Z. Meter: Putin Ukrajinom testira Bidenovu odlučnost u obuzdavanju Rusije

Crni scenarij „rata i mira“ za Ukrajinu: golemi poligon koji svima treba

Zemlje NATO saveza planiraju koncentrirati oko 40 tisuća vojnika i 15 tisuća komada vojne opreme na istoku Europe, zapravo u blizini zapadnih granica Rusije. Polovica ovog kontingenta je iz Sjedinjenih Država. Prva serija naoružanja već je dopremljena u grčku luku Alexandroupolis

Turska je danas izvijestila potpisnike Konvencije Montreux o dva američka broda koja se kreću prema Crnom moru. Prema medijskim izvješćima radi se o razaračima USS Roosevelt i USS Donald Cook. Ranije se u američkom tisku, pozivajući se na izvor u Pentagonu, pojavila informacija da Sjedinjene Države u nadolazećim tjednima razmatraju mogućnost slanja ratnih brodova na Crno more “kako bi pokazale svoju potporu Ukrajini”. Raste i aktivnost NATO saveza duž ruskih granica. Međunarodne vojne vježbe u Latviji završile su jučer, a uskoro će NATO izvesti velike vojne vježbe pod nazivom “Defender Europe 2021“.

Radi se o vježbama koje su se trebale održati prošle godine ali su bile odgođene zbog pandemije koronavirusa Covid-19. Tijekom ovih vježbi, koje će se održavati u svibnju i lipnju, planira se koncentrirati oko 40 000 NATO-ovih vojnika (prvotno je bilo planirano 30 000, a dodatnih 10 tisuća vojnika može se smatrati i kao svojevrstan odgovor NATO saveza Rusiji na naraslu krizu na istoku Ukrajine), 15 000 jedinica oružja i vojne opreme u zoni Baltika i Crnog mora. Amerikanci izravno planiraju angažirati do 20 tisuća vojnika, a neki od njih s oružjem će biti prebačeni s druge strane Atlantskog oceana. Prvi kontingent opreme – oko 70 helikoptera i 300 komada specijalnih vozila – već je dopremljen u grčku luku Alexandroupolis.

Vježbe će se održati na teritoriju Rumunjske, Bugarske i Hrvatske, a djelomično su uključene i vode Crnog mora. Iskrcavanje postrojbi koje će sudjelovati u tim vježbama počelo je u ožujku.

U ovim strateškim vojnim vježbama zapravo će se uvježbavati mogući ratni sukob s Rusijom, iako se to izrijekom tako ne definira. Ali samo stvarno geopolitičko i sigurnosno ozračje, kao i simulacija njihove provedbe, poput raketnih udara i napadačkih akcija uvjetnog protivnika iz smjera Rusije to jednostavno potvrđuju. Uostalom, upravo o tom karakteru spomenutih vježbi, u kojima će sudjelovati i ukrajinska vojska, govore ovih dana i pojedini ugledni ukrajinski vojni analitičari.





Strateški bombarderi američkog ratnog zrakoplovstva iz britanske baze Fairford vjerojatno će simulirati raketne napade, a isti cilj imaju i mornaričke i topničke udarne skupine raspoređene u Crnom moru.

Ove vježbe sigurno zabrinjavaju ruske vlasti bez obzira na njihova uvjeravanja o sposobnosti ruske vojske u osiguranju sigurnosti zemlje. U tu sposobnost nitko ne sumnja, međutim, činjenica da se navedene snage SAD-a i NATO saveznika gomilaju u blizini ruskih zapadnih granica, uključno i letovi strateških bombardera, obavještajnih zrakoplova koji imaju sposobnost preciznog i detaljnog snimanja stanja na terenu i rasporeda vojnih formacija i na istoku Ukrajine i na Krimu, gdje su upravo stigle velike ruske tenkovske postrojbe, ne daju prostora za bilo kakvo opuštanje Moskve a kamo li za optimizam. Kao što za optimizam ne daje mjesta niti činjenica da Rusija ovih tjedana provodi svoje vojne vježbe u Crnomorskom bazenu i izvodi redovite masovne pokrete svojih vojnih postrojbi iz Južnog vojnog okruga u blizini granica s Ukrajinom.

Ruski analitičari danas ukazuju na još jedan čimbenik koji zabrinjava rusku stranu, a indirektno je povezan s navedenim strateškom vojnom vježbom NATO saveza. Radi se o tome, da će, nakon što su se SAD prošle godine povukle iz Ugovora o otvorenom nebu, biti teško pratiti jesu li se sve američke snage i vojna oprema vratile tamo odakle su i došle. Analitičari, naime, smatraju, kako bi neke od tih postrojbi mogle ostati u istočnoj Europi.





“Bit će vrlo teško kontrolirati Sjedinjene Države, a štoviše, možemo reći da će značajan dio snaga i sredstava biti u sferi nedostupnoj za objektivnu kontrolu. To je ono što izaziva zabrinutost – iz godine u godinu vojni potencijal NATO-a izgrađuje se u Europi”, izjavio je voditelj Odjela za političke znanosti i sociologiju Ruskog ekonomskog sveučilišta Plehanov, vojni analitičar Andrej Koškin.

Trenutačno se vrši ukrcaj vojnih snaga u američkim lukama Charleston i Beaumont. Njihov dolazak u Europu zakazan je za kraj svibnja ove godine. Samo ove godine, prema podacima ruskog Ministarstva obrane, izvedeno je 78 letova američkih strateških bombardera, a broj izviđačkih letova u blizini granica Rusije udvostručen je u odnosu na pretprošlu godinu.

Sve se ovo događa u pozadini naglog pogoršanja stanja na jugoistoku Ukrajine. Nije potrebno posebno naglašavati koliko je stanje na crti razdvajanja ukrajinske vojske i proruskih separatističkih snaga u Donbassu naelektrizirano. Osim svakodnevnog granatiranja s obiju strana i ratničke retorike, pobunjeničke političke vođe u samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk otvoreno govore kako su prestale bilo kakve mogućnosti za nastavak konstruktivnog dijaloga s ukrajinskom vladom, koja s njima, kako kažu, nikada i nije željela pregovarati, i da je došao čas da se pristupi procesu priključenja spomenutih regija matici Ruskoj Federaciji. O tome je još ranije u tom pobunjeničkim regijama usvojena i posebna doktrina, čiji se završni dijelovi odnose upravo na spomenute riječi o priključenju Rusiji.

Osim toga, službena Moskva na najvišoj političkoj razini (ured predsjednika i MVP) otvoreno govore kako će u slučaju ukrajinskog vojnog napada na pobunjene regije Rusija biti primorana vojno intervenirati, ne samo zbog ruskih državljana koji tamo žive (Moskva je posljednjih godina građanima Donbassa podijelila između 300 i 400 tisuća ruskih putovnica čime oni sada imaju dvojna državljanstva), već i zbog zaštite civilnog stanovništva općenito. Pritom je Putin doslovno kazao kako Rusija u Donbassu neće dozvoliti „novu Srebrenicu“.

Moguće je da Putin krizom na istoku Ukrajine i pomicanjem ruskih trupa testira i toliko proklamiranu odlučnost američkog predsjednika Joe Bidena u praktičnom obuzdavanju Rusije što, kako kaže, nije činio njegov prethodnik Donald Trump. Ako je to istina, čini se da Putin ima prednost.

Jer opet ću, kao i u prethodnoj analizi na ovu temu (vidi poveznicu ispod teksta) reći kako je vjerojatnost od izbijanja stvarnog i velikog rata na istoku Ukrajine vrlo mala. Svi su jako dobro svjesni – i na Zapadu i u Kijevu i u Moskvi, što bi on u stvarnosti značio: definitivni ulazak Rusije u sukob u koji se NATO savez sigurno ne bi miješao slanjem svojih vojnika na bojišnice. Maksimum koji bi NATO pružio Kijevu bila bi osiguranje obavještajnih podataka, isporuke naoružanja, a politički odgovor Moskvi   sastojao bi se od sazivanja hitnih sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, uvođenja novih sankcija protiv Rusije i sl. Sve više od toga dovelo bi ne samo čitavu Srednju Europu, već i gotovo cijeli svijet do uvlačenja u novi veliki rat kojeg nitko ne želi, a najmanje ga bilo tko želi zbog Ukrajine.

Ukrajina, ovakva kakva je danas, za američke je interese sasvim dostatna: predstavlja golemu ljudsku i prostornu platformu za aktivno proturusko djelovanje, prije svega u političkom, sigurnosnom i informacijskom (propagandnom) polju, koje će Moskvu primoravati na dugoročnu zaokupljenost osiguranja sigurnosti svojih granica i svojih interesa u zapadnom strateškom smjeru, kojeg upravo Ukrajina sa svojim dugoročnim destabilizirajućim društvom i nemogućnošću realnog pronalaska rješenja za povrat njezinog teritorija izgubljenog 2014. i 2015. g, najbolje i blokira. Dok je god takvo stanje (a ono može biti jako dugo i zapravo ga jedino može prekinuti stvarna ruska vojna intervencija koju i jedino ne treba isključivati u slučaju hipotetskog dovođenja Rusije „pred zid“) Zapad ima alibi za ne pokretanje ravnopravnog političkog dijaloga s Rusijom, i za vječite ukore, sankcije i ucjene s ciljem vječitog iščekivanja unutarnje destabilizacije ruskog društva koja bi dovela do promjene vlasti i ukupnog političkog ustroja te zemlje.

Bilo kakvo stvarno rješenje složenog ukrajinskog pitanja kroz eventualne dogovore s Moskvom od Ukrajine bi prije ili kasnije stvorilo stabilni i pacificirani prostor koji u današnjim velikim geopolitičkim igrama malo kome treba.

Najveći stradalnik u svemu ovome definitivno je ukrajinski narod koji će s time morati živjeti dugoročno – u vječitom krugu rata i mira – scenariju, kojemu niti veliki Dostojevski nije ravan.

Ali to je, ionako, od samog početka bio izbor ukrajinskih društvenih elita jer je i prosječnom analitičaru toga vremena bilo jasno što nakon “majdanske revolucije” u Kijevu slijedi na globalnom i regionalnom geopolitičkom planu.

Dramatično stanje u Ukrajini: Moskva upozorila Washington

 

Komentari

komentar

You may also like