Naslovna foto: preuzeto s elegant news
Zoran Meter
U ovoj čudnoj „igri“ najviše stradavaju Poljska (koja se još 2020. g. samostalno odrekla produljenja dugoročnog ugovora s Gazpromom pa za novonastalu situaciju sigurno i sama snosi odgovornost), kao i Ukrajina koju manje-više nitko ni o čemu ne pita, a stanje u kojem se sada našla (ne samo po pitanju energetike) plod je geopolitičkih odluka njezinih elita i strateškog zaokreta zemlje prema Zapadu, a što nije moglo ostati bez reakcije ruske strane s obzirom na poznatu povijest ukupnih rusko-ukrajinskih odnosa. Onaj tko je od Moskve očekivao nešto drugo ili je politički slijepac ili potpuni naivac
Posljednjih dana pozornost europske javnosti, poglavito one koja se fokusira na energetsku problematiku, zaokuplja stanje vezano uz najveći plinovod koji povezuje Rusiju i Njemačku preko teritorija Bjelorusije i Poljske „Yamal-Europe“, dug 4000 kilometara. Naime, Rusija je kroz njega od kraja prošle godine gotovo u cijelosti obustavila isporuke plina, dok je, s druge strane, Njemačka počela revers plina kroz isti plinovod u Poljsku i Ukrajinu tj. povlači taj isti ruski plin iz svojih podzemnih skladišta i ubrizgava ga tim dvjema zemljama. Pri tom po znatno većim cijenama (tržišnim) nego što ga je sama dobila iz Rusije temeljem dugoročnog ugovora. Gazprom, kojeg Zapad optužuje za namjernu nedovoljnu opskrbu plinom, u ovom potezu vidi manipulaciju tokovima plina.
Zapravo, u ovoj čudnoj „igri“ najviše stradavaju Poljska (koja se još 2020. g. samostalno odrekla produljenja dugoročnog ugovora s Gazpromom pa za novonastalu situaciju sigurno i sama snosi odgovornost), kao i Ukrajina koju manje-više nitko ni o čemu ne pita, a stanje u kojem se sada našla (ne samo po pitanju energetike) plod je geopolitičkih odluka njezinih elita i strateškog zaokreta zemlje prema Zapadu, a što nije moglo ostati bez reakcije ruske strane s obzirom na dobro poznatu povijest ukupnih rusko-ukrajinskih odnosa. Onaj tko je od Moskve očekivao nešto drugo ili je politički slijepac ili potpuni naivac.
Međutim i Njemačka ovim potezom s reversom igra opasnu igru – smanjujući vlastite zalihe ruskog plina u ovom zimskom razdoblju koje su ionako na nikad manjoj razini za ovo doba godine. A zima je tek počela, dok usmjeravanje američkog LNG plina s azijskih prema europskim terminalima (upravo zbog nedavnih vrlo visokih cijena plina u Europi) ne može značajnije popraviti ukupnu lošu energetsku sliku Europe osim što psihološki pridonosi padu cijena plina na njenom tržištu.
Pitanje je koliko će američki dobavljači ukapljenog plina biti i dalje zainteresirani za europsko tržište ako se cijene plina spuste ispod za njih prihvatljivih, odnosno postanu niže od cijena koje mogu polučiti na azijskom tržištu (naravno, tu se još kalkulira i činjenica da je Europa po američke dobavljače bliža od azijskih tržišta što im smanjuje troškove prijevoza tj. ako su cijene iste i na europskom i na azijskim tržištima uvijek im je isplativije ono prvo).
Ali američki plin može pokriti svega do 5% ukupnih europskih potreba za uvozom tog energenta, dok Rusija u njemu sudjeluje s čak oko 40%. Pri tom je po Njemačku neugodno i to što je još uvijek neizvjesna i sudbina plinovoda Sjeverni tok 2 koji je za nju nužan u smislu osiguranja energetske stabilnosti u pokrenutom razdoblju energetske tranzicije koja, prema planu, mora biti dovršena do 2050. godine.
Ukoliko se ne postigne američko-ruski sporazum o strateškoj sigurnosti kojeg je Moskva 17. prosinca gotovo ultimativno dostavila u Washington i Bruxelles NATO savezu i zbog čijeg je traženja prihvaćanja ona počela s vojnim igrama u blizini granice s Ukrajinom, baš nitko ne može isključiti rusku vojnu intervenciju u tu zemlju koja bi onda definitivno rezultirala i oštrom reakcijom Zapada. Kako je vojna protureakcija isključena, jer za Ukrajinu nitko na Zapadu neće krenuti u rat protiv Rusije (što je američki predsjednik Joe Biden već nedvojbeno dao do znanja), jasno je kako se ta reakcija odnosi isključivo na oštre proturuske sankcije, koje u tom slučaju mogu uključivati i zabranu pokretanja Sjevernog toka 2.
Ali o tim scenarijima sada ne treba previše razglabati. Uostalom datum američko-ruskih pregovora u Ženevi je blizu – počinju već idući ponedjeljak. Koliko će trajati to još nitko ne zna, kao niti čime će rezultirati, ali svakako ćemo nakon njih biti pametniji i moći preciznije govoriti o onome što bi moglo uslijediti.
Sada se radije osvrnimo što o navedenoj „igri“ s plinovodom Yamal-Europe misli kanadski frankofonski medij La Tribune koji se na tu temu osvrnuo kroz zanimljiv članak čiji dio u nastavku prenosimo.
Autor teksta Jérôme Cristiani kaže kako je ova nova epizoda plinskog rata između Rusije i Europske unije pobrkala sve karte. Gazprom je krajem prošle godine priopćio da je uočio promjenu smjera protoka plina u plinovodu Yamal-Europe i optužio Njemačku za nerazumno ponašanje.
Do sada je sama Rusija bila optužena da koristi plin kao geostrateško oružje, navodi dalje autor, budući da je ograničavanjem isporuka plina Europi pridonijela poskupljenju i utjecala na pregovore s NATO-om i Sjedinjenim Državama o situaciji oko Ukrajine.
U tekstu se dalje navodi kako je krajem prosinca uočeno da se plin kroz spomenuti plinovod kojim se inače opskrbljuje Zapadna Europa, usmjerava u suprotnom smjeru (revers) prema Poljskoj, a što potvrđuje njemački mrežni operater Gascade.
Na ovo stanje reagirao je Gazpromov glasnogovornik Sergej Kuprijanov, ponovivši riječi ruskog predsjednika Vladimira Putina da Njemačka manipulira protokom plina iz plinovoda Yamal-Europe.
“Primijećen je preokret protoka plina od 3-5 milijuna kubnih metara dnevno iz Njemačke u Poljsku, a također, najvjerojatnije, u Ukrajinu”, kazao je Kuprijanov, navodi kanadski medij.
Kuprijanov je istaknuo da je takvo ponašanje Njemačke, koja želi prodati plin kupljen iz Rusije Poljskoj, iracionalno u kontekstu naglog rasta cijena. Prema njegovim riječima, cijene za te isporuke iz Njemačke “znatno su veće od cijena Gazproma za iste količine. Njemačku su Rusi odmah optužili za izazivanje povećanja cijena. Kuprijanov pri tom objašnjava: “Ovaj plin dolazi iz podzemnih skladišta u Njemačkoj. Štoviše, rezerve plina već su iskorištene za 47%. A zima tek počinje… Ovo nije najracionalnija odluka.”
Medij dalje navodi kako je 21. prosinca Njemačka ostala iznenađena kada je saznala da se dio ruskog plina više ne isporučuje Europi. “Kao da je Moskva odlučila dati Europi lekciju neposredno prije početka hladnog vremena”, objašnjava Lionel Bellange u intervjuu za France Inter. To povezuje i kao upozorenje u kontekstu trenutačnih rasprava u novoj njemačkoj vladi o puštanju u rad plinovoda Sjeverni tok 2. Kako se dalje navodi, ta je tema u središtu sukoba između novog njemačkog kancelara Olafa Scholza, pobornika pokretanja plinovoda, i vicekancelara iz redova Zelenih Roberta Habeka, koji se tome protivi u sklopu sankcija donesenih zbog situacije oko Ukrajine.
Neposredno prije Nove godine njemačko Ministarstvo energetike potvrdilo je da Moskva poštiva dugoročne ugovore o opskrbi plinom i da “nema znakova blokiranja opskrbe”. Istodobno, Ministarstvo ni na koji način ne komentira ruske izjave o reversnim isporukama plina iz Njemačke u Poljsku i Ukrajinu.
Ovdje bismo dodali kako je jučer njemački medij Bild (o tome smo pisali na našem portalu) izvijestio o o pripremama osobnog susreta njemačkog kancelara Olafa Scholza s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom već u siječnju i da je želja kancelara uspostava kvalitativno novih njemačko-ruskih odnosa, a što se, kako se navodi, neće svidjeti njegovim koalicijskim partnerima iz Stranke zelenih.
Više o ovoj temi možete pročitati u našoj prethodnoj analizi ovdje ili ispod teksta.
Z. Meter: Ako joj uvedu sankcije, Rusija će osuditi EU na hipotermiju i recesiju
