Zoran Meter
Zato je jasno kako će jutrošnji napad na Krimski most, zajedno s nedavnim priključenjem četiriju ukrajinskih jugoistočnih regija u sastav Ruske Federacije, uvesti ukrajinski rat u potpuno novu dimenziju – posve sigurno, u eskalaciju! Jer Putinu se, u protivnom, opasno “trese stolica”
Jedna od najvažnijih vijesti, koja uopće može stići vezano uz ukrajinske bojišnice, svakako je ona koja bi se odnosila na ukrajinski napad na Krimski most – strateški važan ruski infrastrukturni, prometni objekt, koji povezuje Krimski poluotok s kopnenim dijelom Rusije. Njime se odvija kako automobilski (profil četverotračne autoceste), tako i željeznički promet – ključan za dostavu roba. Most – jedan od najdužih u Europi, dug 19 kilometara – Rusiju je koštao milijarde dolara, a zbog goleme važnosti izgradila ga je vrlo brzo nakon priključenja Krima u sastav Ruske Federacije.
Nije bez razloga Moskva upravo Krimski most još na početku rata označila kao primaran u smislu njegove zaštite, govoreći kako je praktički „nedodirljiv“ jer ga čuvaju moćni protuzračni i proturaketni sustavi, između ostalih i čuveni S-400 Triumf, kao i vojni brodovi raspoređeni u Azovskim i Crnom moru. Jer tim se mostom odvija glavnina cjelokupne opskrbe Krima, pa tako i tamošnjih ruskih zračnih, kopnenih i pomorskih baza – prije svega one u Sevastopolju.
A od jutros se sve promijenilo. Krimski most je u plamenu, barem jedan njegov manji dio, ali i on je bio dostatan da se prekine željeznički promet, a cestovni svede na samo jedan trak s obzirom kako je dio ceste urušen i propao u vodu. O tome svjedoče fotografije i video snimci na društvenim mrežama.
Closer look at the collapsed road span of the Crimean bridge pic.twitter.com/ZW1OOAKdns
— OSINTtechnical (@Osinttechnical) October 8, 2022
Ruski državni mediji ponovo se u novonastaloj situaciji ne snalaze, slično kao i u vrijeme kada su ukrajinske snage izvršile snažni proboj u Harkovskoj regiji – očito se bojeći reći nešto što bi izazvalo ljutnju nekoga iz vrha. Tako su od jutros prevladavale izjave koje je plasirao samo krimski Nacionalni odbor za borbu protiv terorizma (NAC). On je jutros samo šturo objavio kako je na Krimskom mostu, sa strane poluotoka Taman, dignut u zrak kamion, što je dovelo do zapaljenja sedam spremnika goriva u vlaku i da su dva raspona mosta djelomično urušena.
Međutim, u međuvremenu su se ruski mediji ohrabrili i počeli prikazivati prve fotografije i video snimke s mjesta incidenta.
Tako se u medijima doslovno navodi „kako je sve više informacija da eksplozija i požar na Krimskom mostu uopće nisu posljedica činjenice da se “zapalio rezervoar s gorivom”, kako to pokušavaju prikazati lokalne vlasti“.
Sudeći prema snimci koja kruži društvenim mrežama, radi se ili o raketnom napadu ili o terorističkom napadu, pri čemu je most ozbiljno oštećen.
Zanimljivo je kako je popularni ruski novinar – koji aktivno prati stanje na ukrajinskim bojišnicama i svakodnevni je gost na državnim televizijskim programima, Jurij Podoljaka, na svom Telegram kanalu objavio snimku na kojoj se jasno vidi da je u pozadini zapaljenih vagona s gorivom onesposobljen i automobilski most.
Jedan mu raspon potpuno nedostaje, drugi je znatno oštećen. Također još nije jasno hoće li konstrukcija željezničkog mosta izdržati požar, kaže Podoljaka i dodaje:
“To će očito uvelike zakomplicirati logistiku Krima i cijelog južnog smjera Specijalne vojne operacije. I čini se da je ovo uvod u glavni udar Oružanih snaga Ukrajine na jugu”, piše Podoljaka.
Pritom je ogorčen što ruska strana ne udara na infrastrukturu Ukrajine, koju Kijev u potpunosti koristi za prebacivanje snaga.
“Ako tijekom sljedećih nekoliko dana Ukrajina ne padne u mrak i ne budu izvedeni udari na mostove preko Dnjepra, osobno ću to smatrati znakom… …”
Ovdje ruski novinar završava svoj tekst, ali je jasno kako aludira ili na izdaju ili na poraz. Trećeg jednostavno nema.
Također smatram kako je jasno kako iza napada stoji ukrajinska strana, jer je na isto, kao na mogućnost, nedavno upozorio i čelnih ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev, jedna od najmoćnijih ruskih osoba iz krugova obavještajnog i protuobavještajnog sustava i bliski Putinov suradnik, tijekom sastanka tog vijeća održanog prije 3 dana – upravo na Krimu! On je zatražio jačanje sigurnosnih mjera na poluotoku, prije svega na infrastrukturnim objektima, zbog mogućih terorističkih akcija.
U ovom kontekstu podsjetio bih na riječi zamjenika ukrajinskog ministra obrane Volodimira Havrilova izrečene u srpnju u intervjuu za britanski The Times tijekom njegovog posjeta Londonu. Tada je kazao kako se Ukrajina priprema napasti poluotok Krim. “Imamo protubrodske sposobnosti i prije ili kasnije ciljat ćemo flotu (u pomorskoj bazi Sevastopolj)”. “Rusija će morati napustiti Krim ako žele postojati kao država”, kazao je tada ukrajinski visoki službenik MO.
Vratio bih se na riječi spomenutog ruskog novinara i dodao slijedeće: točno je kako ruska vojska nije gađala, a time i uništila niti jedan ključni most preko rijeke Dnjepra koji geografski dijeli Ukrajinu na istočni i zapadni dio, iako je svima jasno kako se upravo preko njih prebacuje i svo novo naoružanje koje Kijev dobiva od Zapada, kao i vojne postrojbe ukrajinske vojske. Ta činjenica već mjesecima izluđuje ruske vojne analitičare, kao i bivše visoke vojne službenike ruske vojske.
Jasno je kako se tu ne radi o greškama Glavnog stožera koji ne uviđa takvo stanje, već da je tako nešto (napad na ključnu prometnu infrastrukturu – mostove i tunel kroz Karpate) isključivo u domeni politike tj, odluke najvišeg vodstva zemlje – prije svega Vladimira Putina kao predsjednika i vrhovnog zapovjednika vojske.
Ako se želi postići potpuno nezadovoljstvo ruske javnosti vođenjem ovog rata, napadom na Krimski most to se sigurno uspjelo. Međutim, hipotetsko svrgavanje Putina s vlasti (do kojeg neće doći) revolucionarnim putom ne bi u tom slučaju izvele pacifističke mase (jer one su u Rusiji u velikoj manjini), već upravo one radikalne i nacionalističke koje Putina mogu kriviti za ovakav katastrofalan razvoj stanja na bojišnicama. Nekako slično kako je bilo i sa svrgavanjem Slobodana Miloševića – koje nisu željeli samo minorni pacifisti u srpskom društvo, već prije svega radikali – nezadovoljni propašću velikosrpskog projekta, pri čemu je uvijek kriv onaj koji je na vrhu.
Zato je jasno kako će jutrošnji napad na Krimski most, zajedno s nedavnim priključenjem četiriju ukrajinskih jugoistočnih regija u sastav Ruske Federacije, uvesti ukrajinski rat u novu dimenziju – posve sigurno, u eskalaciju sukoba! Jer Putinu se “trese stolica”.
Ako tome dodamo da ruske snage trpe i ozbiljne gubitke na sjevernom dijelu (preciznije na zapadnoj obali Dnjepra) Hersonske regije (također nedavno priključene Rusiji) i da se priprema snažni ukrajinski napad i na Zaporošku regiju s ciljem ovladavanja ključnim energetskim objektom te zemlje nuklearnom centralom Zaporožje (prije dva dana ju je Putin uredbom stavio pod ingerenciju Rosatoma, a od danas su iz tog objekta prekinute isporuke struje Ukrajini, a AC je činila 20% ukupne proizvodnje el. energije Ukrajine), i obližnjim gradom Energodarom, s mogućnošću napredovanja dalje na jug prema Azovskom moru i Mariupolju, jasno je kako je Rusija dovedena pred zid i da nema vremena čekati završetak mobilizacije. Jer nove ofanzivne vojne operacije, koristeći mobilizirane snage, Rusija neće moći početi prije sredine studenog, tvrde tamošnji vojni analitičari. Postavlja se pitanje i zašto Rusija ne pokrene svoje regularne postrojbe kojima se tako često hvali, poput onih 50-ak tisuća vojnika koji su sudjelovali na ljetos održanim strateškim vojnim vježbama Vostok-2022, skupa s kineskim i vojnicima brojnih drugih zemalja?
Puno je pitanja, a odgovora malo. Rusija je i konačno dovedena pred zid. Ruska javnost kipi i sudbonosne odluke morat će se donijeti vrlo brzo. A sve to, zajedno gledano, nikako ne može slutiti na dobro jer odgovor Moskve morat će uslijediti. Sada je glavno pitanje – kakav?
