići i u Iran) i ruskih suvremenih sustava protuzračne obrane S-400 Triumf.





Jasna je to kineska demonstracija moći i odlučnosti, pa tako američki Bloomberg na tu temu piše kako je u vrijeme padajućih veza između dviju država Kina ovim potezom „priredila potencijalno neugodan susret ako se ikada nađe na sastanku s američkim ministrom obrane Lloydom Austinom“.

S druge strane kineski predsjednik ovih je dana u nacionalnom parlamentu potvrđen na još jedan mandat u trajanju od 5 godina, nakon što ga je na tu dužnost u listopadu prošle godine imenovao Politbiro kineske Komunističke partije na svom 20. zasjedanju. Zato ozbiljno razgovarati s nekim drugim o odnosima s Kinom, osim sa Xi Jinpingom i nije moguće.

Svoj prvi inozemni posjet Xi Jinping vjerojatno će ostvariti u Rusiji, gdje će ga dočekati tamošnji predsjednik Vladimir Putin. Mogućnost tog putovanja jučer je obznanio britanski Reuters, dok ni s ruske ni s  kineske strane o tome nema još nikakvih službenih potvrda.





Danas je pak spomenuti Jake Sullivan na medijskoj konferenciji, na upit novinara hoće li Jiinpingov posjet Putinu dovesti do isporuka kineskog oružja Rusiji odgovorio kako bi to bila „velika greška“ i da će Washington „paziti na to“.

Podsjećam da je prije desetak dana u posjet Putinu (neposredno prije toga i čelniku ruskog Vijeća nacionalne sigurnosti Nikolaju Patruševu te ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu) stigao je i bivši šef diplomacije i novoimenovani glavni koordinator kineske vanjske politike pri Politbirou kineske KP Wang Yi – što je označeno i kao jasna potvrda tj. priprema dolaska Xi Jinpinga u Moskvu.

Ruski pak analitičari podsjećaju kako je 21. ožujka 2013. godine, nakon svog imenovanja za čelnika Kine, Xi Jinping za prvo putovanje u inozemstvo odabrao upravo Rusiju.

Kada je i gdje skovana krilatica „multipolarni svijet“

Podsjećam kako su do tada, a nakon uspostave američko-kineskih odnosa 70-ih godina prošlog stoljeća i pogoršanja kineskih odnosa sa SSSR-om, za prvi posjet čelnika kineske države redovito odabirane pojedine regionalne zemlje.

Već je tada to bio jasan znak da Xi Jinping okreće novu stranicu kinesko-ruskih odnosa, čije su temelje postavili još krajem 90-ih godina ruski i kineski diplomati (između ostalih i pok. Jevgenij Primakov) kada je i po prvi put usvojena zajednička izjava o potrebi formiranja multipolarnog svijeta. Do tada, taj, sada tako često korišteni termin nije niti postojao.

Ali vratimo se, nakratko, opet ruskim analitičarima. Oni, dakle, ostavljaju mogućnost da se i ovaj, medijski najavljeni posjet Xi Jinpinga Moskvi obavi u približno isto vrijeme kao i onaj prije jednog desetljeća – čime bi se zaokružio desetogodišnji ciklus intenzivnog razvoja rusko-kineskih odnosa kojima su dinamiku i smjer odredila upravo dvojica sadašnjih čelnika dviju mega-država.

Ukrajinski rat, kao glavna tema mogućih razgovora u Moskvi

Međutim, ja bih dodao još nešto puno važnije. Nedvojbeno je da će, naravno, ako do tog posjeta dođe, ukrajinski rat biti jedna od važnijih tema razgovora između Putina i Jinpinga. I to iz dva razloga:

  1. kineski vođa bi nakon njega, opet prema medijskim najavama, trebao održati sastanak i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim;
  2. Peking je nedavno obznanio svoj mirovni plan kao temelj za otvaranje dijaloga s ciljem rješavanja ukrajinskog sukoba.

Iako sam plan Pekinga nije pozitivno ocijenjen od strane SAD-a i EU-e, oni su ipak ukazali i na pojedine pozitivne elemente unutar njega „koji bi se mogli razmotriti“.

Kineski mirovni plan nije mrtav?

Drugim riječima, službeno ga se nisu usudili odbaciti, po onoj „zlu netrebalo“ ili „bolje išta nego ništa“. I to usprkos tome što taj plan naglasak stavlja na potrebu osiguranja globalne sigurnosti, za što se već dugo zauzima i Moskva koja je zbog nemogućnosti ostvarivanja tog cilja, uostalom, najviše i pokrenula ovaj rat.

Sve je to, naravno, još jako daleko s obzirom kako je svima jasno da se na ukrajinskim bojišnicama očekuje nova eskalacija sukoba, kako s ruskom ofenzivom koja de facto već traje u „zoni specijalne vojne operacije“ – kako je to jučer obznanilo rusko Ministarstvo obrane, tako i s onom ukrajinskom ofenzivom, koju mnogi zapadni političari i mediji očekuju u proljeće, moguće krajem travnja ili početkom svibnja (o tome tj. vremenu njezinog početka nema suglasnosti).

U tim i takvim uvjetima, prednost pred dijalogom još uvijek ima oružje. Obje se strane, naime, nadaju svom uspjehu na bojnom polju i time boljim pozicijama uoči pregovora koji će prije ili kasnije početi.

Međutim, prošlotjedni veliki diplomatski uspjeh Pekinga, koji je po prvi put uspio pomiriti dva velika bliskoistočna antagonista – Iran i Saudijsku Arabiju nakon 7 godina prekida međusobnih diplomatskih odnosa, ipak ostavlja blagu nadu za optimizam.

Jer Kina se, očito, osim ekonomske i vojne, ubrzano izdiže i u globalnu političku velesilu – sposobnu rješavati i složene međunarodne probleme. Do sada je, od vremena završetka Hladnog rata i sloma SSSR-a, to bio ekskluzivitet isključivo SAD-a. Ali Washington sada igra tvrdo i želi osigurati svoje interese ulažući sve na pojedine, sebi odane igrače, koji su mu često i vrlo važan “proxy” alat za projekciju interesa u zone u kojima on nema, ili nema dovoljno utjecaja. S druge strane Peking je u povoljnijoj poziciji za “arbitra” s obzirom kako sa svima želi graditi odnose suradnje na, kako kaže, obostrano korisnim interesima.

Hoće li Washington Pekingu to dopustiti i po pitanju Ukrajine, gdje SAD, uz Rusiju, igra najvažniju ulogu – saznat ćemo vrlo brzo. I odluka o tome imat će dalekosežni karakter i velike geopolitičke posljedice.

Bidenova administracija u ukrajinskom je sukobu ušla u svojevrsni tunel iz kojeg ne zna kako izići jer mu se na kraju ne nazire svjetlo. Na to ovih dana otvoreno upozoravaju najviši republikanski dužnosnici, između ostalih i predsjednik američkog Kongresa koji Bidenovu politiku prema Ukrajini smatra nedefiniranom, bez jasnog cilja.

U tom se kontekstu čini kako sve ide upravo u smjeru da bi Kina iz svega ovog mogla najviše profitirati. Na to sam, uostalom, ukazao u svojim analizama još na samom početku ruske invazije na Ukrajinu, kada je postalo jasno kako je Bidenova administracija donijela odluku o eskalaciji tog rata, odnosno o davanju istom univerzalni karakter.

Naime, danas je Ned Price, glasnogovornik State Departmenta, izjavio slijedeće: “Svakako bismo željeli i nadamo se da ćemo vidjeti predsjednika Xija u interakciji s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Kako smo shvatili iz riječi naših ukrajinskih partnera, kontakti još nisu planirani. Ali pratit ćemo razvoj događaja, što će strane reći”. Kazao je i kako postoje zemlje u svijetu koje održavaju takve odnose s Rusijom kakve SAD ne održavaju.

“Kina je na prvom mjestu ove liste po odnosima s Rusijom i utjecaju na nju.”.

Potvrda ubrzanog jačanja kineskog globalnog utjecaja iz ovih je riječi američkog diplomata i više nego vidljiva.

 

Komentari

komentar

You may also like