Z. Meter: U bitku za Indo-Pacifik umiješala se Rusija. Blinken i Patrušev zajedno u Indoneziji

Zoran Meter

Što nakon ovoga reći osim da je razvidno kako se brzo rastuća geopolitička napetost između dviju najvećih vojnih velesila “prenesi” s Europe i u azijsko-pacifičku regiju. Ovakvim razvojem stanja sigurno će najviše biti zadovoljna Kina koja definitivno neće biti ostavljena „jedan na jedan“ sa SAD-om i njegovim ključnim regionalnim partnerima Australijom, Japanom i Južnom Korejom

Nakon nedavnog formiranja novog trojnog pakta AUKUS između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država s jasnom protukineskom odrednicom tj. sveobuhvatnom platformom za pokušaj sprječavanja širenja kineskog regionalnog i globalnog utjecaja, ruski analitičari su odmah ukazali kako isti, iako primarno protukineski – u konačnici ima i proturuski karakter.

Naime izgradnja novih nuklearnih podmornica za australsku flotu, a još više planirani razmještaj američkih balističkih i krstarećih raketa na sjeveru Australije i u američkim pacifičkim vojnim bazama, ugrožava, osim kineskog, i dijelove ruskog teritorija – poglavito onog na Dalekom istoku koji Moskva sve više jača i u vojnom i u gospodarskom smislu – svjesna „rezanja“ Rusije od Zapada odnosno EU, a koji je proces aktivno počeo pokretanjem „operacije Ukrajina“ još 2014. godine i uvođenjem oštrih proturuskih sankcija od strane Zapada nakon ruskog pripajanja Krima i potpore pobunjeničkim snagama u istočno-ukrajinskoj regiji Donbas.

Drugim riječima Moskva nastoji (ne svojom voljom, već je na to primorana), i na tome već duže vrijeme aktivno radi, svoj dugovječni strateški interes sa zapada prebaciti na istok, u brzorastuću i impulzivnu azijsku regiju u kojoj želi ne samo osigurati supstitut za izgubljeno zapadno tržište, već i ojačati svoju stratešku sigurnost kroz jačanje vojnih kapaciteta u postojećim i izgradnjom novih vojnih baza. Ali također i stvaranjem čvrstih i svestranih partnerskih veza s tamošnjim ključnim zemljama.




Koliko je Moskva aktivna po tom pitanju svjedoči i uspostavljeno strateško partnerstvo s Kinom, koje de facto prerasta u klasično vojno savezništvo (o čemu smo detaljnije pisali u našim nedavnim analizama) ne samo zbog zajedničke provedbe strateških vojnih vježbi na teritorijima obiju država, već i zbog nedavno potpisanog ugovora njihovih vojnih zapovjedništava i ministarstava obrane o suradnji i zajedničkom patroliranju njihovih strateških zračnih snaga (dakle, suradnja se izdigla s klasičnog i na razinu nuklearnog naoružanja), kao i pomorskih flota dviju država u Indo-Pacifičkoj regiji u razdoblju 2021.-2025.

Osim toga Moskva aktivno djeluje i po pitanju razvoja strateške suradnje i s još jednom ključnom azijskom državom golemog potencijala – Indijom, već i sad sposobnoj donijeti prevagu onoj od globalno suprotstavljenih sila za čiju bi se stranu odlučila. Međutim Indija, svjesna svoje veličine, snage i potencijala, čini se da je ipak izabrala po sebe najbolju opciju – stratešku autonomiju, pri kojoj će aktivno i svestrano surađivati i sa SAD-om (prije svega kao svojevrsnim jamcem sigurnosti u slučaju eventualnog indijsko-kineskog vojnog sukoba), ali i  s Rusijom koja joj osigurava svojevrsnu stratešku ravnotežu na azijskom kopnenom prostranstvu ili „čuva leđa“ od mogućih aspiracija velike Kine s obzirom na veliki politički utjecaj, ili bolje reći veliki stupanj suradnje kojeg Moskva ima s Pekingom. Osim toga Rusija joj je veliki partner, osim po izvozu oružja, i u sferi energetike, nuklearne tehnologije i a prije dva tjedna potpisani su i sporazumi u suradnji u svemiru. New Delhi nema baš nikakvih razloga zbog bilo čega pogoršavati tradicionalno prijateljske odnose s Rusijom – jedinom zemljom s kojom Indija nikada u povijesti nije ratovala kada je riječ o njoj geografski bliskim državama.





Drugim riječima, azijsko-pacifički i s njim usko povezani i od SAD-a definirani novi geopolitički prostor, indo-pacifička regija, postat će središnje polje novog globalnog obračuna svih ključnih geopolitičkih igrača, dakle ne samo SAD-a i Kine, već i Rusije – svake sa svojim saveznicima ili partnerima.

Koliko stvar postaje zamršena i nepredvidljiva najbolje potvrđuju i današnje vijesti koje ću ovom prigodom prokomentirati.

Američki državni tajnik jučer i danas boravio je u Indoneziji, a u Jakarti je, na danas održanoj medijskoj konferenciji nakon sastanka s indonezijskim kolegom Rentom Marsudijem, izjavio kako Washington ponovno potvrđuje svoju predanost strateškom partnerstvu s tom zemljom (inače, Indonezija je najveća muslimanska zemlja svijeta s oko 270 milijuna stanovnika, op.ZM.).

“Čvrsto smo opredijeljeni za strateško partnerstvo s Indonezijom, kao i za naše sudjelovanje u indo-pacifičkoj regiji, jer smo i mi zemlja u ovoj regiji”, kazao je američki državni tajnik i naglasio kako se „krećemo prema produbljivanju suradnje naših zemalja u ključnim područjima, u područjima koja će utjecati na živote naših građana.”
Blinken je izjavio da se Washington i Jakarta fokusiraju na suradnju na moru, “uključujući pomorsku sigurnost, upravljanje resursima, očuvanje ribarstva, sigurnost plovidbe, gospodarske aktivnosti, znanost i tehnologiju”, a također je naglasio važnost suradnje u humanitarnoj sferi i obrazovanju.




Sve je ovo razumljivo i, rekli bismo – ništa neobično i neočekivano. Međutim, pritom se ipak dogodilo nešto nečuveno: istodobno, kada je u Jakarti boravio američki državi tajnik, tamo je stigao i tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev – jedan od najbližih suradnika i osoba od najvećeg povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina. Patrušev će, osim Indonezije posjetiti i kambodžansku prijestolnicu Phnom Penh, dok Blinken odlazi na Tajland. Dakle, dva visokopozicionirana državna službenika međusobnih velikih globalnih antagonista – SAD-a i Rusije, istodobno, i naravno, svaki zasebno borave ne samo u istoj regiji, već i u istoj zemlji i s istim ciljem.

Zanimljivo je podsjetiti kako ovo nije prvi posjet Patruševa Indoneziji, on je tamo boravio i u ožujku 2018. godine.

Ovom prigodom sastao se s predsjednikom Indonezije Jokom Widodom, a  razgovaralo se, između ostalog, o interakciji dviju zemalja u području borbe protiv međunarodnog terorizma, uključujući i suzbijanje njegovog financiranja, Afganistanu i sl. Patrušev se u Jakarti danas sastao i s indonezijskim ministrom za sigurnost, politiku i pravosuđe Mohammadom Mahfudom. Sastanku su nazočili predstavnici vojnih resora, specijalnih službi, službi za financijski nadzor, agencija za provođenje zakona i ministarstava pravosuđa dviju zemalja, o čemu je danas izvijestio odjel za medije Ureda Vijeća sigurnosti RF.

“Detaljno su razmotrena pitanja interakcije Rusije i Indonezije o pitanjima osiguranja nacionalne, regionalne i međunarodne sigurnosti”, priopćeno je iz odjela. Također se naglašava kako su dvije strane zacrtale načine proširenja vojne i vojno-tehničke suradnje, kao i interakcije u pitanjima pravne regulative i osiguravanja međunarodne informacijske sigurnosti. Razmijenjena su mišljenja o stanju u Azijsko-pacifičkoj regiji (APR) i drugim temama od zajedničkog interesa, a „istaknuta je čvrsta predanost svestranom produbljivanju rusko-indonezijskih odnosa“.

“Sumirajući rezultate konzultacija, Patrušev je naglasio kako je Indonezija jedan od vodećih partnera Rusije u APR-u, dvije zemlje uspijevaju održati pozitivnu dinamiku političkog dijaloga, ojačati kontakte u području obrane i sigurnosti, trgovine, ekonomske i humanitarne sfere”, priopćilo je Vijeće sigurnosti Ruske Federacije.

Što nakon ovoga reći osim da je razvidno kako se brzo rastuća geopolitička napetost između dviju najvećih vojnih velesila “prenesi” s Europe i u azijsko-pacifičku regiju. Ovakvim razvojem stanja sigurno će najviše biti zadovoljna Kina koja definitivno neće biti ostavljena „jedan na jedan“ sa SAD-om i njegovim ključnim regionalnim partnerima Australijom, Japanom i Južnom Korejom.

Zato i nije trebalo dugo čekati da se o svemu oglasi i Peking. Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin danas je oštro kritizirao izjave Antonya Blinkena o stanju u Južnom kineskom moru i o interakciji Kine s članicama Udruge zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), budući da one, kako je kazao kineski državni službenik, destabiliziraju situaciju u azijsko-pacifičkoj regiji.

“Sjedinjene Države bi trebale pomoći u promicanju dijaloga, a ne stvarati prepreke razvoju odnosa između država regije. SAD krše solidarnost i potkopavaju suradnju”, kazao je na medijskoj konferenciji Wenbin. Izjavio je kako Washington nastoji stvoriti sukob između zemalja Azijsko-pacifičke regije i da „takve akcije ne mogu uživati ​​potporu međunarodne zajednice.” Sjedinjene Države trebaju poštovati zajedničke napore Pekinga i država članica ASEAN-a za održavanje mira i stabilnosti u regiji, naglasio je kineski diplomat.

Podsjećam da je prvi čovjek američkog State Departmenta izjavio kako zemlje članice ASEAN-a izražavaju zabrinutost zbog kineske politike u APR i da Sjedinjene Države namjeravaju uspostaviti dublje veze s tim državama. Šef američke diplomacije istaknuo je da Washington namjerava osigurati slobodu plovidbe u Južnom kineskom moru, gdje, prema njegovim riječima, “agresivne akcije Pekinga ugrožavaju slobodno kretanje robe u vrijednosti od 3 bilijuna dolara godišnje”.

Koliko stanje postaje napeto dovoljno govori činjenica da je ASEAN ključni vanjski gospodarski partner Kine. Prema podacima Državne carinske uprave Kine, vanjskotrgovinski promet te zemlje s članicama ASEAN-a u razdoblju siječanj-studeni ove godine iznosio je 789,53 milijardi dolara, što je povećanje od čak 29,8% u odnosu na prethodnu godinu. Taj podatak potvrđuje kako je količina robne razmjene Kine s tom organizacijom država veći za 5,6% u odnosu na gospodarsku i trgovinsku suradnju Kine i Europske unije.

Drugim riječima Peking ne želi da Washington, sada, svojim agresivnim vanjskopolitičkim nastupom negativno utječe na odnose Kine s državama Jugo-istočne Azije, aludirajući na navodnu kinesku prijetnju njihovoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu. Po Kinu bi to bilo teško podnošljivo s obzirom da ju SAD i Velika Britanija aktivno nastoje „odrezati“ i od EU, nešto slično kako što je to sada slučaj s Rusijom.

 

Komentari

komentar

You may also like