Z. Meter: Tko udara na Europu? Cijena plina veća od 800 dolara! Ubrzano raste cijena struje!

Je li u Europi upravo na djelu udar tradicionalnih proizvođača energije – prije svega nafte i plina, protiv „zelenih“ revolucionara koji u ime čiste ekologije (i s njima povezanih vlasnika novih i skupih tehnologija), glasno i na sve strane proklamiranih klimatskih promjena (oko kojih, poglavito kada su u pitanju njihovi uzroci, nemaju svi jednako mišljenje niti u znanstvenim krugovima), ili je riječ o geopolitičkom sukobu glavnih globalnih igrača i „ruskoj osveti“ za otvorenu proturusku histeriju od strane Bruxellesa i Londona (zadržimo se na Europi), ili je sve to skupa stvar „nesretnih okolnosti“ uzrokovanih pandemijom koronavirusa koja je najprije utjecala na pad gospodarske aktivnosti (a time i smanjenja potrebe za kupnjom plina, a nakon oporavka dolazi do ubrzane potrebe za dodatnim količinama tog energenta kao i nafte) i neočekivano hladne i duge zime? Teško je dati odgovor na ovo složeno pitanje, a možda je čak riječ i o svemu ovom zajedno.

Bilo što od nabrojanog da je uzrok, ili je on rezultat kumulativanog efekta, Europa se susreće s neviđenim energetskim problemom od kada je plin postao dominantan energent za njezinu industriju i široku potrošnju!

Nakon što su, do sada, neizvjesnost i visoke cijene energenata bili „privilegij“ azijskih tržišta, vječno „žednih“ i nafte i plina i izloženih manipulacijskim utjecajem Zapada koji nadzire (ili je do nedavno nadzirao) sve glavne smjerove energetske opskrbe i cijene samih energenata, čini se kako se Europa krupnim koracima, prije svega svojom glupošću i arogancijom, gotovo preko noći dovela u položaj Azije. U njemu se ona više ne samo da ne može osjećati konforno, već mora, u doslovnom smislu te riječi strepiti od onoga što donosi budućnost, i u neizvjesnosti čekati što će meteorolozi kazati o nadolazećoj zimi: hoće li biti blaga i skinuti „kamen sa srca“ „mudrih“ briselskih energetskih stratega, ili će biti hladna i nepredvidljiva, što će im povećati nervozu i bacati ih u očaj.

Što se upravo dogodilo? Cijena plina u Europi tijekom trgovanja u utorak, 14. rujna, premašila je 800 dolara za 1.000 kubika i srušila nedavno postavljeni rekord (koji se, inače, posljednjih tjedana obaraju po domino-efektu), što pokazuju podaci s londonske burze ICE. U prvih nekoliko sati današnjeg  trgovanja skočila je čak za 50 dolara.

Cijena terminskog ugovora za listopad u nizozemskom čvorištu TTF dosegla je 801,2 dolara za tisuću metara kubičnih plina.

Stručnjaci ne isključuju da bi cijene „plavog energenta“ mogle porasti i do tisuću dolara, poglavito ako zima bude hladna! Skladišta za plin u Europi sada su popunjena do 70,5 posto, a ovakvo je stanje neobično i nestabilno za službeni Bruxelles, budući da se prosječni pokazatelj za posljednjih pet godina u isto vrijeme kretao oko 86 posto.




Prema riječima analitičara, rast cijena povezan je s niskim rezervama plina u europskim skladištima zbog hladne zime prošle godine, dok, istodobno, Gazprom ne želi značajnije povećati ubrizgavanje i prodaju plina usred pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2 kojeg sada ubrzano mora puniti plinom kako bi bio spreman za rad nakon dozvole za isto od strane njemačkog regulatora (neizvjesno je kada će do nje doći i to će biti tema jedne druge energetske analize kojom ćemo se uskoro pozabaviti), kao i zbog pojačane opskrbe ruskih podzemnih skladišta uoči sezone grijanja u toj zemlji koja samo što nije počela.

Paralelno s nekontroliranim divljanjem cijena plina, na europskom tržištu dolazi i do povećanja cijena električne energije. Pa iako su europski energetski „mudraci“ najavljivali postupno povećanje cijena struje u EU sukladno postupnoj zamjeni tradicionalnih (i jeftinijih) fosilnih goriva (prije svega ugljena i plina), do nje sada dolazi naglo i nekontrolirano, zbog čega raste nervoza diljem EU i Velike Britanije.





Tako su cijene električne energije u mnogim europskim zemljama porasle su na rekordnu razinu. Prema američkom The Wall Street Journalu, koji se poziva na podatke analitičke tvrtke ICIS, u Velikoj Britaniji cijena po megavat-satu porasla je gotovo tri puta od početka kolovoza ove godine, a gotovo sedam puta od rujna 2020. godine, što iznosi 331 euro.

U Njemačkoj rast nije bio toliko značajan, međutim, cijena po megavat-satu za mjesec dana porasla je za 30%, na gotovo 130 €.

Prema riječima stručnjaka, jedan od razloga ovog rasta je smanjenje proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana u Sjevernom moru, što je pak povezano s odsutnošću jakih vjetrova u posljednjih nekoliko tjedana. Kako bi se nadoknadili gubici, korištena je električna energija koju su proizvodile elektrane na plin i ugljen. Možda da britanski i briselski „mudraci“ ako su se u energetskoj tranziciji mislili oslanjati na vjetroelektrane odnosno hirove vremenskih (ne)prilika, dođu u Senj ili pod Velebit tražiti buru za svoje sigurne kilovate. Ali hvala, ipak ne: osim što „načičkane“ po brdima hrvatskog priobalja nagrđuju izgled našeg okoliša, one i ekološki nisu tako prihvatljive koliko se o tome u javnosti govori, poglavito u smislu stvaranja buke, a da o visokoj cijeni proizvedenih kilovata na takav način i ne govorimo.

Ali vratimo se temi. Zbog problema s plinom  i rastom njegovih i cijena električne energije, na europsku se scenu ponovo vraća i ekološki neprihvatljiv i omraženi energent – ugljen“. Njegove su cijene, koje već duže vrijeme padaju, sada prestale padati, navodi američki WSJ.




Ovim vijestima možemo pridodati i onu, također današnju: sjevernomorska naftna sorta Brent porasla je za 0,6%, na razinu od 73,97 dolara za barel ujutro 14. rujna. Prema navodima tržišnih sudionika, dan ranije došlo je do povećanja udjela naftnih kompanija.

“Sektorski (od naftnih tvrtki) vrijednosni papiri konačno su počeli osvajati visoke cijene nafte, povećanje proizvodnje Rusije unutar kvote OPEC+ i smanjivati zaostajanje za rastom tržišta posljednjih tjedana”, izjavio je Alexei Antonov, glavni analitičar u Alor Broker.

Prema njegovom mišljenju, današnji jutarnji rast nafte daje razlog za očekivanje “umjerenog, ne tako snažnog kao jučer, rasta vrijednosti dionica naftnih tvrtki”.

Iako postoje sumnje u daljnji rast cijena nafte zbog oporavka šteta u Meksičkom zaljevu uslijed nedavnog uragana Ida s kojim će tržište uskoro ​​oko 1,5 milijuna barela tamošnje nafte, ne može se isključiti mogućnost da će nafta doseći cijenu od 75 dolara po barelu, kazao je Antonov.

Vidjet ćemo na kraju ove velike energetske utakmice ili, bolje rečeno bitke ili rata, tko će „trljati ruke“, a tko „suze liti“. I što je najvažnije, u kakvom će se položaju nakon toga naći Europa. Za sada joj u tom pogledu „ne cvjetaju ruže“ usprkos željama i najavama „zelenih“ fanatika.

Komentari

komentar

You may also like