Z. Meter: Uporno u samodestrukciju: zašto Washington ignorira snažni razvoj kinesko-ruskih odnosa

Moskva i Peking utrošile su previše zajedničke energije i dosegli ono o čemu su generacije njihovih političara samo sanjale: nikad stabilnije i perspektivnije međusobne odnose u svim ključnim segmentima – političkim, gospodarskim i vojno-sigurnosnim. Očekivati u takvim uvjetima, da bi ih sada nečije geopolitičke konstrukcije i strateška „zaigranost“ temeljena na recepturi hladnoratovskih odnosa u prošlom stoljeću, samo neznatno modificirana sukladno novonastalim okolnostima, mogla razdvojiti i potaknuti na međusobno „gledanje preko nišana“ i svrstavanje uz one koji im ne žele dobro – pri čemu to uopće niti ne skrivaju – bilo bi ne samo kratkovidno već i suludo po vlastite nacionalne interese, ne samo one dugoročne.

Pokušavati graditi povjerenje sa SAD-om na takvim temeljima jednostavno je nemoguće: koliko god se Washington i Peking jednom možda i dogovorili  o daljnjoj gospodarskoj  suradnji od zajedničkog interesa (do čega prije ili kasnije može doći jer je ona nužna i jednima i drugima i u čemu je gotovo uspio Donald Trump da se iznenada i ni iz čega nije pojavio zlokobni koronavirus Covid-19 koji je sve preokrenuo, a Trumpa u konačnici i stajao političke glave), Peking nikada neće dozvoliti da ta suradnja s njegove strane preraste u proturusku politiku.

Rusija je, danas, priznali to neki ili ne, najnužnija karika za osiguranje strateške stabilnosti u svijetu. To će ostati čak i u uvjetima kada (i ako) SAD i Kina uspostave potpuni vojni i gospodarski paritet kao dvije glavne globalne supersile jer će jednostavno onemogućiti bilo kojoj od dviju strana da postane (stari ili novi) globalni hegemon tj. dominira nad onom drugom. Jaka Rusija (ne kao