Zoran Meter: Cirkus zvan „Novičok“ i njegove geopolitičke posljedice

Bidenove, javno izrečene optužbe protiv Rusije, a da službena istraga oko slučaja Navalnog još nije niti pokrenuta, osim što govore o tome kako je ruski element (i osobno Vladimir Putin) i dalje najsnažnija poluga Demokratske stranke i svih onih koji iza nje stoje na širokom protu-Trumpovskom frontu (od tzv. američke duboke države do medijske mašinerije, kao i njihovih ekspozitura na europskom tlu) za „discipliniranje“ Donalda Trumpa, vrlo je i opasna po EU. Njima Biden pred Bruxelles i ključne EU metropole ultimativno daje do znanja: riješit ćete se neugodnog Trumpa i surađivati sa SAD-om na stari (pred-trumpovski) način samo u slučaju da kao zajedničkog neprijatelja definirate Rusiju! Pritom je Navalny samo još jedno sredstvo za skoro uvođenje novih američkih sankcija protiv Rusije, koje će EU morati slijediti. Ozbiljan je to izazov za vanjsku politiku EU i njenih ključnih članica,, koje, nedvojbeno, navijaju za Trumpov poraz na izborima, ali je isto tako činjenica da EU nema za cilj daljnje pogoršavanje odnosa s Rusijom. Razlog je logičan – radi se o velikom istočnom susjedu, koji ima itekako jak utjecaj na ukupnu europsku stabilnost i sigurnost, a, osim toga,  i svojevrstan je „most“ između Europe i Azije tj. Dalekog istoka. Dakle, Bruxelles, Berlin i Pariz morat će birati između manjeg od dva zla – Trumpa i Bidena. Ovaj prvi već odavno svojom vanjskom politikom jasno daje do znanja kako EU neće dozvoliti bilo kakvo vanjskopolitičko, sigurnosno pa čak niti energetsko soliranje (što je po Europu krajnje ponižavajuće), dok Biden, zapravo, čini to isto – ali vrlo suptilno, pod plaštom navodne suradnje – nastojeći vezati EU uz SAD kroz definiranje zajedničkog – „po život opasnog neprijatelja“ – Rusije, a što ne znači ništa drugo nego nastavak novog hladnog rata, pokrenutog još u doba Obamine administracije otvaranjem ukrajinske krize 2014. godine i sukoba s Rusijom, naravno, na europskom terenu i s europskim žrtvama.

I drugo, „slučaj Navalny“ u njemačkim je vodećim medijima, odmah drugo jutro, nakon objave Angele Merkel o njegovu trovanju, izazvao gotovo identične reakcije, a redom su ih karakterizirale želje za snažnim i brzim kažnjavanjem Rusije. Mnogi su se od njih na svojim naslovnicama pitali, nije li i konačno došlo vrijeme za odustanak od Sjevernog toka 2 i sl. Medijima su se u tim zahtjevima odmah priključili i pojedini tamošnji političari, pa je sve skupa vrlo brzo poprimilo razmjere prave proturuske histerije. Brzina i organiziranost ovakvih reakcija teško može biti slučajna i jasno je kako iza nje vrlo vjerojatno stoje snažne i nevidljive silnice, i da se zapravo radi o izvrsno organiziranoj operaciji obavještajnog karaktera. I to je ono što Rusiju