Z. Meter: Ukrajinska „crna rupa“ usisava SAD, EU i Rusiju

S obzirom kako malo tko u svijetu danas može ne uvidjeti snažan utjecaj SAD-a na politiku Ukrajine, Japana i Tajvana, jasno je kako se Washington polako oporavlja od afganistanskog „šoka“ i kreće u novo širenje globalne destabilizacije –  u čemu mu je teško ne priznati uspjeh. Dovoljno je kazati kako se proteklih dana u SAD-u, unutar najviših političkih i medijskih krugova otvoreno govori baš o Tajvanu kao onoj točci u kojoj bi mogao početi Treći svjetski rat.

Naravno, između mogao i hoće velika je razlika, ali je iz tih izjava razvidna verbalna odlučnost Washingtona da brani demokraciju na Tajvanu od pretenzija „tiranije“ iz Pekinga. Posljedičan je to slijed događaja nakon prethodnog formiranja Washingtona novog angloameričkog vojnog i političkog saveza AUKUS – neskriveno protukineskog karaktera, iako se to, naravno, u Washingtonu izrijekom ne govori. Međutim to je svima jasno, a najviše Pekingu, koji javno prijeti protumjerama u slučaju opasnosti po njegov suverenitet i nacionalne interese. Tajvan mu je za tu svrhu najplodnije tlo s obzirom kako u svijetu postoji vrlo mali broj zemalja koje priznaju tajvanski državni suverenitet, a među njima, naravno – nema niti SAD-a.

Osim manjkavosti međunarodno-pravnih uporišta za vojno angažiranje SAD-a u obrani Tajvana (takvih manjkavosti bilo je i ranije u povijesti pa nije previše sprječavalo Amerikance za samostalno ili vojno djelovanje sa saveznicima diljem svijeta), puno je značajniji vojni i geostrateški segment koji ukazuje na nesrazmjernu vojno-stratešku prednost Kine u slučaju rata za Tajvan s obzirom na količinu i snagu kineskih vojnih efektiva i čimbenik vremena njihovog prebacivanja s obzirom na malu udaljenost Tajvana od kopnene Kine. Da o aspektu odlučnosti i motiviranosti i ne govorimo.

Drugim riječima, vrlo sam skeptičan u stvarnu odlučnost Washingtona da brani demokraciju na Tajvanu ulazeći u vrući