Z. Meter: Naplata geopolitičke kratkovidnosti: Ukrajina od EU traži kompenzacije za ruski plin

Ukrajinski gubitak ugodnih i unosnih pozicija zemlje-tranzitera ruskog plina, uključujući i nabave istoga za domaće potrebe prema privilegiranim cijenama, posljedica je geopolitičkih odluka njezinih elita o okretanju zemlje prema Zapadu i euroatlantskim integracijama. Na te odluke Kijev svakako ima pravo samostalno odlučivati, ali također zbog njih ima i „ekskluzivitet“ na vlastito snošenje financijskih i političkih posljedica koje iz toga proizlaze. Očekivati kako se u novonastalim okolnostima na isti način može nastaviti predrevolucionarna (do 2014. g.) energetska suradnja Kijeva i Moskve bilo bi iluzorno, kao što je iluzorno očekivati da bi netko treći morao plaćati kompenzacije ukrajinskih gubitaka zbog geopolitičkih odluka njene elite. Uostalom, Moskva nema ništa protiv nastavka dijela tranzita svoga plina za Europu i kroz ukrajinski teritorij (njoj je najvažnije da svoj plin prodaje i da smanjuje prostor za ulazak američkog – LNG plina), ali ovoga puta po tržišnim a ne „bratskim“ kriterijima i cijenama, kao i u količinama koje će biti nužne europskim kupcima kada se glavnina njihovih potreba zadovolji kroz nove plinovode koji zaobilaze Ukrajinu – Turski tok i Sjeverni tok 2.

To je realnost od koje treba polaziti. Njemačka će, u ime savezničkih odnosa sa SAD-om u tom smislu Ukrajini možda donekle financijski i pomoći ili tražiti od Rusije da i dalje nastavi isporučivati dio plina kroz tu zemlju nakon što spomenuti petogodišnji ugovor iz 2019. istekne 2024. g. Ali pitanje takve pomoći će prije ili kasnije sići „s dnevnog reda“ i u Berlinu i Bruxellesu, a osim toga nešto će se morati pitati i Moskvu koja je stvarni gospodar plina i koja u konačnici donosi odluku na koji će ga način kupcima isporučivati ili ga neće isporučivati uopće. Ona ga može, nakon izgradnje novog sibirskog plinovoda