Po Peking je svakako bolje da SAD uopće i ne pokušava operacionalizirati bilo kakav scenarij globalne izolacije Kine s obzirom da Washington i dalje u svojim rukama drži dovoljan broj najutjecajnijih poluga unutar međunarodne financijske i sigurnosne arhitekture. A to, iako na kraju ne mora biti odlučujuće s obzirom na ukupnu kinesku snagu – ipak po nju može biti bolno. Rusija je za to najbolji primjer
U jučerašnjoj analizi (vidi poveznicu ispod teksta) pisao sam kako američko-kineski odnosi ubrzano degradiraju i na političkoj i na obrambenoj razini, dok se oni ekonomski još nekako održavaju s obzirom na veliku međuovisnost u sferi trgovine. Oko onog prvog referirao sam se na prekjučerašnje, vrlo oštre riječi predsjednika Odbora za obavještajna pitanja Zastupničkog doma američkog Kongresa Mike Turnera, koji je, između ostalog, kazao kako Kinezi “pokušavaju pokazati svoje mišiće i unaprijediti autoritarizam“ i da SAD-e „moraju biti čvrste, a ova se administracija mora snažno suprotstaviti ovoj vrsti prisile.”
Danas ću se pak pozvati na najnoviji tekst američkog medija ABC News koji govori o pokušaju jačanja diplomatske aktivnosti između Washingtona i Pekinga i naknadno ga proanalizirati.
Jer fokus globalnog interesa, neovisno o Ukrajinskom ratu koji je ipak u središtu pozornosti i Zapada i Rusije, vjerojatno je primarno usmjeren na američko-kineske odnose kao one koji će u najvećoj mjeri definirati izgled i pravila ponašanja u budućem svijetu.
Evo što u svom tekstu danas piše spomenuti američki medij:
Iako su američki dužnosnici optužili kinesku vojsku za izvođenje opasnih provokacija posljednjih dana, diplomati iz obiju zemalja istodobno pojačavaju angažman — dvostruki pristup koji, čini se, sve više vodi Peking.
Karta: Jugoistočna Azija, jedna od zona najoštrijih američko-kineskih konfrontacija
U ponedjeljak je glasnogovornik Bijele kuće John Kirby osudio bliski susret u Tajvanskom tjesnacu tijekom vikenda kada je kineski ratni brod prešao samo stotinjak metara ispred prove američkog razarača, što je Pentagon opisao kao “nesigurnu pomorsku interakciju”.
“Pozivamo ih da donesu bolje odluke o tome kako će djelovati u međunarodnom zračnom i morskom prostoru”, rekao je Kirby, dodajući kako ovaj incident, kao i kineski borbeni zrakoplov koji je nedavno došao na 400 stopa od izvidničkog zrakoplova američkih zračnih snaga u međunarodnom zračnom prostoru govori o “sve većoj razini agresivnosti” koju demonstrira kineska vojska.
Privatni razgovori u Pekingu
Ali usprkos tom javnom kritiziranju od strane Bidenove administracije, visoki američki dužnosnici iz State Departmenta i Vijeća za nacionalnu sigurnost održali su privatne razgovore u Pekingu — najnoviji znak da napetosti između sila popuštaju, barem na diplomatskom planu, navodi dalje američki medij.
Zamjenik glasnogovornika State Departmenta Vedant Patel opisao je sastanke kao “iskrene i produktivne rasprave, kao dio tekućih napora da se održe otvorene linije komunikacije” i nastojanje da se nadograđuju drugi nedavni angažmani na visokoj razini.
“Predsjednik Biden je jasno kazao da ne tražimo nikakav novi Hladni rat i da se naše natjecanje ne smije preliti u sukob”, rekao je Patel.
Dok je Bidenova administracija bila dosljedna u nastojanju da održi otvorene linije komunikacije između vlada, strategija podijeljenosti Pekinga postala je očiglednija posljednjih tjedana, jer očito on nastoji otopiti odnose s Washingtonom, dok istodobno nastavlja pokazivati svoju vojnu moć u Indo–Pacifiku, piše dalje ABC News.
Kineska suzdržanost da sudjeluje u vojnoj komunikaciji sa SAD-om na višim i radnim razinama je dugogodišnja tradicija, a jedna je bila prikazana prošlog tjedna kada je ministar obrane Lloyd Austin zatražio sastanak licem u lice sa svojim kineskim kolegom na godišnji Shangri-la dijalog u Singapuru, što je ovaj odbio.
Razlog je, kažu izvori i stručnjaci, to što kineska vlada vidi tajvansko pitanje kao dominantno i u kojem Peking vidi praktički nulti prostor za kompromis, i stoga, malo potrebe za razgovorom.
No, u drugim arenama, Peking vidi mnogo potencijalnih prednosti u suradnji s Washingtonom – poglavito kada je riječ o američko-kineskim trgovinskim odnosima.
Dužnosnici obiju zemalja također vide nedavni posjet američkih dužnosnika Pekingu kao važnu preteču nakon odgode putovanja državnog tajnika Antonyja Blinkena u kinesku prijestolnicu u veljači, nakon što je nad američkim kopnom identificiran kineski (prema američkim tvrdnjama. op.ZM.) špijunski balon i naknadno oboren američkim zrakoplovima.
Iako postoje primjeri napretka u bilateralnim odnosima, američki dužnosnici upozorili su da jaz u komunikaciji između vojski još uvijek može rezultirati opasnom mrtvom točkom, što bi moglo dovesti do dodatnih bliskih susreta i do opasne eskalacije – navodi ABC News.
“Neće proći dugo prije nego što netko bude ozlijeđen”, rekao je Kirby, govoreći o video snimcima spomenutih presretanja. “Mogu dovesti do nesporazuma. Mogu dovesti do pogrešnih procjena.”
Bidenu i Jinpingu se žuri, a razlozi su slični
S navodima američkog medija teško se ne složiti. Pragmatična Bidenova administracija tradicionalno je sklonija pronalasku dodirnih točaka s Pekingom, prije svega u sferi trgovine, s izuzetkom one na području visoke tehnologije.
Naime vrlo je dobro svjesna velike američke ovisnosti o jeftinijim i kvalitetnim kineskim proizvodima široke potrošnje koje je teško, a vjerojatno i nemoguće nadomjestiti onim domaćim u nekom kraćem vremenskom razdoblju. Pokrenuti u SAD-u masovnu proizvodnju svega potrebnog „od nule“ i složeno je i skupo, pa je suradnja po tim pitanjima nužna usprkos krajnje zaoštrenoj političkoj retorici s Pekingom i incidentnim situacijama u kojima, ruku na srce, nemalu krivnju snosi i američka strana. Incidenti se, ipak, htio to ili ne netko priznati, redom događaju „u kineskom a ne američkom dvorištu“ – neovisno što je riječ o međunarodnim morskim ili zračnim prostorima.
Pragmatična administracija
Bidenova administracija, dakle, pragmatična je za razliku od republikanaca čija većina traži zauzimanje oštrog, pa i krajnje oštrog stava prema Kini kao američkom najopasnijem suparniku u 21. stoljeću što je u skladu i s najnovijim američkim strateškim i doktrinarnim dokumentima.
S druge strane i Peking je svjestan da, ukoliko želi što nešto napraviti po pitanju zadržavanja trgovinskih odnosa sa SAD-om u onom obliku koji odgovara zajedničkim interesima, to može učiniti samo u vrijeme mandata demokratske administracije koliko god bilo mučno natezanje s njom po pitanju Tajvana. Ako na idućim predsjedničkim izborima 2024. godine pobjedi republikanski kandidat, i ograničenu trgovinsku suradnju bit će teško održati.
Pritom bih se složio s uvodnim dijelom teksta američkog medija koji smatra kako ovakva „igra“ na relaciji Washington-Peking sada više koristi Kini. Zašto? Pa zato što Kinu time može izuzeti od američkih pokušaja da ju međunarodno izolira, iako je Washington sigurno i sam svjestan da to nije realna opcija s obzirom na kinesku veličinu, snagu, i utjecaj ne samo u zemljama tzv. Globalnog juga, već i velikog dijela sada združenog Zapada.
Kineski strahovi i uloga Rusije
Ali po Peking je svakako bolje da Amerikanci uopće i ne pokušavaju operacionalizirati bilo kakav scenarij globalne izolacije Kine s obzirom da Washington i dalje u svojim rukama drži dovoljan broj najutjecajnijih poluga unutar međunarodne financijske i sigurnosne arhitekture. A to, iako na kraju ne mora biti odlučujuće s obzirom na ukupnu kinesku snagu, po nju ipak može biti bolno. Rusija je za to najbolji primjer i Peking to pozorno prati.
S druge strane „kost u grlu“ američko-kineskih odnosa i dalje će, i sve izglednije dugoročno biti sve snažniji strateški odnosi između Kine i Rusije kojih se Peking neće htjeti odreći u ime bilo kakvih nesigurnih američkih obećanja koja se olako mijenjaju s promjenama na čelu Bijele kuće. Strateška sigurnost ipak je važnija je od bilo kakvih ekonomskih benefita, koliko god oni veliki bili.
Međutim čini se kako je Bidenova administracija spremna prihvatiti i takvu realnost i da će se, u ime svojih važnijih interesa kod kuće, zadovoljiti vlastitim verbalnim pritiscima na Peking i obećanjima istog da Kina neće vojno pomagati Rusiji u Ukrajinskom ratu.
A o njegovim će pak rezultatima, preciznije o mjeri u kojoj će Rusija uspjeti ili neće uspjeti osigurati svoje strateške interese zbog kojih je i pokrenula rat – neposredno ovisiti njena uloga u budućim globalnim odnosima.
Dokle god taj ključni segment ne bude kristaliziran (u jednom ili drugom smjeru – pozitivnom ili negativnom po Moskvu), tj. dokle god ukrajinski rat bude trajao (u što u ovom kontekstu uključujem i njegovo eventualno zamrzavanje po korejskom scenariju), o bilo kakvom stabilnom ustrojstvu novog globalnog geopolitičkog poretka neće moći biti riječi, jer će Ukrajina predstavljati postojani izvor nestabilnosti u kojeg bi bila involvirana jedna od dviju vodećih nuklearnih sila.
Na ovu temu jučer smo se opširnije referirali u analizi koju možete pročitati ispod teksta.
Z. Meter: SAD moraju „stati snažno“ pred „nevjerojatnom agresijom Kine“
