Velike promjene u Indo-pacifiku
Zoran Meter
U Vijetnamu je upravo smijenjen s dužnosti dosadašnji predsjednik – sklon poboljšanju odnosa sa SAD-om. Zamijenio ga je drugi, koji već najavljuje novu suradnju s Kinom. A kada je Vijetnam u pitanju, i Rusija je uvijek tu negdje
U više smo navrata na ovom portalu ukazivali na svekoliki ubrzani rast Azije, preciznije njene jugoistočne regije – i u demografskom i u gospodarskom i u vojnom smislu (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).
Zbog toga se središte geopolitičke borbe sada ubrzano seli s prostora Europe u tu dinamičnu regiju u kojoj se odvijaju vrlo zanimljivi procesi, o čemu nešto više kasnije u tekstu.
Sjedinjene Države, svjesne ubrzanog kineskog vojnog i ekonomskog rasta, kao i rasta regionalnog i globalnog utjecaja Pekinga, kroz svoje strateške dokumente tu su zemlju pozicionirale kao najveći dugoročni izazov ukupnim američkim interesima u 21. stoljeću. Zapravo, Washington si je postavio zadaću uspostave svoje nove globalne dominacije prema svojim pravilima nametnutim svijetu.
Međutim, u tom se smislu susreće s dva ključna problema:
- Velika ovisnost o trgovini s Kinom;
- Potpuna neizvjesnost konačnog ishoda ukrajinskog rata koji mu ne dozvoljava potpunu fokusiranost i prebacivanje ukupnih kapaciteta „u kinesko dvorište“.
Zbog ovog prvog Washington nije u mogućnosti udariti na Kinu svim raspoloživim sankcijskim oružjem, kako je to učinio prema Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine. Štoviše, kineski protuodgovor na eventualni potez takve prirode mogao bi biti razoran po američko gospodarstvo.
Naime, osim što je trgovinska razmjena između dviju mega-država lani iznosila više od 700 milijardi dolara (pala je izraženo u postotcima) i što je suficit izrazito na strani Kine, SAD prolaze i kroz složene unutarnje gospodarske probleme.
Americi prijeti bankrot
Prije nekoliko dana, uoči svog dolaska na Svjetski ekonomski forum u Davosu (WEF), američka ministrica financija Janet Yellen izjavila je ni manje ni više nego da SAD-u prijeti bankrot ukoliko se brzo ne podigne zakonski prag zaduživanja, koji trenutačno iznosi oko 31,4 trilijuna dolara. Ukoliko se to ne dogodi, a vremena, kako ona kaže, ima dovoljno do lipnja – država neće biti u mogućnosti podmirivati svoje prispjele dugove tj. prvi put u povijesti mogla bi bankrotirati.
Problem pri tom mogu predstavljati republikanci koji su ovladali Zastupničkim domom i koji su već ranije najavili kako neće podupirati daljnje povećanje praga američkog zaduživanja i da će tražiti veći nadzor korištenja državnog novca.
Međutim, opasnost po ovom pitanju može doći i iz Kine, koja je, poslije Japana, najveći vlasnik američkih državnih obveznica i koja bi ih se, ako to poželi – mogla početi ubrzano rješavati što bi moglo imalo nesagledive posljedice po američke financije.
Ovdje bih podsjetio kako je svojedobno i sama Yellen upozorila da će, ukoliko se sruši američka ekonomija – to imati razorne posljedice i po čitavi svijet. S tim se teško ne složiti. Američki globalni financijski i ekonomski utjecaj je zapravo i najvažnije američko oružje – puno veće od onog vojnog (toga se upravo žele riješiti zemlje izvan tzv. zapadnog kruga, jer ih ono, prema potrebi i želji Washingtona, uvijek može lako destabilizirati).
Hoće li Kina spašavati američke financije?
Teško je, zato, očekivati da će kineske državne financijske institucije krenuti u radikalnu rasprodaju američkih obveznica, ne samo što bi to imalo negativne posljedice i po samu Kinu, već i zbog, kako sami to često navode, želje Pekinga za svojom pomoći svijetu da prevlada krizu u kojoj se nalazi i koja mu još više prijeti u započetoj godini.
Zato i nije čudo da će američka ministrica financija u Davosu razgovarati s potpredsjednikom kineske vlade Liu Heom koji zastupa Peking na ovogodišnjem WEF-u i pokušati pronaći rješenje za američke ekonomske probleme. Međutim, visoki kineski vladin dužnosnik je jučer u svom nastupnom govoru upozorio kako se Kina oštro protivi novoj hladnoratovskoj politici koju nameće Washington pa će biti zanimljivo vidjeti što će se na kraju svega izroditi i oko čega će se dogovoriti. Kina spašavati američke financije sigurno ne želi u nedogled i besplatno, poglavito u kontekstu sve radikalnije politike SAD-a i njegovih saveznika u Jugoistočnoj Aziji i oko Tajvana.
Naime, prošlog su tjedna, na sastanku s japanskim ministrima vanjskih poslova i obrane, čelnici Pentagona i State Departmenta Lloyd Austin i Antony Blinken najavili jačanje vojnog saveza s Japanom. Američki i japanski dužnosnici također su ponovili tvrdnju o svojoj zabrinutost zbog kineske vojne ekspanzije na Pacifiku.
SAD jačaju svoju vojnu prisutnost u Jugoistočnoj Aziji
A koliko se američka politika zaoštrava svjedoči i današnja vijest prema kojoj Sjedinjene Države privremeno premještaju svoje borbene zrakoplove iz Njemačke na japanski otok Okinawu, nakon što je Pentagon objavio da povlači zastarjele lovce F-15 Eagles iz zračne baze Kadena s ciljem njihove zamjene svojim modernijim zrakoplovima.
F-16 Fighting Falconi iz 52. borbenog krila u zračnoj bazi Spangdahl u zapadnoj Njemačkoj stigli su u japansku Kadenu u ponedjeljak. Zanimljivo je da je ta odluka donijeta iako sve više eskalira tekući sukob u Ukrajini.
Međutim, David Ohmanek, istraživač u think tanku RAND Corporation, izjavio je u intervjuu za Military.com kako povlačenje F-16 iz Njemačke ne bi trebalo dovesti do značajnog smanjenja prisutnosti američkih zračnih snaga oko Ukrajine.
“Iako F-16 idu iz Europe prema Kadeni, to ne znači da će u Europi biti manje američkih borbenih zrakoplova”, kaže Ochmanek. “Od početka rata u Ukrajini, američke zračne snage rotiraju eskadrile u Europi i mislim da će se to vjerojatno nastaviti još neko vrijeme.”
“Kako F-16 ulaze u operacije, oni će također kombinirati svoje jedinstvene snage kako bi pomogli timu baze Kadena da odvrati i, ako je potrebno, prevlada nad činovima agresije koji prijete miru i stabilnosti u Indo-Pacifiku.” – navedeno je u poruci američkog ratnog zrakoplovstva.
Dakle, ako žele nastaviti trgovati barem u onim količinama i na onim područjima koja su od zajedničkog interesa (tu kategorički ne spada sfera visoke tehnologije na koju su Amerikanci Kini uveli sankcije prije svega u odnosu na isporuke mikročipova iz Tajvana i EU – i čemu se sada najviše opire Nizozemska koja u toj sferi izuzetno profitabilno surađuje s kineskim partnerima), Washington i Peking morat će temeljito „pretresti“ sigurnosne probleme koje Kini predstavljaju američke ambicije u Indo-pacifiku, kao i poteze Japana u smjeru svoje nove militarizacije koji izazivaju oštro negodovanje i Pekinga i Moskve. Ali teško je očekivati da će u tom smislu Washington biti previše popustljiv, jer golemi su ulozi u igri – prije svega po američke globalne interese.
Kineska demonstracija sile
Osim toga kineska vojska sve češće demonstrira svoju odlučnost u zaštiti kineskih interesa u toj regiji, pa tako, osim sve češćih zajedničkih vojnih vježbi s ruskim zračnim i pomorskim snagama u zoni Pacifika i Tajvana (uključujući i njihove strateške zrakoplovne snage), kineski vojni brodovi i zrakoplovi poduzimaju sve odlučnije pa i agresivnije poteze prema japanskim i američkim brodovima i borbenim zrakoplovima koji se kreću u tom prostoru – što je donedavno bilo nezamislivo.
Tako su početkom ove godine kineski izviđački dronovi WZ-7 letjeli u blizini Okinawe zbog čega su u zrak podignuti japanski lovci s ciljem njihovog presretanja. Samo nekoliko dana ranije kineski zrakoplov J-11 izveo je „nesigurno presretanje“, kako ga je okarakterizirao Pentagon, u odnosu na američki izviđački zrakoplov RC-135 u međunarodnom zračnom prostoru iznad Južnog kineskog mora, preletjevši svega nekoliko metara od njegovog „kljuna“.
Sve su to i više nego jasni pokazatelji da se Peking ne namjerava povući pred prijetnjama i jačanjem američke vojne prisutnosti u regiji. Štoviše, pokazuje još veću odlučnost u suprotstavljaju bilo kakvom pokušaju ugrožavanja ključnih kineskih interesa – što je bilo jasno već nakon nedavnog 20. Kongresa kineske KP.
Filipini i Vijetnam se približavaju Kini
Da kineski utjecaj u regiji ne samo što ne slabi, već i usprkos svemu jača – svjedoči i činjenica da je prošle godine izabrani novi filipinski predsjednik Ferdinand “Bongbong” Marcos ml. za svoj prvi službeni posjet odlučio izabrati Kinu. Nakon srdačnog prijama kod kineskog domaćina Xi Jinpinga mnoge nije previše začudilo da su dvije zemlje dogovorile zajedničku eksploataciju nafte u spornim vodama Južnokineskog mora, oko kojih su se „do jučer“ dugo godina sporile.
Ali još zanimljivija vijest stiže iz Vijetnama gdje je ovih dana po direktivi vijetnamskog CK KP, smijenjen s dužnosti dosadašnji predsjednik – sklon poboljšanju odnosa sa SAD-om. Njega je zamijenio drugi, koji već otvoreno najavljuje novu suradnju s Kinom. A kada je Vijetnam u pitanju, i Rusija je uvijek tu negdje.
Dakle, procesi u Aziji i njenom jugoistoku krajnje su dinamični, i kako se sada čini, ne idu u prilog američkih nastojanja sprječavanja kineskog utjecaja usprkos nizu snažnih poteza Washingtona političke i vojne prirode – poput formiranja vojnog saveza AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD) i prije toga (još u doba Trumpove administracije i što samo potvrđuje da američka vanjska politika uvijek slijedi svoj zacrtani put) formirane grupe država QUAD (SAD, Australija, Japan, Indija).
Naime, pragmatični Azijati teško će se dati uvući u međusobne sukobe globalnih velesila odnosno u rat za tuđe geopolitičke interese – itekako poučeni trenutačnim negativnim europskim iskustvom.
Osim toga velika i moćna Kina mnogima od njih je i daleko najveći trgovinski partner, pa je taj segment sada dominirajući neovisno o trzavicama koje neke od tamošnjih zemalja imaju s Pekingom zbog neslaganja oko pojedinih teritorijalnih pitanja ili pak zbog straha od presnažne Kine i njene iste takve vanjske politike.
