Foto: preuzeto s portala The Hill
I dok američki predsjednik Donald Trump u svojim javnim nastupima po SAD-u, pripremajući se za izbore koji će se iduće godine održati u toj zemlji uzdiže borbeni duh Amerikanaca, govoreći kako će Kinu „staviti na mjesto“ i da SAD za to imaju snage, s druge strane Tihog oceana, u Kini, raste protuameričko raspoloženje i bojkot američkih proizvoda, a predsjednik Xi Jinping, koji nema nikakvih predizbornih briga, podiže borbeni duh kineske nacije svjestan moguće propasti trgovinskih pregovora sa SAD-om.
Tako prošli tjedan hongkonški medij South China Morning Post piše kako je kineski predsjednik Xi Jinping pozvao zemlju na novi Dugi marš i „počinjanje svega ispočetka“. Radi se o do sada najsnažnijem signalu o tome da je Peking odustao od nade za sklapanje trgovinskog sporazuma sa SAD-om u skoroj budućnosti. (https://www.scmp.com/economy/china-economy/article/3011186/xi-jinping-calls-new-long-march-dramatic-sign-china-preparing)
Xi Jinping boravio je u posjetu regiji Jiangxi na jugo-istoku Kine, početnoj točci svoje turneje zemljom nakon eskalacije trgovinskog rata s Washingtonom od prije dva tjedna. Simbolika je i više nego jasna: upravo u Jiangxiju kineska Crvena armija počela je svoj legendarni Dugi marš 1934. g. u vrijeme građanskog rata, kako bi izbjegla ofanzivu nadirućih vojnih snaga Kuomintanga. Povlačeći se prema sjeveru zemlje kroz najnepristupačnije predijele Kine, ona je prešla nevjerojatnih 12 500 kilometara u 370 dana. U maršu je sudjelovalo oko 130 tisuća boraca, a preživjelo ih je svega 10%, a svi su preživjeli smatrani herojima. Taj podvig vladajuća kineska Komunistička partija često spominje i kao simbol kineskog jedinstva. Potpuno je jasno kako je kineski čelnik dolaskom u Jiangxi želio pokrenuti novi duh domoljublja i zajedništva kineskog naroda zbog rastuće napetosti sa SAD-om, o čemu svjedoče i njegove riječi: „Mi se nalazimo ovdje, na početnoj točci Velikoga marša, kako bi se podsjetili na vrijeme kada je Crvena armija počela svoj put. Sada mi počinjemo novi Veliki marš i mi moramo početi sve iz početka.“
Iako kineski vođa nije neposredno spominjao SAD, njegove izjave ipak predstavljaju jasan signal da se kineska javnost poziva na pripremu za teška vremena zbog nastalih složenih vanjskopolitičkih okolnosti. Vrlo su upečatljive bile i riječi kineskog predsjednika kada je nedavno izjavio kako je kineska ekonomija ogrmna i nesalomljiva. Ona je more kojeg je nemoguće isušiti, kazao je Jinping, retorički upitavši, što znači još jedna borba u 5 tisuća godina dugoj povijesti kineskog naroda? U tim se dubokim riječima najbolje i zrcali sva razlika životne filozofije Kineza i Amerikanaca (i Zapada u cijelosti), jer iako svi znaju na koga se one odnose, kineski vođa niti jednom rječju nije spomenuo SAD, a kamo li da je to učinio na grub ili omalovažavajući način, kako se suprotna strana često odnosi prema Kini. Dovoljno je podsjetiti da Trump posljednjih tjedana javno govori o „žutoj opasnosti“ koju je potrebno zaustaviti, što je za Kineze najveća uvreda, koja gotovo prelazi i u sferu rasne ideologije i svojevrsnog pokretanja novog „bjelačkog križarskog rata“. Ali kako onda u njega staviti Ruse koji su također bijelci i kršćani, a kineski su strateški partneri, ili, još i više, američke „žute“ saveznike diljem te iste Azije?
Steve Bannon: ubojstvo Huaweia važnije od trgovinskog sporazuma!
Nakon što je Trump nedavno, nakon propasti posljednjeg pregovaračkog kruga s Kinom uveo još veće carine protiv kineskih proizvoda u vrijednosti do 200 milijardi dolara, a najavio i mogućnost dodatnih carina na 300 milijardi dolara tj. na gotovo cjelokupni kineski izvoz u SAD, nije došlo do „smekšavanja“ kineske pregovaračke pozicije i bilo je jasno kako američko-kineski trgovinski rat ulazi u svoju oštru fazu. Paralelno s carinama počeo je i njihov „tehnološki hladni rat“, kao njegova najbitnija komponenta. Prvi na američkom udaru, očekivano, našao se kineski Huawei – IT div, poznat ne samo po mobitelima ili kao svjetski lider u izgradnji 5G komunikacijske mreže – tehnologije koja će donijeti neslućene financijske probitke i mogućnosti. Pa iako mnogi smatraju da Trump time želi primorati Kinu na pregovaračke ustupke, ima i onih koji tvrde kako povratka, zapravo, više i nema. Dodao bih, ako je to stvarno tako, da je taj Trumpov potez konačan i fatalan za odnose dviju zemalja. Na tom je tragu i nedavna izjava bivšeg Trumpovog savjetnika i ideologa Stevena Bannona (poznatog po oštrim protukineksim stavovima), a sadašnjeg otvorenog kuratora europskih desnih ili populističkih stranaka pred izbore za Europarlament (što, zanimljivo, nitko u Bruxellesu ne naziva miješanjem SAD-a u europske izbore, za razliku od „fatalnog“ ruskog „miješanja“, zbog kojeg je Moskva „kriva“ i za britanski Brexit i za katalonski referendum i za „žute prsluke“ u Francuskoj i td.). Bannon je u intervjuu za spomenuti medij South China Morning Post izjavio kako kineske tehnološke tvrtke za SAD predstvljaju „ugrozu nacionalne sigurnosti“ i da im treba onemogućiti pristup na američko tržište i tamošnje burze.
(https://www.scmp.com/news/china/diplomacy/article/3011145/steve-bannon-says-killing-huawei-more-important-trade-deal). Pri tom je Trumpovu uredbu o zabrani američkim tvrtkama korištenja telekomunikacijskih usluga i opreme (kineskih tvrtki poput Huaweia i ZTE) nazvao „10 puta važnijim“ od propasti trgovinskih pregovora s Kinom!
Američkoj blokadi Huaweia ubrzo se pridružio i britanski komunikacijski operater Vodafone te ARM Holdings, britanska tvrtka u vlasništvu japanske Softbank, ali i japanski tehnološki divovi Panasonic, DoCoMo i KDDI. Međutim prilično neugodan udarac Amerikancima stigao je iz Južne Koreje koja je izjavila kako neće sudjelovati u tehnološkom ratu protiv Huaweia.
A da stanje po Peking nije lako svjedoče i prošlotjedne riječi Wang Yanga, jednog od sedmorice članova Stalnog vijeća Politbiroa CK KPK, kako trgovinski rat sa SAD-om ove godine može smanjiti gospodarski rast Kine za 1%.
Pogledajmo sada koje su mogućnosti kineskog protuodgovora.
Kineski protuodgovor
1. LNG:
Kina od 1. lipnja uvodi carine na američke proizvode u vrijednosti od 60 milijardi dolara. Kada se usporedi taj iznos s gore spomenutim američkim od gotovo 500 mlrd. dolara u perspektivi), ovaj se kineski protupotez čini prilično skromnim.
Međutim, u njemu postoji jedna vrlo bitna „kvaka“ koja ima puno veću težinu od pukog zbrajanja vrijednosti pojedinih ocarinjenih roba. Radi se o tome da Kina od 1. lipnja povećava carine i na uvoz američkog ukapljenog (LNG) plina s 10 na 25%. On može postati prava noćna mora za američku plinsku industriju jer može, a gotovo sigurno i hoće dovesti do potpune obustave američkog izvoza plina u Kinu. A kinesko plinsko tržište najveće je i najbržerastuće na svijetu, što su dvije glavne pretpostavke za interes svih proizvođača i izvoznika „plavog energenta“, pa tako i za one u SAD-u. Prošle je godine kineski uvoz plina nadvisio i godišnji uvoz dosadašnjeg svjetskog lidera – Japan, a samo u ovoj godini kinesko plinsko tržište porast će, približno, za jednu četvrtinu (info: analitička tvrtka RystadEnergy). Upravo se na tim spoznajama temeljila i većina projekata izgradnje terminala za ukapljeni plin (LNG terminala) u Sjedinjenim Državama: poput nedavno otvorenog terminala Cameron LNG u saveznoj državi Louisiani, ukupnog kapaciteta 13,5 milijuna tona godišnje.
Zbog ranijih kineskih protumjera (bez ovih najnovijih) SAD su u četiri posljednja mjeseca izvezle u Kinu svega 300 tisuća tona LNG plina, a za usporedbu, u istom razdoblju prošle godine taj je pokazatelj iznosio 1,4 milijuna tona (info: Vigon Consulting). Prema informacijama američke Federalne službe za energetsku regulaciju (FERC), u SAD-u se trenutačno gradi pet linija za proizvodnju LNG-a ukupnog kapaciteta 57 milijuna tona godišnje, a projekti za još pet linija dobili su odobrenje i još samo čekaju završnu investicijsku dozvolu. A sada su njihove perspektive i budućnost pod upitnikom, jer bez Kine američkim proizvođačima plina niti Europa nije potrebna, jer im ona nikada niti približno ne može zamijeniti kinesko tržište. Općenito, azijsko plinsko tržište omogućuje najviše cijene i količine isporuka, dok je ono europsko, zasićeno brojnim postojećim (i budućim) plinovodima i drugim LNG igračima (katarski, nigerijski, a od prošle godine i ruski LNG plin i td.) sposobno u većoj mjeri kalkulirati i izboriti se za puno niže nabavne cijene. Osim toga europsko je tržište, za razliku od azijskog, za sada plinom dostatno sigurno opskrbljeno, a dodatne dobavljače nije tako teško naći u okružju EU što opet i u perspektivi jamči niže cijene od onih azijskih.
2. Prijetnje Boeingu:
A u američko-kinesku trgovinsku bitku prošli su se tjedan uključili i kineski zračni prijevoznici, zatraživši od američkog Boeinga kompenzaciju za štete nastale prinudnim prizemljenjem zrakoplova Boeing 737 MAX (kojima je još uvijek zabranjeno letenje nakon velike katastrofe zrakoplova toga tipa u Etiopiji 10. ožujka ove godine), zbog čega kineski prijevoznici trpe velike gubitke. Samo jedan dan prinudnog stajanja jednog zrakoplova B 737 MAX pojedinu tvrtku košta 14,5 tisuća dolara, a kada se toj brojci pridoda informacija kako glavni kineski avio-lajneri imaju čak 96 tih zrakoplova nije teško zaključiti o kolikim se gubicima radi i da se oni kreću oko 1,4 milijuna dolara dnevno. A pomnožimo li taj iznos s ukupnim brojem dana od njihovog prinudnog prizemljenja 10. ožujka do danas, shvatit ćemo svu težinu najnovijeg zahtjeva kineskih tvrtki za kompenzacijom šteta. Peking se rukovodi logikom, zašto Kina sebi ne bi dozvolila udarac na taj američki gospodarski div i jedan od temelja tamošnjeg gospodarstva, kada to isto SAD čine prema kineskom tehnološkom divu Huaweiu, čime udaraju Kinu u najosjetljivije mjesto – komunikacije, u čemu je ona postala globalni lider.
3. Rijetki zemni metali:
Xi Jinping prošli je tjedan posjetio kineski industrijski pogon za proizvodnju rijetkih zemnih metala (koji se izvoze i u SAD) „JL MAG Rare-Earth Co.“. Ti su metali jedan od „triju aseva u rukavu“ koji Kini stoje na raspolaganju kao krajnje mjere u trgovinskom ratu s Amerikom, i koje mogu nanesti veliki udar gospodarstvu te zemlje (ostala dva „asa“ su kinesko umjetno sniženje vrijednosti juana, što bi još više pojeftinilo kineski izvoz; i kineska rasprodaja američkih obveznica, a Kina, kao najveći svjetski vlasnik američkih obveznica može povući američki dug u iznosu većem od 1 trilijun dolara što bi katastrofalno potreslo najprije SAD ali i Kinu i čitavi svijet). Peking može iskoristiti svoj dominantni utjecaj izvoznika i prerade rijetkih elemenata kao opasno oružje u trgovinskom ratu. Jer ti se elementi koriste u širokom spektru proizvoda: od baterija tj akomulatora za električne i hibridne automobile, proizvodnju kompjutora, DVD-playera, vjetro-turbina, automobilskih katalizatora, televizora, lasera, supervodiča, pa do vojnog naoružanja. Neki od rijetkih metala nužni su za proizvodnju reaktivnih motora, sustava navođenja raketa, sustava proturaketne obrane, satelita i lasera. Npr. kemijski element lantan nužan je za proizvodnju instrumenata za noćno izviđanje. A Kina proizvodi i prerađuje preko 80% rijetkih zemnih metala na svijetu. Da je stanje po SAD neugodno svjedoči i činjenica da je Washington iz spiska kineskih proizvoda na koje je uveo carine u vrijednosti od 200 milijardi dolara izostavio upravo rijetke metale. Naime, američki vojno-industrijski divovi poput Raytheon Co i Lockheed Martin Corp, proizvode složene vojne proizvode, prije svega rakete, za koje su nužni rijetki metali. I Apple Inc također koristi rijetke elemente za izradbu svojih proizvoda, poput kamera i sl. (info: Reuters).
I za kraj bih rekao slijedeće, ne osvrćući se pri tom na sve veću zabrinutost i američkog krupnog biznisa sa ovakav razvoj događaja što je tema za neki drugi put: Američki stratezi, kao i obično, uljuljkani u potrebu očuvanja američke globalne dominacije pod svaku cijenu, gube iz vida bitne činjenice i iskazuju potpuno nerazumjevanje kineskog mentaliteta stečenog u višetisućljetnom nacionalnom i državnom kontinuitetu, sa svim svojim usponima i padovima, dobrim i katastrofalnim potezima ali upravo zato i prebogatim iskustvom i posebnom životnom filozofijom i instinktom za preživljavanje kakvih nema niti jedan svjetski narod. Ako išta drugo (jer za filozofiju ipak treba znanje) Amerikanci su trebali shvatiti kako je dostojanstvo ona crta koja prelazi granice kineskog strpljenja. Jer Kina je znala kako su pregovori sa SAD-om o trgovini nužnost i nije ih izbjegavala, ali kada su zahtjevi američke administracije, koje bi Peking morao prihvatiti, prerasli iz sfere trgovinskih relacija i prešli u sferu suštinskog i tiču se samoga ustroja kineske ekonomije i kineskog društva, oni su udarili na kinesko dostojanstvo. A Kinezi imaju još itekako jaka sjećanja na pokušaj potpunog uništenja njihove nacije u 19. stoljeću, u čemu su SAD itekako aktivno sudjelovale. Zato udaranje po kineskom dostojanstvu znači, ujedno, svjesno ili nesvjesno zatvaranje vrata njihovom državnom vodstvu za nastavak pregovora i postizanje bilo kakvog sporazuma, a ne samo onog trgovinskog.
0 komentara