Z. Meter: SAD i EU povlače proizvodnju iz Kine! Počinje krah globalizacije

Prilično snažan globalni stereotip o tome kako će Kina biti najveći dobitnik nakon pandemije koronavirusa Covid-19 jer ga je najbrže i najučinkovitije suzbila vrlo oštrim potezima središnje vlade po pitanju javnog zdravstva i utjecaja na život običnih ljudi, koje mišljenje najviše proizlazi iz snažne protukineske kampanje Trumpove administracije koja ide u smjeru porijekla samoga virusa i optužbi kako Kina namjerno nije željela upozoriti svijet na mogućnost pandemije, mogao bi se uskoro pokazati kao smisleno plasirani dio puno šire strategije, koja, zapravo, ima najmanje veze sa samom Kinom i njenim nacionalnim interesima. Upravo suprotno, Kina ne samo što neće biti nikakav pobjednik u borbi s Covidom-19, već bi mogla biti i najveći gubitnik ove pandemije, a što će onda otvoriti i brojna nova pitanja, uključno i ona, o tome – tko iza svega ovoga globalnog kaosa stoji, ako uopće stoji i ako sve nije samo obični hir prirode u što ovom prigodom ne želim ulaziti, već to prepuštam samim čitateljima i njihovom zdravom razumu.

U sadašnjoj kulminaciji američke protukineske politike, intenzivirane ubrzo nakon proširenja pandemije koronavirusa i na SAD, gdje je on „igrom slučaja“ najviše i pokazao svu svoju razornu snagu, Washington je, osim retoričkih (pozivanje čitavog svijeta na podizanje tužbi protiv Pekinga za nadoknadu gospodarskih i financijskih šteta), poduzeo i praktične političke korake, koji se najviše ogledaju u pritiscima na svoje europske saveznike da odustanu od izgradnje 5G mreže uz pomoć kineskih tehnoloških tvrtki i da se okrenu onim američkim – zbog sigurnosnih razloga odnosno „zlih“ namjera Pekinga koji se eto, u koronavirusnoj krizi pokazao kao „nepouzdan“ partner sa „sumnjivim“ interesima. Velika Britanija nedavno je prva pokleknula pred ovim zahtjevima svog velikog prekoatlantskog brata (vidi analizu u poveznici ispod teksta), a to isto Washington sada traži i od drugih članica EU, o čemu svjedoči i prošlotjedna turneja američkog državnog tajnika Mike Pompea po istočnim članicama EU gdje je upravo tema izgradnje 5G mreža bila i jedna od dominantnijih.

Međutim, iako bitno, pitanje izgradnje nacionalnih 5G mreža ipak nije i najvažnije u sklopu nove američke strategije „America First“, koja sve više pokazuje kako nije samo ekskluziva predsjednika Donalda Trumpa i njegove administracje, već i da su pojedini njezini ključni elementi itekako prihvaćeni i od strane Demokratske stranke, koja će se također zalagati za njihovu operacionalizaciju neovisno o tome hoće li ili ne njezin predsjednički kandidat Joe Bide od iduće godine zasjesti u fotelju Bijele kuće ili ne.

Vrlo brzi Trumpov odustanak od daljnjih pregovora o sklapanju trgovinskog sporazuma s Kinom (o čemu smo jučer opširnije pisali ovdje) također je dio „pacifikacije“ Kine i pokušaja njenog stavljanja „na mjesto kojoj joj pripada“ (naravno, prama zamislima američkih stratega). A najnovije vijesti iz SAD-a sve ove teze samo dodatno potvrđuju:

Prema rezultatima istraživanja, provedenog od strane Bank of America (BofA), američke i europske tvrtke izgubit će oko 1 trilijun dolara u slijedećih 5 godina na povlačenje svojih proizvodnih operacija iz Kine. Kompanije u 80% globalnih sektora suočile su se s kidanjem lanaca isporuka proizvoda u vrijeme pandemije, što je njih 75% potknulo na proširenje planova o povlačenju proizvodnje izvan granica u svoje domicilne „oaze“.



U utorak je američki predsjednik Donald Trump izjavio kako će Sjedinjene Države davati porezne olakšice tvrtkama koje će povlačiti svoju proizvodnju iz Kine u SAD. A u ponedjeljak je američko Ministarstvo gospodarstva pooštrilo sankcije za kinesku tehnološku tvrtku Huawei Technologies Co., faktički joj ogrničivši pristup cjelokupnoj opremi koja se proizvodi uz pomoć američkih tehnologija.

U izvješću BofA navodi se kako je istraživanje, provedeno u siječnju ove godine, još prije pandemije koronavirusa, ukazalo na postojanje „realne i strukturne“ tendencije od globalizacije prema lokalizaciji. Analitičari Banc of America s tim u svezi preporučuju investitorima kupnju dionica tvrtki koje rade u sferi inžinjerskog razvoja i opreme, automatizacije, kao i proizvođača električne i elektorničke opreme, smatrajući, kako bi upravo oni mogli imati koristi od spomenutog trenda prema lokalizaciji proizvodnje.

Ovo i više nego jasno potvrđuje ozbiljnost namjera američkog čelnika Trumpa da proizvodnju iz zemalja s jeftinom radnom snagom (prije svega iz Kine) vrati u SAD što je po globalizacijski orijentirane kompanije vrlo skup proces. Hoće li spomenute porezne olakšice u tome pripomoći? Vjerujem da hoće, ako ne same po sebi, a onda sigurno u simbiozi s jasno definiranom strateškom politikom SAD-a protiv Kine, usmjerene na obuzdavanje njezinih globalnih geopoilitičkih, prije svega gospodarskih ambicija. Hoće li Kina zbog ovoga i „pasti“ teško je vjerovati s obzirom na njezinu ukupnu snagu, a još više na veličinu njenog unutarnjeg tržišta koje je sada već i po pitanju kupovne moći sposobno samostalno apsorbirati najveći dio njezine industrijske proizvodnje. Međutim, usprkos tome Sjedinjene Države nemaju previše izbora osim poduzimati navedene korake ukoliko se žele suprostaviti Kini i barem usporiti njezine globalne ambicije. Koliko će to dugoročno biti isplativo po same Sjedinjene Države, i je li po njih možda ipak bolja opcija stvaranje političko-trgovinskog sporazuma s Kinom u odnosu na politiku maksimalnog pritiska, u ovome je trenutku teško reći najviše upravo zbog nepredvidljivosti same Kine i poteza koje će poduzimati njen državni politički i vojni vrh.

Ali što god iz svega ovoga na kraju proizišlo, dvije su stvari već sada posve jasne: prvo, globalizacija se bliži svom konačnom kraju, a uloga globalne pandemije Covida-19 u tome je nemjerljiva i zapravo – odlučujuća; i drugo; sve se, više-manje, odigralo prema scenariju koji itekako ide u prilog proklamiranih Trumpovih predizbornih obećanja još iz 2016.g., o tome, da će on Ameriku iznova učiniti velikom, jasno razrađenih kroz program „America First“.

Naravno, globalizcija bi mogla opstati u nekoj svojoj mini-formi tj. unutar jasno definiranih zona utjecaja globalnih velesila, jer je teško vjerovati kako će se snažne mega-kompanije proizvodno orijentirati isključivo na svoje matične zemlje bez obzira na sve olakšice. Zašto bi, npr, njemačke tvrtke u sklopu nastaloga trenda napuštale proizvodnju u istočnim članicama EU, ili američki divovi (prije svega oni iz sfere IT-tehnologije) svoju proizvodnju unutar EU, osim ako se to trgovinskim sporazumima drukčije ne definira.

U svakom slučaju – svijet se mijenja iz temelja i to je proces koji je nezaustavljiv te mu se nužno prilagoditi i to s velikim oprezom i dubokim promišljenjem oko povlačenja strateških poteza, prije svega od strane malih i slabih država koje nemaju niti vremena niti prostora za greške. Za razliku od velikih i bogatih koji se ionako uvijek „za sebe pobrinu“,  a kako to lijepo i točno kaže jedan stih iz pjesme „Prljavog kazališta“.

 

Z. Meter: Britanski „pucanj u nogu“ protjerivanjem Kine! Što će učiniti EU?

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like