Z. Meter: Poljska Njemačkoj nudi svoju alternativu za „Sjeverni tok 2“ i poziva na solidarnost

Vjerojatno zato kancelarka Merkel (slušajući stavove moćne njemačke industrije) i dalje ustrajava na razdvajanju ovog energetskog projekta od slučaja Navalny, kojim, kako ona navodi, nije napadnuta Njemačka. Međutim, očito su pritisci veliki, uključno (i prije svega) oni sa strane SAD-a, zbog čega kancelarka ne želi samostalno donositi ovu odluku, koja će, nedvojbeno, značiti ili geopolitičku pobjedu ili poraz SAD-a odnosno Njemačke u Europi

Poljska je spremna Njemačkoj ponuditi alternativu za plinovod Sjeverni tok 2. Radi se o poljskom plinovodu Baltic Pipe. To je danas izjavio glasnogovornik vlade u Varšavi Piotr Müller, kazavši slijedeće za poljsku televiziju:

„Poljska je od samoga početka naglašavala kako europska solidarnost po tom pitanju mora biti jednoznačna. Zato, ako takve potrebe s njemačke strane budu iskazane, Poljska je otvorena, kako bi iskoristila infrastrukturu koju sama gradi za svoju energetsku sigurnost.“ Kazao je i kako Sjeverni tok 2 izaziva zabrinutost jer proturječi ideji europske solidarnosti i energetske sigurnosti.

Podsjećam kako Sjeverni tok 2 ima kapacitet 55 milijardi m3 plina godišnje i njime se namjerava osigurati njemačka i energetska sigurnost EU za dugoročno razdoblje. Njegovo dovršenje sada je pod znakom pitanja zbog nedavno objavljene vijesti njemačke vlade o trovanju ruskog oporbenog aktivista Alekseja Navalnog bojnim nervnim otrovom – tzv. Novičokom, za što se sumnjiči Rusiju i od njene vlade traži jasno objašnjenje kroz pokretanje istrage, što službena Moskva s indignacijom odbija, odbacujući sve optužbe koje idu na njezinu stranu u svezi toga slučaja. Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je zbog spomenutog slučaja pod velikim pritiskom domaćih medija i političara koji od nje zahtijevaju zaustavljanje izgradnje Sjevernog toka 2, jučer je izjavila kako stav o tome prepušta odluci EU, čiji je i Njemačka dio.

S druge strane, spomenuti poljski projekt plinovoda Baltic Pipe još je u svojoj početnoj fazi, a navodno bi trebao biti završen do 2022. godine (nije jasno kako će proći „križanje“ s postojećim operativnim plinovodom Sjeverni tok dnom Baltičkog mora, za što dozvolu mora dati njegov vlasnik – ruski Gazprom). O kapacitetu ovog poljskog plinovoda još uvijek nema informacija, a ako je suditi prema najavama iz sada već davne 2001. g., radilo bi se o najmanje 5 milijardi m3 plina godišnje.



Ako je to tako, teško da bi on mogao biti adekvatan supstitut za spomenuti rusko-njemački plinovod, kojega grade europski partneri Gazproma: Royal Dutch Shell, OMV, Engie, Uniper i Wintershall – koji zajedno i u jednakim iznosima, s oko 950 milijuna eura svaki, taj projekt financiraju s 50% sredstava (ostalih 50% financira Gazprom). Ako se Njemačka, odnosno EU, odluči na prekid ovoga projekta, osim financijskih gubitaka europskih tvrtki, prijeti im i plaćanje nemalih financijskih kompenzacija i gubitak velikog broja zajamčenih radnih mjesta vezanih uz ovaj plinovod i njegovu daljnju distribuciju izgrađenim prihvatnim plinovodima, poglavito na sjeveru Njemačke. Vjerojatno zato kancelarka Merkel (slušajući stavove moćne njemačke industrije) i dalje ustrajava na razdvajanju ovog energetskog projekta od slučaja Navalny, kojim, kako ona navodi, nije napadnuta Njemačka. Međutim, očito su pritisci veliki, uključno (i prije svega) oni sa strane SAD-a, zbog čega kancelarka ne želi samostalno donositi ovu odluku, koja će, nedvojbeno, značiti ili geopolitičku pobjedu ili poraz SAD-a odnosno Njemačke u Europi.

Rusiji bi zatvaranje ovoga projekta također predstavljalo veliki udarac, ali nikako ne i presudni i nenadoknadiv, a u svakom slučaju puno manji nego po Njemačku. On bi jedino definitivno potvrdio ono što je već ionako uvelike prisutno u samoj praksi – potpuno rusko odsijecanje od političke Europe (geografski je i Rusija njezin dio) i u političkom, gospodarskom i u svakom drugom smislu, a definitivno bi značio i ubrzavanje smanjenja ruske uloge kao ključnog dobavljača plina na europsko tržište. Ruski plin bi postupno zamjenjivao onaj američki – ukapljeni, kao i plin koji bi stizao iz novih plinovoda koji se upravo puštaju u pogon (TANAP+TAP) ili ih se tek planira izgraditi, poput onih u istočnom Sredozemnom moru (EastMed – izraelsko-ciparsko-grčki plinovod čija je izgradnja dogovorena početkom ove godine i koji izaziva oštro protivljenje Turske kojoj u njemu nema pristupa).

Rusija, sa svoje strane, postojano upozorava na štete koje će imati sama EU ukoliko obustavi dovršetak plinovoda Sjeverni tok 2 jer će EU potrebe za energijom (nakon sadašnjeg zastoja vezanog uz koronakrizu i složene geopolitičke okolnosti poput trgovinskog rata SAD-Kina) u budućnosti snažno rasti i za čije zadovoljavanje neće biti dovoljni planirani obnovljivi izvori energije, ali i izražava čvrsto mišljenje kako do toga neće doći i da Njemačka po tom pitanju blefira. Moskva, pritom, ovih dana podsjeća na mogućnost da u narednim godinama prema Kini počme godišnje isporučivati gotovo identične količine prirodnog plina koje sada isporučuje na europsko tržište.

Drugim riječima, Rusija zbog otkaza Sjevernog toka 2 ne bi propala, ali bi je ta odluka definitivno udaljila od Europe u svakom pogledu. Jedini pravi profiter od te odluke bile bi Sjedinjene Države, a najveći gubitnik definitivno Njemačka i EU u cjelini, kao zajednica država koja, osim što nema mogućnosti kreiranja vlastite sigurnosne (a u dobrom dijelu i vanjske politike), više ne bi mogla odlučivati niti o svojoj energetskoj politici. Drukčije rečeno, od EU – kao samostalnog globalnog geopolitičkog igrača, čemu ona teži, ne bi ostalo baš ništa, jer bi po svim navedenim strateškim polugama ona ovisila o SAD-u.

Upravo o tome će se odlučivati kroz pitanje, nastaviti ili prekinuti izgradnju Sjevernog toka 2 – i ni o čemu drugom.

Bloomberg doznao odluku Angele Merkel o „Sjevernom toku 2“

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like