Zoran Meter: ESKALACIJA STANJA U ISTOČNOJ GUTI I POZADINSKE POLITIČKE IGRE

Opirući se o vanjske „instrukcije“, vođe islamističkih organizacija u Istočnoj Guti donijele su odluku o prekidu pregovora s Damaskom i nastavku oružane borbe do konačne pobjede. Međutim, u uvjetima, kada je ta zona u potpunosti okružena vladinim snagama, uz njihovu apsolutnu nadmoć u zračnim i topničkim snagama, izručiti svoje borce „na milost i nemilost“, a da ne govorimo tamošnje civilno stanovništvo kao stvarne taoce nastalog stanja, mogu samo vođe kojima je u zahvalu za takav „humani“ potez osiguran ugodan smještaj i novac u inozemstvu.

Večeras se (u 12 sati po njujorškom vremenu), na zahtjev Švedske i Kuvajta održava izvanredno zasijedanje Vijeća sigurnosti UN-a, na temu pogoršanja humanitarnog stanja u Istočnoj Guti, predgrađu sirijskog glavnog grada Damaska. U prijedlogu rezolucije traži se 30-odnevni prekid vatre na čitavom sirijskom teritoriju, a on se ne bi odnosio jedino na akcije protiv „Islamske države“ (zanimljivo: svi vanjski igrači, koju su vojno angažirani u Siriji i Iraku, ali i vlade u Damasku i Bagdadu, još su u prosincu prošle godine proglasili svoje pobjede tj. potpuni poraz „Islamske države“ na tim prostorima, pa se čini, kako ta teroristička struktura, zbog svega zla što utjelovljuje, sada predstavlja nužni element za opravdanje daljnje strane vojne nazočnosti u tim dvjema državama. Drugim riječima, s pozicije zemalja koje vojno djeluju na sirijskom terenu, a za to nemaju odobrenje VS UN-a ili službene vlade u Damasku, nije dobro da ISIL  od tamo u potpunosti i iščezne). U spomenutom prijedlogu rezolucije od svih se strana koje sudjeluju u sukobu također traži propuštanje humanitarne pomoći u okružene zone i evakuacija ranjenika. UN poziva na žurno zaustavljanje borbi u Istočnoj Guti, stanje u kojoj je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres prozvao „paklom na zemlji“, a glavni tajnik UN-a za ljudska prava Zeid Raad al-Hussein, topničke i zračne napade sirijske vojske nazvao „čudovišnom kampanjom ubojstva“ stanovnika Istočne Gute (u kojoj živi oko 400 tisuća stanovnika). Prema informacijama UN-a, tamo je u posljednja tri dana poginulo više od 270 osoba, uključno i 60 djece.

Što se u stvari događa?

Kao što je Geopolitika.news predvidjela, turska vojna operacija „Maslinova grana“ (koju su prešutno odobrile sve ključne vanjske silnice čije vojske aktivno sudjeluju u sirijskom sukobu  – Rusija, Iran i SAD), pokrenuta prije točno mjesec dana u sjevero-zapadnoj, pretežito Kurdima naseljenoj sirijskoj enklavi Afrinu, imat će za posljedicu dramatičnu promjenu vojno-političkih elemenata u toj zemlji .

Gotovo paralelno s njom, sirijska vojska je, uz potporu ruskih zračnih snaga, pokrenula vojnu operaciju na jugu i jugo-istoku posljednje sirijske regije pod nadzorom radikalnih islamističkih skupina – Idlib. Amerikanci su (naravno, zbog svojih novih planova za Siriju, a ne kurdskih interesa), u međuvremenu demonstrirali svoju odlučnost u zaštiti pretežito kurdskih postrojbi iz „Sirijskih demokratskih snaga“ (SDF), koje su od ISIL-a očistile veliki dio sirijske regije Deir ez-Zour, istočno od rijeke Eufrat do granice s Irakom, bombardiravši provladine snage pretežito sastavljene od šijtskih postrojbi i ruskih privatnih vojnih formacija koje su krenule prema izvjesnom bogatom naftnom nalazištu istočno od Eufrata (tada je poginuo veliki broj tih boraca, uključno i onih iz Rusije). Također, održan je i dugo iščekivani Kongres svesirijskog dijaloga u ruskom Sočiju, gdje su udareni početni temelji, nužni za zaustavljanje sedmogodišnjeg krvavog građanskog rata i pokretanje političkog dijaloga između svih suprostavljenih strana, kao i položena inicijativa za novi sirijski ustav u čijoj bi izradbi sudjelovali predstavnici sviju strana i što bi se sve na kraju „amenovalo“ na umrtvljenom, impotentnom Ženevskom mirovnom procesu. Sve su ovo bitni podsjetnici da bismo mogli pravilno razmotriti i shvatiti što se sve, i zašto ovih dana događa u Istočnoj Guti.

Islamističke oporbene snage u Istočnoj Guti odbile su poziv za sudjelovanje u radu spomenutog Kongresa svesirijskog dijaloga u Sočiju. Time su jasno dale do znanja kako ne prihvaćaju bilo kakav razgovor sa službenom vladom u Damasku i da, zapravo, daljnje egzistiranje tzv. zone deeskalacije Istočna Guta, koja podrazumijeva prekid vatre i kretanje civila kroz propusne nadzorne točke, više nema smisla (ukoliko ćemo biti precizni, prekid vatre i slobodan prijelaz ljudi u toj zoni deeskalacije nikada nije u potpunosti niti zaživio, sukobi manjeg intenziteta bili su više-manje stalni, a sirijska je vojska, s obzirom na blizinu glavnog grada Damaska, bila primorana na obodu te zone koncentrirati značajan dio svojih postrojbi, veličine od čak nekoliko divizija.





Naravano kako islamistička oporba u Istočnoj Guti odluku o ne dolasku u Soči i o nastavku vojnog otpora vladi predsjednika Bashara Assada nije donijela samostalno. Iza nje su stajale ključne zemlje regije kojima je od početka cilj Assadovo svrgavanje s vlasti, ali i Zapad, čiji je krajnji politički cilj u Siriji zapravo identičan.

Ukoliko se prisjetimo operacije sirijske vojske za oslobađanje istočnog Aleppa od islamističkih snaga (pretežito „Jabhat al-Nusre“), završene prije nešto više od godine dana (u kojoj, u gradskim borbama, namjerno nisu sudjelovale sirijske i ruske zračne snage radi što većeg izbjegavanja civilnih žrtava, ali i izbjegavanja oštrih (i licemjernih) prosvjeda velikog dijela međunarodnih političkih i humanitarnih organizacija i medija o nehumanosti „sirijskog režima“ i Moskve koja ga podržava), uočit ćemo brojne sličnosti i sa sadašnjim stanjem u Istočnoj Guti.  I tada su se pokretali prijedlozi rezolucija, zahtjevala hitna obustava napada radi dostave humanitarne pomoći civilima, plasirali „dokazi“ o uporabi kemijskog oružja od strane omražene vlade u Damasku i još puno toga. Naravno, nakon pobjede sirijske vojske i stavljanja čitavog grada pod njezin nadzor, stanje se pokazalo potpuno drukčijim. Niti je sirijska vojska činila masovne zločine i odmazdu nad tamošnjim stanovništvom i zarobljenicima, niti je tamošnje stanovništvo patilo za dugogodišnjim islamističkim vlastima tog dijela drugog po važnosti sirijskog grada. Grad je vrlo brzo obnovljen (naravno, u uvjetima koji to u današnjoj Siriji dozvoljavaju) i uspostavljeni su svi ključni sigurnosni, komunalni i socijalni instrumenti i institucije nužne za uobičajeni život stanovništva koje se vrlo brzo vratilo u svoje napuštene domove.

Opirući se o vanjske „instrukcije“, vođe islamističkih organizacija u Istočnoj Guti, donijele su odluku o prekidu pregovora s Damaskom i nastavku oružane borbe do konačne pobjede. Međutim, u uvjetima, kada je ta zona u potpunosti okružena vladinim snagama, uz njihovu apsolutnu nadmoć u zračnim i topničkim snagama, izručiti svoje borce „na milost i nemilost“, a da ne govorimo tamošnje civilno stanovništvo kao stvarne taoce nastalog stanja, mogu samo vođe kojima je u zahvalu za takav „humani“ potez osiguran ugodan smještaj i novac u inozemstvu. Obični borci i civili zato moraju platiti skupu cijenu. Ali prije svega trebamo reći slijedeće: odbivši pregovore u Sočiju (na kojima je bio vidljiv politički napredak) i izabravši „borbu do konačne pobijede“, kao novi (stari) cilj, islamističke postrojbe iz Istočne Gute počele su otvoreno kršiti sporazum o primirju (ma kakav on da je do sada bio). Na granicama zona deeskalacije u regijama Homs, Damask (Istočna Guta) i Deraa (na krajnjem jugu Sirije), snažno su se intenzivirali napadi sa strane boraca  tzv. Slobodne sirijske vojske i njoj pridruženih radikalnih organizacija, poput proturskog „Ahrar ash- Shama“, ne samo na položaje vladinih snaga već i po naseljenim mjestima koja su pod nadzorom vlade u Damasku. Samo u Damasku, na zone Dahiyat al-Asad, Mazra, Al-Mezeea, Abbasiin i td., posljednja dva tjedna islamisti iz Istočne Gute izveli su napade u kojima je poginulo 30-ak civila, a ranjeni se broje u stotinama. Samo u utorak u Damasku je  poginulo 13 osoba, a ranjeno njih 77, a na grad je ispaljeno 114 granata (info: sirijska agencija SANA).





Sve to, zapravo, govori kako su islamisti krenuli „va-bank“, na sve ili ništa, radi dezavuiranja mirnog načina riješenja sukoba u Siriji. Među tim snagama (usprkos usuglašenim uvjetima pri potpisivanju sporazuma o zonama deeskalacije između sirijske vojske i oporbe unutar Astanskog pregovaračkog procesa iuz jamstvo Rusije, Turske i Irana), ostao je veliki broj boraca iz „Al-Qaide“ unutar organizacije „Hayat Tahrir ash-Sham“ (bivša teroristička organizacija „Jabhat al-Nusra“), iza koje u osnovi stoji Saudijska Arabija. Međutim, veliki dio međunarodne zajednice te činjenice u potpunosti ignorira i nastavlja s optužbama Damaska (a onda i Moskve) zbog teškog socijalnog i  humanitarnog stanja na teritorijima pod nadzorom spomenutih snaga.

A upravo ti radikalni islamistički elementi „guše“ onu slabu, istinski umjerenu oporbu u tim zonama koja je sklona razgovorima s vladom i političkom riješenju sukoba, pritišću ih, ili ih, poput civila, u slučaju potrebe koriste kao „živi štit“ pri pokušajima proboja vladinih snaga. To je najbolje vidljivo upravo u Istočnoj Guti, gdje je stanje dodatno usložnio i osnutak zajedničkog operativnog stožera do nedavno međusobno neprijateljskih organizacija „Jeish al-Islam“ i „Feilah al-Rahman“. Zahvaljujući najavama njihovih vođa, kako im u pomoć uskoro stižu nove postrojbe sastavljene od bivših boraca poražene „Islamske države“, obučene u američkoj bazi At-Tanf na tromeđi Sirije, Jordana i Iraka, oni dižu moral svojim  borcima, lažno ih uvjeravajući u skoru pobjedu nad Asadovim snagama.

Sirijske obavještajne službe upozoravaju vladu kako se u Damasku očekuju nove serije terorističkih napada tzv. spavača, čime se želi izazvati nervoza i napetost unutar stanovništva i stvoriti preduvjeti za  napad islamista iz Istočne Gute na sam glavni grad.

Iz svega ovog se može zaključiti kako najnovija esklalacija nasilja i borbi u zonama deeskalacije, nakon što je sirijska vojska de facto slomila otpor ISIL-a i drugih džihadističkih snaga u većem dijelu Sirije zapadno od Eufrata i prešla iz faze frontalnog ratovanja u više-manje protuterorističke vojne akcije manjeg opsega i lokalnog karaktera (izuzev regije Idlib koja je, kao kompaktan i velik teritorij još uvjek koncentrat različitih islamističkih organizacija, uključno i spomenute inačice „Al-Nusre), znači i pokušaj uništenja tog zajedničkog rusko-tursko-iranskog projekta (uspostave četiriju zona deeskalacije) kao preduvjeta za start ozbiljnog političkog dijaloga. Za to bi se sada trebalo optužiti vladu u Damasku, a time i Rusiju i Iran koji iza nje stoje. To je vidljivo i iz sadržaja spomenutih prijedloga rezolucija VS.

Međutim, teško je vjerovati kako će Rusija u ovakvoj poziciji pristati na takav željeni scenarij njoj suprostavljenih globalnih igrača. O tome najbolje svjedoči i izjava iz ruskog Centra za pomirbu sukobljenih strana u Siriji, smještenom u njihovoj vojnoj bazi u Latakiji. U njoj se navodi, kako su se borci iz Istočne Gute oglušili o pozive ruskih časnika za polaganje oružja i da je time pregovarački proces uništen (zapovjednik Centra, general Yuri Evtushenko). Također, u četvrtak, 22. veljače, ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, izjavio je, kako će Rusija podržati inicijativu drugih članica VS ukoliko ona ne bude pokriće za borce povezane s „Islamskom državom“ i „Al-Qaidom“(info: Associated Press). „Ukoliko naši argumenti opet budu proignorirani, mi nemamo drugog izbora…“, kazao je ruski šef diplomacije, misleći pri tom na vojnu neutralizaciju ekstremističkih oružanih formacija iz prigrada Damaska.

Zoran Meter: TURSKA INTERVENCIJA KARDINALNO MIJENJA VOJNO-POLITIČKO STANJE NA SJEVERU SIRIJE

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like