Z. Meter: Zašto ljudi bježe od cjepiva? Komercijalizirana znanost uništila povjerenje

Za razliku od davne prošlosti, kada se cijepljenju protiv opasnih zaraznih bolesti u svijetu uglavnom protivilo neprosvijećeno stanovništvo (poznat je primjer s kraja 18. stoljeća, kada su engleskog farmera, koji je prvi cijepio sebe i djecu protiv velikih boginja, susjedi izbacili iz kuće i umalo ubili. Ti dobri ali neuki ljudi mislili su kako će cijepljenje ljudi cjepivom na bazi kravljih boginja za posljedicu imati da će svima narasti rogovi i repovi), danas, kada je riječ o protivnicima cijepljenja protiv Covida-19, glavnu riječ u svijetu imaju obrazovani ljudi i intelektualci – štoviše, znatan broj njih i iz same medicinske i znanstvene struke – i to ne iz „banana država“, već iz najbogatijih zemalja svijeta

U Hrvatskoj od prije dva tjedna, gotovo dan za danom na televizijskim ekranima gledamo emisije o cjepivu i cijepljenju protiv koronavirusa Covid-19, koje su okupirale ne samo najgledanije termine. Pri tom u TV studijima kao goste u pravilu susrećemo manje ili više poznate domaće znanstvenike i isto takve političare, koji redom, na sav glas propagiraju od EU nedavno odobreno cjepivo američke tvrtke Pfizer i njemačkog BioNTech-a  kao spasonosno rješenje „u zadnji čas“, dok, isto tako redovito, nasuprot njih nema baš niti jednog gosta (bilo znanstvenika bilo političara) koji o spomenutom cjepivu i o cijepljenju stanovništva njime ima barem djelomično a kamo li posve drukčije mišljenje. Pa iako su i takvi, suprotni stavovi posve legitimni (uostalom, zastupa ih i znatan dio znanstvenika što nije nikakva tajna) i također oslonjeni na brojne više-manje provjerene informacije, za njih iz nekog razloga u hrvatskom mainstream medijskom prostoru mjesta nema. Upravo ta činjenica spomenute emisije i rasprave čini monotonim i negledljivim, za razliku od pojedinih zemalja Zapada, poput Francuske, gdje se na tu temu na TV ekranima vode itekako žestoke i žučne polemike. Vrhunac „demokratske rasprave“ na hrvatskoj mainstream sceni po spomenutoj tematici bila je rečenica premijera Andreja Plenkovića, izrečena nedugo nakon vijesti da je Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila prvo, gore spomenuto cjepivo protiv Covida-19 u Europskoj uniji dok će o cjepivu američke tvrtke Moderna odlučiti 6. siječnja. Tada je premijer izjavio kako se na internetu oko toga vode brojne polemike, ali odmah i dodao kako bi se građani ipak trebali cijepiti u što većem broju. Slično govori i hrvatski predsjednik Zoran Milanović.

Takav demagoški i nedemokratski pristup ovako važnoj temi od strane vodećih hrvatskih medija, dijela znanstvene zajednice i vladajuće politike, ma koliko se god oni trudili uvjeriti javnost u nužnost cijepljenja, u praksi izaziva samo suprotan efekt – generira sumnje i nepovjerenje – s onim vječitim osjećajem da se duboko iza „svjetala pozornice“ od široke javnosti ipak krije nešto bitno. Netko će takva razmišljanja nazvati reliktom „teorija zavjere“ (poput onih da ćemo svi biti „čipirani“), netko će takve ljude spremno nazvati  primitivcima i niže-obrazovanim osobama, međutim, stvarnost ih demantira. Evo i zašto:

Za razliku od davne prošlosti, kada se cijepljenju protiv opasnih zaraznih bolesti u svijetu uglavnom protivilo neprosvijećeno stanovništvo (poznat je primjer s kraja 18. stoljeća, kada su engleskog farmera, koji je prvi cijepio sebe i djecu protiv velikih boginja, susjedi izbacili iz kuće i umalo ubili. Ti dobri ali neuki ljudi mislili su kako će cijepljenje ljudi cjepivom na bazi kravljih boginja za posljedicu imati da će svima narasti rogovi i repovi), danas, kada je riječ o protivnicima cijepljenja protiv Covida-19, glavnu riječ u svijetu imaju obrazovani ljudi i intelektualci – štoviše, znatan broj njih i iz same medicinske i znanstvene struke – i to ne iz „banana država“, već iz najbogatijih zemalja svijeta. Masovno odbijanje cijepljenja građana Hrvatske i brojnih svjetski država činjenica je koja se nerado priznaje i o kojoj se radije šuti. Prema anketama, 86% britanskih roditelja uvjereno je da će cjepivo protiv koronavirusa imati “teške nuspojave”, a gotovo polovica njih kategorički odbija cijepiti svoju djecu (https://www.dailymail.co.uk/news/article-8646923/Nearly-half-British-parents-NOT-children-vaccinated-against-Covid-19-poll-claims.html).

U Njemačkoj protivnici cijepljenja održavaju prosvjedne skupove, a isto rade i građani New Yorka i Los Angelesa (https://www.dw.com/en/in-germany-vaccine-fears-spark-conspiracy-theories/a-53419073).




Francuski novinari u gradovima su pitali slučajne prolaznike hoće li se cijepiti protiv Covida-19, a većina je odgovorila negativno uz znakovito obrazloženje – ne vjeruju niti stranim proizvođačima, niti francuskom Ministarstvu zdravstva, niti medijima (https://www.bvoltaire.fr/les-micro-trottoirs-de-boulevard-voltaire-se-faire-vacciner-ou-pas-tant-que-jai-le-choix-non/).

Nije ni čudo, kada se ima na umu da je francuska vlada, kao i ona kalifornijska, željela progurati zakon o sveopćem obveznom cijepljenju, a sličnih je najava bilo i u hrvatskom političkom vrhu ali se od njih srećom odustalo. Međutim niti najave mogućeg uvođenja „covid-putovnica“ za cijepljene osobe, koje bi im omogućivale slobodno kretanje u javnom prijevozu i međunarodnim putovanjima nisu daleko od spomenute želje, te se nalaze na vrlo „skliskom terenu“ gledano s pozicije ljudskih prava i sloboda ako bi se, slijedom toga, spomenuto kretanje zabranilo osobama koje se ne žele cijepiti.

U svakom slučaju, u navedenim anketama riječ je o poražavajućim rezultatima, o kojima bi se mnogi u vrhovima državnih vlasti trebali zamisliti i zapitati što je sve u ovoj nesretnoj priči s globalnom pandemijom pošlo po zlu? Jer očito je kako se sve ne može svoditi na neuspješnu komunikaciju po vertikali i horizontali ili na građane ignorante. Problem je puno dublji i leži u nečem posve drugom od stanja ljudske psihe ili stupnja ljudskog obrazovanja.





Komercijalizacija medicine

Jedan od najvažnijih uzroka opisanom stanju sigurno je komercijalizacija medicine i farmaceutike. I mi u Hrvatskoj smo toga itekako svjesni: dovoljno se prisjetiti „nebrige“ (čitaj stvarne namjere) političkog vrha zemlje (ne samo sadašnje, već i prethodnih vlada) oko državnog Imunološkog zavoda koji je još do nedavno proizvodio vrhunska cjepiva za domaće potrebe i čiji se vodeći i stručni – proizvodni kadar olako raspustio, a pojedinci koji su ukazivali na nedopustivost takve „nebrige“ medijski sustavno ne samo sotonizirali, već i proglašavali psihički neuravnoteženima. Kao posljedicu uništavanja Imunološkog, kao i još ranije odricanja države od vlasništva nad nekad vodećom srednjoeuropskom farmaceutskom kućom Plivom i njezine prodaje strancima, imamo preplavljivanje domaćeg tržišta svakojakim inozemnim farmakološkim preparatima, tko će znati kakve sve kvalitete. Štoviše, ovakva državna politika dovela je i do degradacije same liječničke struke, gdje su brojni liječnici već dugo vremena izloženi masi propagandnih trikova od strane privatnih farmaceutskih kompanija, te se dio liječnika za „judine škude“ prodaje i postaje njihov „lobist“ te svojim pacijentima nude upravo proizvode tih tvrtki kao najbolje za njihovo zdravlje (iako to uopće tako ne mora biti i čega su i sami svjesni).

Na žalost, danas se uspješna i prije svega sigurna cjepiva i lijekovi u državnim institucijama proizvode više-manje još samo u komunističkim državama poput Kine ili Kube, ili onima u kojima prevladava želja za zaštitom nacionalnih interesa od sveprisutne globalizacije, gdje su epidemiologija i virologija isključivo u nadležnosti vlada, i gdje je privatnom biznisu zabranjen ili vrlo ograničen i kontroliran pristup.

S druge strane na Zapadu lijekove i cjepiva proizvode privatne tvrtke i trgovci, a uglavnom je riječ o divovskim multinacionalnim farmaceutskim kompanijama s netransparentnim vlasništvom ali nerijetko i nizom skandala iza sebe (o tome nešto više kasnije u tekstu).




Nestala državna ulaganja u biotehnologiju

Još 2014. godine The New York Times je pisao kako su državna ulaganja u biotehnologiju praktički nestala, a privatnici pohrlili u nastali vakuum. Financirali su perspektivne tvrtke, a u njih privlačili znanstvenike koji su od tada radili za njih i za veliki novac.

NYT je tada pisao slijedeće: “Milijarderi s velikim idejama privatizirali su američku znanost.”

Ali koje su to ideje javnosti je ostalo nepoznato, kao i krucijalno pitanje, zašto su se baš odlučili za ulaganja u biotehnologiju i izvukli je iz „skuta države“ i što od nje očekuju? (https://www.nytimes.com/2014/03/16/science/billionaires-with-big-ideas-are-privatizing-american-science.html)

Osim toga pojedine velike farmaceutske tvrtke u SAD-u bore se protiv brojnih tužbi oštećenih ljudi – korisnika pojedinih njihovih preparata. Radi se o dugotrajnim i neizvjesnim procesima iako su na prvi pogled vrlo jasni i često ne bi trebali ići u korist tih mega-korporacija. Međutim njihova moć i enormno bogatstvo najbolja su barijera od milijunskih odšteta koje se od njih traže za nadoknade šteta koje se uvijek odnose ili na gubitke života ili trajna oštećenja zdravlja. I tu i leži najveći problem – teško je znati koga zapravo tužiti za svoju nesreću, dok u slučaju monopola koje je „na zdravlje“ stanovništva ranije uvijek imala država taj problem nije postojao tj. krivac bi se, ako je bilo potrebno, lako identificirao.

Tužbe protiv „Pfizera“

„Pfizer“ je sredinom 1990.-ih optužen da je ilegalno testirao svoj novi antibiotik na djeci u Nigeriji. Nekoliko je djece umrlo. Jezovite pojedinosti o onome što se događa mogu se naći u romanu Johna Le Carréa “Vjerni vrtlar” i njegovoj filmskoj adaptaciji. Nigerijska vlada tužila je korporaciju za 6,9 milijardi dolara i proces još uvijek traje. Tijekom suđenja pojavile su se informacije o mogućem podmićivanju državnog odvjetnika od strane menadžera tvrtke „Pfizer“, medicinska dokumentacija žrtava i drugi dokumenti neprestano su nestajali – općenito, sve je to prilično pokvarilo ugled tvrtke.

U 2015-2016. Protiv „Pfizera“ podnesene su stotine tužbi Amerikanaca, u kojima se tvrdilo kako antidepresiv te tvrtke dovodi do deformacija novorođenčadi. Tvrtka se borila protiv optužbi, ali „repovi“ su, kažu, ostali. (https://www.reuters.com/article/us-pfizer-lawsuit-zoloft-idUSKCN0X31PU)

Godine 2019. tvrtka je optužena da je nedovoljno testirala jedan od svojih lijekova koji sada ima kancerogeni učinak, odnosno promiče razvoj tumora. (https://warriortradingnews.com/2019/10/24/pfizer-faces-negligence-lawsuits-over-carcinogens-found-in-zantac/)

Moćna tvrtka i njeni iskusni odvjetnici u svakom pojedinačnom slučaju uvijek mogu reći kako se radi o lažima ili podmetanjima konkurencije i sl. Ali brojni skandali nedvojbeno ostavljaju negativne posljedice po pitanju povjerenja građana.

Tajanstvena „Moderna“

Drugi proizvođač cjepiva protiv Covida-19, kojega bi EU ovih dana mogla odobriti, je i američka biotehnološka tvrtka „Moderna“. Za razliku od „Pfizera“ i njegovih afera nju karakterizira vrlo kratka povijest i prilična tajanstvenost vezana uz ulaganja odnosno samog titulara vlasništva. Osnovana je tek 2011. godine, kada je u nju netko uložio dvije milijarde dolara. Kome uistinu pripada nije jasno.

„Moderna“ tijekom svog kratkog životnog vijeka nije objavila gotovo ništa znanstveno niti u specijaliziranim publikacijama te vrste, što inače čine sve renomirane farmaceutske i slične tvrtke s ciljem pronalaska dodatnih investitora – i privatnih i državnih.

Ne zovu je uzalud američki mediji “najtajanstvenijom svjetskom biotehnološkom tvrtkom”, dok njezini top menadžeri priznaju kako namjerno djeluju “u stealth tehnologiji” (nevidljivoj), dok se tvrtka čuva poput nekakve vojne baze. Postoji svega jedan članak o „Moderni“ u poznatom znanstvenom časopisu Science. (https://www.sciencemag.org/news/2017/02/mysterious-2-billion-biotech-revealing-secrets-behind-its-new-drugs-and-vaccines)

Sve ta tajanstvenost ne ulijeva povjerenje. Štoviše, „Moderna“ za devet godina rada nije javnosti predstavila niti jedno cjepivo, niti jedan lijek – baš ništa. Što onda ti ljudi tamo rade, možda je i pitanje od milijun dolara? Možda spašavaju svijet? Pa ipak su sada osmislili svoj prvi proizvod – gle čuda, ni manje ni više nego baš cjepivo protiv koronavirusa.

Ima li itko u hrvatskoj znanosti i politici u sebi ljudske odgovornosti i hrabrosti ljudima govoriti istinu?

S druge strane, prošloga je tjedna došlo do velikog zaokreta u ponašanju jednog od najvećih svjetskih farmakoloških korporacija – moćne britansko-švedske farmaceutske tvrtke „AstraZeneca“. Naime, nakon negativnog šoka kojeg je izazvalo testiranje njihovog cjepiva protiv Covida-19 (poznatog i kao oksfordsko cjepivo) i koje je pokazalo njegovu učinkovitost od svega 70-ak posto, ta je kompanija odlučila potražiti „zagrljaj“ ni više ni manje nego od – „majčice“ Rusije! O tome više malo kasnije u tekstu, a prije toga bih podsjetio na slijedeće:

Početne i vrlo ružne izjave koje su se o ruskom cjepivu protiv koronaviruisa Sputnik V mogle čuti od strane pojedinih političara i medija u SAD-u i u EU sve više ustupaju mjesto profesionalnim i trezvenim izjavama od strane struke, pa tako i one konkurentske – uglednih zapadnih farmaceutskih kuća. Time stereotipne teze o tome kako nešto dobro iz Rusije ne može doći, a naročito ne može doći brže od drugih, očito padaju u vodu.

Kada se u kolovozu pojavila vijest da je Rusija prva u svijetu odobrila cjepivo Sputnik V protiv Covida-19, nakon početnog šoka i „nabacivanja blatom“ na njega, ruski su znanstvenici tom prigodom izjavili jednu rečenicu koja vjerojatno pogađa u bit stvari: često su najjednostavnija rješenja i najbolja za najsloženije probleme. Usput, rusko cjepivo pokazalo se i najjeftinijim, a osim toga za njega nije potrebno pribavljanje bilo kakvih skupih rashladnih uređaja s tekućim dušikom i sl. (što je veliki problem za siromašne zemlje svijeta) – niti za transport niti za čuvanje. Može ga se godinama čuvati u običnim hladnjacima. Naravno, sve ovo teško ide na ruku onima koji svoje preparate protiv Covida-19 tržištu nude po visokim cijenama i isključivo s ciljem enormne zarade.

Sada se vraćam na „AstraZenecu“. Ta je korporacija prošlog tjedna potpisala memorandum o suradnji u borbi protiv koronavirusa s ruskim Gamalea Centrom  (proizvođač cjepiva Sputnik V), Ruskim fondom za izravna ulaganja i R-Pharm-om. Istom je prigodom izvršni predsjednik „AstraZeneca-e“ Pascal Sorio izjavio kako će kombinacija cjepiva Sputnik V i „AstraZeneca-e“ pružiti fleksibilnost programu cijepljenja (info: RIA).

“Želio bih čestitati ruskim znanstvenicima Instituta Gamaleya, kao i Ruskom fondu za izravna ulaganja na razvoju prvog svjetskog cjepiva protiv COVID-19, koje je nedavno pokazalo ne samo imunološki odgovor, već i učinkovitost i zaštitu od hospitalizacije”, rekao je Sorio tijekom video konferencije povodom potpisivanja memoranduma.

“Važni su napori na kombiniranju različitih cjepiva, to će omogućiti fleksibilnost u programu cijepljenja, omogućit će liječnicima, medicinskim sestrama da cijepe pacijente cjepivima koja žele, odnosno mogu kombinirati cjepiva, poboljšati imunitet, djelotvornost kombiniranjem dviju vrsta cjepiva. Stoga će suradnja između Centra Gamalea i našeg cjepiva biti korisna“, kazao je predsjednik AstraZeneca-e. Također je izjavio kako su strane započele planiranje programa koji će obuhvatiti nekoliko zemalja.

“Spremni smo iskoristiti ruske kliničke mogućnosti, ovo je izvrsna suradnja. Ovo će biti jedinstvena suradnja u svijetu između dva proizvođača cjepiva i nadam se da će nam to omogućiti bolju zaštitu. Također mislim da će potaknuti iste kombinacije širom svijeta. Želio bih još jednom priznati snagu ruskih znanstvenika i izvrstan rad Instituta Gamalea “, izjavio je Sorio.

I za kraj – što reći? Spomenute riječi čelnika britanskog farmaceutskog diva zvuče prilično nestvarno nakon početne hajke na ruske znanstvenike, pa čak i ljetošnje uvođenje sankcija od strane SAD-a protiv pojedinih ruskih farmaceutskih tvrtki koje sudjeluju u pronalasku cjepiva protiv koronavirusa. Slučajno ili ne, prije dva dana britanski regulator za pitanje zdravlja odobrio je, uz spomenuto Pfizerovo, i AstraZenecino cjepivo protiv Covida-19. Je li u pozadini te odluke možda uvjet da AstraZeneca ne krene u suradnju sa spomenutim ruskim institutima još je nepoznato.

U svakom slučaju sve to ukazuje samo na jedno: u svijetu je u tijeku velika utrka za cjepivom protiv Covida-19. Ali ne utrka cjepiva s plemenitim ciljem spašavanja ljudi, već utrka cjepiva razdora – onih, koji će omogućiti golemu zaradu kompanijama i trgovcima koji ih uspiju nametnuti ostalima. U tom cilju upregnut će se svi mogući mehanizmi: lobisti iz svih krugova utjecaja – političkih, medijskih, vojno-sigurnosnih, koji će „kolač“ zarade međusobno lako podijeliti.

I tu se vraćamo na početak ovoga teksta i dajemo odgovor na naslovno pitanje, zašto ljudi bježe od cijepljenja? Zbog komercijalizacije zdravstva – medicine i farmakologije – i povlačenja države pred udarom moćnog privatnog kapitala; zbog očitog višemjesečnog odbijanja međusobne znanstvene i međunarodne suradnje oko pronalaska cjepiva pod krinkom ideoloških optužbi i omalovažavanja drugih, iako bi se takva međunarodna suradnja u uvjetima kakvi u svijetu danas jesu s obzirom na pandemiju sama po sebi nametala kao nužna; zbog degradacije vrijednosnog sustava općenito i stavljanja privatnih interesa, bogatstva i moći ispred onog javnog; zbog posvemašnjeg izostanka morala, kritičkog promišljanja, hrabrosti i odgovornosti za javno iznošenje mišljenja od strane onih koji bi to morali činiti (odgovorni političari i znanstvenici), pa i pod cijenu izloženosti osobnim napadima od strane onih čije interese time ugrožavaju.

Ali očekivanja takvog pozitivnog ponašanja odgovornih ljudi, kakvo se još do nedavno u svijetu podrazumijevalo kao normalno, sada, u ovom novom svijetu posvemašnjih laži i manipulacija – spadaju u sferu znanstvene fantastike ili pukog idealizma.

Komentari

komentar

You may also like