Z. Meter: SAD i EU povlače proizvodnju iz Kine! Počinje krah globalizacije

Prilično snažan globalni stereotip o tome kako će Kina biti najveći dobitnik nakon pandemije koronavirusa Covid-19 jer ga je najbrže i najučinkovitije suzbila vrlo oštrim potezima središnje vlade po pitanju javnog zdravstva i utjecaja na život običnih ljudi, koje mišljenje najviše proizlazi iz snažne protukineske kampanje Trumpove administracije koja ide u smjeru porijekla samoga virusa i optužbi kako Kina namjerno nije željela upozoriti svijet na mogućnost pandemije, mogao bi se uskoro pokazati kao smisleno plasirani dio puno šire strategije, koja, zapravo, ima najmanje veze sa samom Kinom i njenim nacionalnim interesima. Upravo suprotno, Kina ne samo što neće biti nikakav pobjednik u borbi s Covidom-19, već bi mogla biti i najveći gubitnik ove pandemije, a što će onda otvoriti i brojna nova pitanja, uključno i ona, o tome – tko iza svega ovoga globalnog kaosa stoji, ako uopće stoji i ako sve nije samo obični hir prirode u što ovom prigodom ne želim ulaziti, već to prepuštam samim čitateljima i njihovom zdravom razumu.

U sadašnjoj kulminaciji američke protukineske politike, intenzivirane ubrzo nakon proširenja pandemije koronavirusa i na SAD, gdje je on „igrom slučaja“ najviše i pokazao svu svoju razornu snagu, Washington je, osim retoričkih (pozivanje čitavog svijeta na podizanje tužbi protiv Pekinga za nadoknadu gospodarskih i financijskih šteta), poduzeo i praktične političke korake, koji se najviše ogledaju u pritiscima na svoje