Z. Meter: Nuklearne velesile nagomilale oružje i čekaju prvi potez

SAD i Rusija jasno daju do znanja, i jedni drugima i svijetu u cjelini, kako nemaju namjeru odustati od daljnjeg razvoja i jačanja svojih nuklearnih kapaciteta. To s velikom pozornošću prati i Kina, koja još znatno zaostaje za njima, kako u količini strateškog nuklearnog oružja, tako i u ovladavanju tehnikom za njegovu proizvodnju

Američko prebacivanje suvremene vojne tehnike i naoružanja u Europu i nije neka novost nakon što je na čelo te zemlje došao Donald Trump. Pa iako se, poglavito od njegovih pobornika u zemlji i svijetu, često čuje kako je Trump jedini predsjednik SAD-a koji za svoga mandata nije pokrenuo nijedan rat, sadašnja američka vanjska politika vjerojatno nikada u povijesti nije bila agresivnija – ne samo prema svojim tradicionalnim ili novim suparnicima nego i u odnosu na svoje formalne vojne i političke saveznike i partnere diljem svijeta, poglavito kad je riječ o Europskoj uniji. Nova američka vanjskopolitička strategija jednostavno ignorira prethodna američka uvažavanja barem dijela nacionalnih interesa svojih ključnih saveznika s kojima bi, onda, ta zemlja sinkronizirano i kretala u operacionalizaciju svojih ciljeva “mekom” ili “tvrdom” silom ili pak njihovom kombinacijom. Sjedinjene Države, nakon gorkog iskustva iz Vijetnamskoga rata, više ne ulaze u ozbiljnije neposredne vojne intervencije bez makar formalnog, pa i vojno potpuno beznačajnog sudjelovanja neke od ključnih europskih saveznica – bilo Velike Britanije, bilo Francuske, Nizozemske ili svih njih zajedno. Naravno – što ih je više – za Washington je bolje. Ne zbog nekakvog straha od svog vojnog neuspjeha, nego isključivo zbog imidža i dokazivanja suparnicima diljem svijeta kako SAD u svojoj vanjskoj politici nije usamljen jer iste stavove s njima dijele i sve druge “slobodarske” i “demokratske” zemlje svijeta.

Kriva strategija

Međutim, od dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću američka vanjska politika  svoje planove i strategije pred saveznike i partnere postavlja kao svršen čin – nešto o čemu više nema potrebe raspravljati, a kamoli im se suprotstavljati. Ti planovi sadrže i uključuju primarno američke nacionalne interese, koji se onda predstavljaju kao univerzalni i kojima se saveznici moraju podrediti i bespogovorno djelovati u smjeru njihova ostvarenja. U suprotnom im prijete političke ili gospodarske sankcije, kao da je riječ o nekim banana-državama iz tzv. trećeg svijeta, a ne zemljama s razvijenim demokratskim institucijama i državotvornom tradicijom. Drugim riječima: savezništvo je u doba Donalda Trumpa pretvoreno u puko vazalstvo, gdje bi vazali trebali čekati da s bogatoga gospodareva stola i na njih padne pokoja mrvica. Da se razumijemo, i prije Trumpa jako se dobro znalo tko je gazda u prekoatlantskim savezničkim strukturama, ali taj se gazda (SAD) tada, barem javno i na razini retorike, predstavljao i postavljao kao iskren partner koji o svima njima vodi brigu. Sadašnji izostanak takvog ponašanja i djelovanje američke strane prema saveznicima s pozicije potpune ignorancije i dominacije izaziva vrlo negativne reakcije javnosti i političara tih zemalja, ali, što bi Washington trebalo još više zabrinjavati, i stvara snažno protuameričko raspoloženje diljem svijeta, vjerojatno više nego ikada u povijesti. A što onda u takvim okolnostima, kada s Washingtonom na kraj ne mogu izići ni njegovi najbliži saveznici, tek mogu očekivati jedna Rusija ili Kina, koje su u najnovijim američkim doktrinarnim i strateškim dokumentima i službeno pozicionirane kao najveće ugroze američkoj nacionalnoj sigurnosti?

Tajna podmornica

Ovaj poduži uvod posljedica je prošloga tjedna objavljene vijesti kineskog medija Global Times, prema kojoj SAD demonstrira svoju “i bez toga visoku vojnu sposobnost” dovlačenjem svoje najsuvremenije i velom tajne prilično obavijene atomske podmornice USS Seawolf (SSN-21) pred norvešku obalu, i to nekoliko dana nakon što je u Veliku Britaniju dislocirao i svojih šest strateških bombardera B-52Н Stratofortress, sposobnih nositi atomsko naoružanje, u sklopu misije “Bomber Task Force Europe 2020/1”. Oni su iz američke baze Minot u Sjevernoj Dakoti, u noći, 22. kolovoza, stigli u bazu Fairford u Velikoj Britaniji. O njima i njihovoj zadaći nešto više kasnije u tekstu. Sada se vratimo navedenoj vijesti. Kineski medij Global Times pozornost skreće na put koji je prešla spomenuta podmornica kako bi stigla u vode uz sjevernu obalu Norveške. Riječ je o tjesnacu između norveške obale i otoka Medvezhiy u Barentsovu moru, kojim obvezno moraju proći ruske podmornice kako bi uplovile u Atlantski ocean iz svojih baza na sjeverozapadu Rusije. O tome su američke pomorske snage objavile i fotografiju koja prikazuje njihovu najsuvremeniju podmornicu na morskoj površini u Barentsovu moru, iako Pentagon ranije nikada nije javno obznanjivao podatke o premještaju svojih podmornica – poglavito kada je riječ o ovoj nuklearnoj podmornici koja obavlja obavještajnu djelatnost i specijalne zadaće. Kineski medij smatra kako je riječ o jasnom američkom signalu Rusiji vezano uz njihove vojne mogućnosti u toj regiji.





Viceadmiral američke flote Daryl Caudle tim je povodom izjavio: “Premještaj Seawolfa iz Bangora pod nadležnost američke Šeste flote demonstrira globalnu vojnu moć američkih podmorničkih snaga. Naši vojnici najbolji su u svijetu u podmorničkoj sferi i vladaju nedostižnim vještinama, nužnima za jačanje naše flote i povećanje učinkovitosti združenih snaga u sukobima”. Američke pomorske snage ponose se spomenutom atomskom podmornicom i naglašavaju njezine ključne karakteristike: veliku tišinu pri kretanju, njezinu brzinu i izvrsno naoružanje. Iako nema mogućnosti vertikalnog lansiranja raketa, naoružana je s osam torpeda i može nositi do 50 komada nuklearnog oružja u torpednim odjeljcima. Ova vijest, koju je Pentagon obznanio 21. kolovoza, nije mogla promaknuti ruskoj strani i ne izazvati reakciju njezinih oružanih snaga. Tako je u noći sa 27. na 28. Kolovoza u zračnu luku Olenja na Kolskom poluotoku, na krajnjem ruskom sjeverozapadu, sletio njihov zrakoplov za  strateško izviđanje A-50, sa zadatkom praćenja vojnih vježbi suparničke strane.

Rusi reagiraju

Prema službenim informacijama iz ruske Sjeverne flote, 19. kolovoza, u glavnu bazu te flote Severomorsk stigla su i dodatna pojačanja u vidu dvaju manjih raketnih brodova iz Baltičke flote iz projekta 21631 – naoružanih krstarećim raketama Kalibr. Oni će testirati sustav svog raketnog naoružanja u akvatoriju Barentsova i Bijelog mora. U spomenutu rusku bazu već je ranije prebačen i glavni patrolni brod projekta 22160 Crnomorske flote “Vasiliy Bykov”, koji će također obavljati testiranja sustava morskog naoružanja u akvatoriju Bijelog mora. Ruska Sjeverna flota ove je godine već izvršila raketna testiranja nove ruske strateške podmornice “Knez Vladimir” iz projekta 995A “Borei-A”, a nastavlja testiranja glavne nuklearne podmornice Kazanj iz projekta 885M “Yasen-M”. Obje podmornice također karakterizira visoka razina tišine pri kretanju te precizno i ubojito naoružanje, uključujući i nuklearno. U ruskom brodogradilištu Sevmash od ove se godine grade dvije podmornice, Voronezh i Vladivostok, također iz projekta “Yasen-M”, koje će postati prvi nositelji potpuno novih krstarećih raketa Kalibr-M – dometa više od četiri tisuće kilometara. One će u bojevi sastav ruske flote ući do kraja 2027. godine, a zadaća im je nenuklearno strateško sprečavanje, puno učinkovitije od njihovih prethodnika. Dakle, i SAD i Rusija jasno daju do znanja, i jedni drugima i svijetu u cjelini, kako nemaju namjeru odustati od daljnjeg razvoja i jačanja svojih nuklearnih kapaciteta. To s velikom pozornošću prati i Kina, koja još znatno zaostaje za njima, kako u količini strateškog nuklearnog oružja tako i u ovladavanju tehnikom za njegovu proizvodnju. Međutim, ta se razlika vrlo brzo smanjuje s obzirom na velika kineska ulaganja upravo u taj segment oružanih snaga, a što najviše i brine američki politički i vojni vrh, usprkos tome što je i sam upravo pokrenuo golem i skup projekt obnove i razvoja američkog nuklearnog potencijala.





Upravo tu činjenicu Peking proteklih mjeseci uporno i ponavlja kao argument za svoje odbijanje priključenju budućem američko-ruskom sporazumu o strateškom nuklearnom naoružanju – START-3, koji istječe u veljači iduće godine i za koji je sve manje nade da će uopće biti i produljen, a kamoli da će se dogovoriti novi – koji bi uključivao i daljnje smanjenje strateškog nuklearnog potencijala dviju jedinih nuklearnih velesila, koje zajednički raspolažu s oko 90% ukupnog svjetskog nuklearnog naoružanja. Naime, američki predsjednik Donald Trump inzistira na kineskom priključenju i potpisivanju tzv. trojnog nuklearnog sporazuma između SAD-a, Rusije i Kine, iako i sam priznaje znatno kinesko zaostajanje u tom oružanom segmentu za drugim dvjema državama. Trump pritom polazi od logike da bi Kina, kao zemlja koja teži globalnom utjecaju u svim segmentima, morala jasno pokazati svoju ozbiljnost i preuzimanje odgovornosti koju sa sobom takva uloga nosi. Ali kineski državni vrh teško dijeli takvu Trumpovu logiku, navodeći kako to što on traži i nije sporno i da će to Kina rado prihvatiti, ali tek uz preduvjet postizanja pariteta između strateških nuklearnih snaga triju država.

Kineski stav je logičan i iz perspektive tzv. ravnoteže straha, koja može postojati samo u slučaju ravnoteže nuklearnih snaga, kako je to bilo i u doba hladnog rata u 20. stoljeću između Zapada (čitaj SAD-a) i SSSR-a. Upravo je strah od mogućnosti obostranog uništenja u vrlo kratkom vremenu i bio glavni “instrument” i motiv za sprečavanje neposrednog vojnog sukoba dviju tadašnjih svjetskih velesila.

Učestale vježbe

Prije desetak dana šest američkih strateških bombardera B-52Н Stratofortress iz američke zračne baze Minot u Sjevernoj Dakoti prebačeno je u RAF-ovu bazu Fairford u Velikoj Britaniji. Oni su 28. kolovoza, u pratnji lovačkih zrakoplova i zračnih tankera iz 19 zemalja članica NATO-saveza, među njima i Hrvatske, sudjelovali u vježbi koja je obuhvatila golemo područje Europe – od Baltika do Crnog mora. Američko zapovjedništvo za Europu objavilo je kako je riječ o, po svom opsegu, jedinstvenoj misiji bombarderske grupe (Bomber Task Force), koja je već davno planirana i ne predstavlja reakciju na bilo kakve političke događaje koji se odvijaju na tlu Europe. Riječ je o misiji pod nazivom “Allied Sky” (“Savezničko nebo”), čiji je cilj povećati spremnost i omogućiti obuku usmjerenu na povećanje operativnog združenog djelovanja pilota savezničkih snaga. General Tod Wolters, zapovjednik američkog zapovjedništva za Europu, izjavio je kako “mi šaljemo jasnu poruku potencijalnim protivnicima o našoj spremnosti za suprotstavljanje bilo kakvim globalnim izazovima”. Naravno, i u ovom je slučaju potpuno jasno o kojim je to potencijalnim protivnicima riječ. Nisu to ni Iran ni Sjeverna Koreja, ili Venezuela i Kuba, ili možda još poneka afrička ili azijska “odbjegla” zemlja. Stvarni i jedini američki globalni suparnici – ali vrlo neugodni i moćni, koji u stvarnosti mogu dovesti do ukidanja američke globalne hegemonije i novog preustroja svijeta prema policentričnom modelu – ostaju isključivo Kina i Rusija, dok su sve ostalo predstave za malu djecu. Jer nisu režimi, kao takvi, prepreka za američko savezništvo, već isključivo njihov vanjskopolitički smjer – ako nije u skladu s američkim nacionalnim interesima. Dovoljno je podsjetiti na “demokracije” saudijskoga tipa, koje malo kome smetaju –  barem dokle nafta teče tamo gdje treba.

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like