S obzirom kako Biden sada proživljava nikad viđene napade američkih medija i oporbe na sebe zbog kaosa nastalog u Afganistanu – nije isključeno da pozornost američke i svjetske javnosti s te neugodne situacije i teme sada prebaci na odavno provjerene teme s kojima ne može promašiti i s kojima washingtonskom establishmentu jasno može poručiti kako je još uvijek njihov vjerni igrač – na „zloćudne“ zemlje – Kinu i Rusiju
Izvješće američkih tajnih službi o rezultatima njihove istrage o uzrocima pojave koronavirusa bit će spremno i predano američkom predsjedniku Joe Bidenu u utorak, 24. kolovoza, a njegova će tajna verzija javnosti biti predstavljena za nekoliko dana. To je, jučer, na redovitoj medijskoj konferenciji objavila glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki.
Podsjećam kako je sredinom kolovoza CNN izvijestio kako se američka obavještajna služba, nakon više od dva mjeseca istraživanja uzroka koronavirusa, još uvijek nije uspjela dogovoriti oko jedinstvenog stava je li koronavirus razvijen u laboratoriju ili je nastao prirodnim putem.
Američki predsjednik Joe Biden izjavio je krajem svibnja kako obavještajna zajednica SAD-a nema dovoljno podataka da sa sigurnošću kaže kako je počelo širenje novog koronavirusa: nakon kontakta ljudi sa zaraženom životinjom ili zbog mogućeg incidenta u laboratoriju Instituta za virusologiju u Wuhanu. Tada je Biden naložio obavještajnim službama da udvostruče napore oko proučavanja svih dostupnih podataka i da za 90 dana za njega pripreme novo izvješće.
Teško se, međutim, oteti nedoumici odnosno pitanju, kako to baš obavještajci mogu proniknuti u duboke tajne medicine i virusologije kad se s tim teško nosi (i po mnogim pitanjima razilazi) i sama znanost? Jesu li obavještajci oni koji na kraju moraju (a za to nikako nisu kompetentni) prosuditi i presuditi tko je od znanstvenika u krivu a tko je prav kada je riječ o konkretnom problemu s Covidom-19 i njegovu porijeklu?
Ali pričekajmo još malo pa ćemo doznati što „sveznajući“ američki obavještajci misle o ovom problemu.
Zapravo je najveći problem u samim američkim obavještajnim službama, kojima posljednjih godina visoka državna politika diktira što moraju raditi i istraživati – pri tom im čak zadajući i precizne rokove do kada to moraju napraviti (kao da je obavještajni rad rad na normu – danas ću proizvesti toliko informacija, a sutra toliko), a ne prepušta obavještajni posao onima koji su za njega obučeni i plaćeni. Obavještajne i sigurnosne službe imaju svoja precizno definirana područja interesa i metode rada i nikakvo pobočno sufliranje od strane politike nije dozvoljeno niti zakonski. Naime takvi se pokušaji i aktivnosti u pravilu karakteriziraju kao zlouporaba obavještajnih službi u političke svrhe (kada se takve stvari rade, a vjerojatno se rade svugdje, sigurno se to ne čini na sav glas, već u najužim krugovima – među ljudima od međusobnog velikog povjerenja).
Tako je proteklih godina američka visoka politika od profesionalnih obavještajaca, primjerice, na sav glas tražila da istraže navodne sumnjive Trumpove kontakte s Rusima, da istraže eventualne ruske veze s talibanima oko navodnih ruskih plaćanja istima za svakog ubijenog američkog vojnika (takvi su podaci, naravno, kao neprovjereni najprije objavljeni u mainstream medijima – u konkretnom slučaju The New York Timesu, pa ih je onda valjda i red provjeriti od strane obavještajnih službi – kao da to one same službe u tišini ne bi učinile, već im za to treba poseban javni nalog od političara), ruske hakere koji „podrivaju američku demokraciju“ i td.
Nije potrebno posebno ukazivati kako su sve dostavljene obavještajne analize i prosudbe nakon provedenih istraga toga tipa na kraju bile neodređene tj. u pravilu su ostajale bez bilo kakvih čvrstih dokaza kojima bi se ciljanu metu moglo optužiti tj. procesuirati, ali bi pri tom redovito ostavljale mogućnost da se nešto možda ipak dogodilo ali oni to za sada ne mogu sa sigurnošću utvrditi. Drugim riječima – obavještajni vrh se rukovodio, umjesto profesionalizmom, onom narodnom: „gdje ima dima ima i vatre“, što je nedopustivo na takvoj razini i u takvim vladinim institucijama.
Svi ti zahtjevi visoke politike, osim što degradiraju obavještajne službe (poput nedavnih katastrofalnih prosudbi o stanju u Afganistanu), njihove čelnike u pravilu dovode u neugodnu situaciju da političkim moćnicima moraju dostavljati ono što oni žele čuti. U suprotnom bi ih političari mogli smatrati nesposobnim (preciznije nekooperativnim s politikom i njenim zakonitostima).
U svakom slučaju, i danas najavljeno izvješće američkih obavještajnih službi predsjedniku Bidenu (javnosti će biti predstavljeno, kako je navedeno, kroz nekoliko dana) vezano uz porijeklo virusa Covid-19 uvjetovano je politikom i njezinim interesima, i u tome nema nikakve dvojbe.
Naravno, svima je jasno tko je stvarna meta ovog izvješća – Kina. Ali također je svima jasno kako niti ta zemlja sigurno ne stoji prekriženih ruku i pokornički čeka što će joj Biden presuditi. Kineski politički vrh upravo je reagirao svojim priopćenjem na spomenute američke aktivnosti.
Kinezi uzvraćaju udarac
Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova (glasnogovornik Wang Wenbin) jučer je upozorilo SAD da bi, u svezi istrage navodnog bijega koronavirusa iz kineskog laboratorija Amerikanci trebali istražiti porijeklo Covida-19 u svojoj zemlji i da ne kleveću druge (info: Xinhua).
“Posljednjih dana pozornost medija privukli su biološki laboratorij Sveučilišta Sjeverna Karolina (SAD) i profesor ovog sveučilišta Ralph Barick, poznat kao ‘lovac na koronavirus’.
Novinare je posebno zanimala njegova izvrsna tehnologija za umjetnu sintezu koronavirusa, sigurnosni podaci biološkog laboratorija Sveučilišta Sjeverna Karolina, kao i blisko partnerstvo s Vojnomedicinskim istraživačkim institutom za zarazne bolesti Fort Detrick.
Wang Wenbin odgovrio je kako Sjedinjene Države tvrdoglavo ignoriraju nalaze iznesene u izvješću iz zajedničke studije Kine i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prema kojoj je verzija curenja koronavirusa iz laboratorija iznimno mala.
“Sjedinjene Američke Države bile su prve koje su počele istraživati himerne viruse. Oni su u najboljoj poziciji za to, a ujedno su i najveći sponzor i pokretač globalnog istraživanja koronavirusa. Poznato je da je profesor Ralph Barik počeo istraživati himerne koronaviruse još 1990. godine. Njegov tim već je dugo iznimno napredan u sintezi i modifikaciji koronavirusa. U rujnu prošle godine sam je Ralph Barik u intervjuu za talijansku televiziju rekao da bi mogao “umjetno izmijeniti virus bez ostavljanja traga”. Zapravo, samo istraga o aktivnostima Barikovog tima i njegovog laboratorija može razjasniti može li proučavanje koronavirusa dovesti do pojave Covid-19 ”, izjavio je kineski diplomat.
Wang Wenbin pri tom je izjavio kako su Sjedinjene Države zemlja s najgorim biološkim laboratorijskim rekordom po pitanju zaraze ljudi. Od siječnja 2015. do lipnja 2020. Sveučilište Sjeverna Karolina prijavilo je 28 hitno genetski modificiranih slučajeva američkim Nacionalnim zavodima za zdravlje, od kojih je 6 povezano s koronavirusom, uključujući teški koronavirus s akutnim respiratornim sindromom (SARS), sindrom koronavirusa s bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS) i novu vrstu koronavirusa, oštro optužuje kineski diplomat.
“Istraživač, kojeg je u travnju 2020. ugrizao miš zaražen novim koronavirusom, bio je izoliran 14 dana. U drugim hitnim slučajevima svi ljudi izloženi virusima radili su i živjeli normalnim životom. Istodobno, ključni detalji, poput situacije s genetskim uređivanjem i procesa reagiranja u hitnim slučajevima, namjerno su uklonjeni iz relevantnih izvješća o incidentima”, kazao je dužnosnik kineskog ministarstva vanjskih poslova.
“Dakle, dopustite mi da vas pitam kada će Sjedinjene Države pozvati stručnjake WHO-a u Biološki laboratorij Sveučilišta Sjeverna Karolina i Vojnomedicinski istraživački institut za zarazne bolesti u Fort Detricku da provedu istragu“, završio je Wang Wenbin, otvarajući, očito, novi front prema SAD-u po ovoj globalno osjetljivoj tematici, koja itekako može imati utjecaja na ugled spomenutih mega-država ukoliko bi se potvrdila jedna od dviju teza – odnosno optužbi. Preciznije – je li zlokobni virus pobjegao Amerikancima ili Kinezima, ako je naravno uopće i pobjegao.
Jer osim što može biti prirodnog porijekla, kako je do sada u znanstvenim krugovima bilo i prevladavajuće mišljenje, ili da je greškom ili nepažnjom pobjegao iz laboratorija, virus je mogao biti i namjerno pušten – što ga automatski svrstava u sferu biološkog oružja, a sam proces puštanja značio bi i pokretanje biološkog rata protiv čovječanstva, pri čemu netko u tom slučaju „spasonosni lijek“ čvrsto drži u svojim rukama.
Zaključak:
Kada zbrojimo 2 i 2 nije teško doći do slijedećeg zaključka: ako američki državni vrh (temeljem eventualno tako sročenog izvješća njihovih obavještajnih agencija) i službeno optuži Kinu da je kriva za curenje koronavirusa Covid-19, Washington će tu verziju, „kao istinitu“, proslijediti svim svojim saveznicima i partnerima u svijetu i od njih zatražiti da slijede njegove protumjere koje će u tom smislu poduzeti: moguće tražiti kompenzaciju od Pekinga u obliku isplate odšteta čitavoj svjetskoj zajednici za pretrpljene gubitke i u ljudskim životima i u gospodarskom smislu (što se već otvoreno najavljivalo i u vrijeme Trumpove administracije). Ukoliko na to Peking ne pristane (a jasno je da neće), slijedilo bi moguće kažnjavanje u smislu pokušaja potpune političko-diplomatske izolacije Kine, s konačnim ciljem slabljenja njene goleme gospodarske moći koja je i najveća prijetnja američkoj globalnoj dominaciji.
Ova bi verzija mogla biti operacionalizirana tek u slučaju prosudbe američkih stratega da bi mogla polučiti zadovoljavajući uspjeh, što će u prvom redu ovisiti o ponašanju „ostatka svijeta“ tj. njegovu prihvaćanju ovakvih američkih teza iz završene istrage (naravno, ako bi ova bila protukineskog karaktera što ćemo vrlo brzo doznati).
S druge strane, navedena objava kineskog Ministarstva vanjskih poslova jasno ukazuje kako Peking „oštricu“ svojih napada oko curenja Covida-19 sada otvoreno prebacuje na američko tlo. U slučaju spomenute američke „Covid-ofanzive“ na Kinu Peking će, „kao dokaz“ da je zlokobni virus stigao s američkog tla, koristiti činjenicu da nikakve istrage WHO-znanstvenika u spomenutim američkim laboratorijima odnosno institucijama sigurno neće biti (ili da će, ako ih i bude, njezini rezultati bili falsificirani).
Drugim riječima, dvije su mega-države spremne za totalni politički i gospodarski rat. Hoće li do njega doći ovisit će u prvom redu o Bidenu i procjenama njegovog tima. Preciznije, kao i po pitanju uvođenja klasičnih gospodarskih sankcija, nastale štete po SAD ne smiju prijeći razinu moguće koristi koje bi se mogle ostvariti po američke nacionalne interese.
S obzirom kako Biden upravo sada proživljava nikad viđene napade američkih medija i oporbe na sebe zbog kaosa nastalog u Afganistanu (za što upravo njega najviše optužuju, vjerojatno i s pravom, i zbog čega mu je rejting popularnosti u američkoj javnosti nikad lošiji) nakon povlačenja američkih vojnika – nije isključeno da pozornost američke i svjetske javnosti s te neugodne situacije i teme on sada prebaci na odavno provjerene teme s kojima ne može promašiti i s kojima washingtonskom establishmentu jasno može poručiti kako je još uvijek njihov vjerni igrač – na „zloćudne“ zemlje – Kinu i Rusiju.
Podsjećam, prije nekoliko dana Biden je objavio i nove sankcije protiv brodova koji sudjeluju u izgradnji plinovoda Sjeverni tok 2 iako je plinovod de facto gotovo pa završen, a o njegovom slobodnom pokretanju (uz uvjete koji se odnose na Ukrajinu tj. kompenzacije šteta Kijevu) prošli je mjesec sklopljen i američko-njemački sporazum u režiji Biden-Merkel.
