Zoran Meter: ANALIZA SASTANKA TRUMP – ERDOGAN

Zbog svega ovoga Erdoganov posjet u velikoj je mjeri spadao u kategoriju „biti ili ne biti“, ili, „putovati ili ne putovati“ u Washington. Međutim, Erdogan niti trenutka nije dvojio. A zašto i bi? On je sada ojačan: iza njega stoji uspješna turska vojna intervencija na sjeveru Sirije, koja je na tim prostorima de facto označila i poraz Kurda. Erdogan, osim toga, u svom džepu u Washington nosi i sporazum sa SAD-om i sporazum s Rusijom. A budimo do kraja otvoreni, upravo su tursko-ruski politički, gospodarski, i vojni odnosi i sporazumi ona stvarna politička težina i uporište koji Erdoganu daju mogućnost superiornih vanjskopolitičkih nastupa, povlačenja odlučnih poteza i odsustva straha pred zapadnim državnicima, a što je pokazao i u ovom – najnovijem sastanku s američkim predsjednikom.

A kako bi ga donekle „omekšao“ i lakše progurao svoje zahtjeve, Trump je Erdoganu, uoči njegova puta u Washington, novim pismom predložio sklapanje trgovinskog sporazuma u vrijednosti od 100 milijardi dolara, u nadi da će se pronaći pozitivno riješenje oko kupnje ruskih raketnih sustava S-400 i zbog toga uvedenih protuturskih sankcija (info: The Washington Post, 13. studenog). Ovo pismo, sasvim sigurno, nije završilo u Erdoganovom košu.

Zapravo, pitanje S-400 jako boli američku stranu, zbog čega je Kongres (kao i zbog turske operacije u Siriji) krajem listopada odobrio zakon o sankcijama protiv turskog financijskog sektora. Pojedini američki stratezi i analitičari tvrde kako će se Erdogan morati odreći ruskih sustava S-400 i da će mu Trump kazati kako je to potpuno neprihvatljivo i da u NATO-u nema prostora za veće nabavke ruskog naoružanja. Ali ti analitičari vrlo griješe, kao što to i obično čine u svojim prosudbama jer polaze s pozicija interesa američke politike, a ne realnog i šireg sagledavanja stvari koje, a što bi po određivanje američke stratagije značilo puno više od analitičkog „lakiranja“ i „dodvoravanja“ svojim sponzorima.

Je li ostvaren napredak na po pitanju S-400?

Činjenica da je sastanak Trump-Erdogan trajao tek nešto više od sat vremena (primjerice sastanak Putin- Erdogan prije mjesec dana u Sočiju trajao je više od 5 sati!) sama po sebi ukazuje kako do ozbiljnog napretka u odnosima dviju zemalja nije došlo. Jer ne može se u sat vremena ozbiljno razgovarati (a kamoli dogovoriti) o čitavom spektru ozbiljnih tema koje