Ispred obale ruskog crnomorskog grada Anape, 7. svibnja započelo je polaganje prvih podvodnih cijevi budućeg plinovoda „Turski tok“, zajedničkog rusko-turskog projekta, kojim se predviđa dostava ruskog plina na tursko tržište, a u drugoj fazi (sukladno eventualnim htijenjima EU), i na europsko tržište.
Ruski plinski div Gazprom radovima na tom plinovodu pristupio je prije planiranog roka predviđenog za drugu polovicu ljeta ove godine. Start izgradnje započeo je svega dan nakon odobrenja predsjednika Vladimira Putina, koje je uslijedilo nedugo nakon njegovog sastanka s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u Sočiju.
Radove polaganja cijevi izvodi tvrtka Allseas Group, sa sjedištem u Švicarskoj. Ona je svjetski lider u polaganju podvodnih cijevi i podvodne izgradnje. Bavi se kompleksnom realizacijom projekata, uključno i samim projektiranjem, organizacijom dostave marerjala i tehnike, gradnjom i uvodom u eksploataciju.
Prvu fazu cjevopolagačkih radova po dnu Crnog mora izvodi brod „Audacia“, u vlasništvu spomenute tvrtke. Dug je 327 metara, a u Crno more uplovio je 3. svibnja. Prema informacijama Marinetraffic, brod se sada nalazi nekoliko kilometara od obale, jugo-istočno od ruskog grada Anapa u kojem se nalazi kompresijska postaja „Russkaya“, i izvodi radove polaganja podvodnih cijevi. Njegove radove osigurava norveški brod za opskrbu „Normand Poseidon“.
Prema informacijama iz sjedišta Gazproma, kasnije će brod „Audacia“ biti zamjenjen najvećim svjetskim brodom za polaganje cijevi „Pioneering Spirit“ (trenutačno se nalazi u Nizozemskoj), u vlasništvu iste tvrtke.
Foto: Pioneering Spirit
On će polagati cijevi u dubokovodnim dijelovima Crnog mora, što predstavlja dužu dionicu sveukupne trase jer se dubina Crnog mora spušta ispod 1000 metara već na 40 kilometara od obale i proteže se gotovo do same Turske.
Čelnik Gazproma Aleksej Miller, izjavio je kako se projekt realizira strogo po planu i do kraja 2019. godine turski i europski potrošači dobit će novi smjer za uvoz ruskog plina. Gradi se prva od predviđene dvije cijevi, dok će početak izgradnje drugog cjevovoda ovisiti o odluci Bruxellessa jer se njom predviđaju isporuke plina za tržište EU.
Geopolitika.News podsjeća, kako se kroz podmorje Crnog mora već proteže jedan plinovod između Rusije i Turske. Radi se o „Plavom toku“, izgrađenom 2002. godine, dugom 1213 kilometara, kojim je prošle godine Turskoj isporučeno 13 milijardi m3 ruskog plina.
Dvije cijevi „Turskog toka“ osiguravat će 32 milijarde m3 plina na godišnjoj razini. Kroz prvu cijev 12 milijardi m3 plina ide za tursko tržište, a ostale 4 milijarde, prema informacijama turske vlade, uključuju se u „Južni plinski koridor“ koji iz Azerbajdžana vodi u Grčku i Italiju. U ožujku je Gazprom s talijanskim ENI-jem potpisao sporazum o razumijevanju glede isporuka plina u Europu po južnom koridoru.
Kroz drugu cijev „Turskog toka“ čitavih 16 milijardi m3 plina planira se isporučivati europskim potrošačima. U veljači prošle godine Gazprom, Edison SpA i DEPA SA potpisali su memorandum o uzajamnom razumijevanju glede isporuka prirodnog plina iz Rusije u Grčku i iz Grčke u Italiju. Međutim, time pitanje nije riješeno. Za isporuke tog ruskog plina bit će potrebna izgradnja novog plinovoda po teritoriju Grčke i Italije kojeg će se spojiti na „Turski tok“.
Najveće negativne posljedice izgradnje (makar i samo jednog cjevovoda) „Turskog toka“ snosit će Ukrajina, iako ne onolike kolike snosi izgradnjom „Sjevernog toka“. Gubitak od novog plinovoda procjenjuje se na oko 15 milijardi m3 plina, od ukupno 70 milijardi m3 plina koliko trenutačno prolazi kroz ukrajinski teritorij za tržište EU. Radi se o velikoj brojci, izjavio je šef ukrajinskog „Naftogaz Ukrajina“ Andrej Kovolev. Danas Ukrajina od tranzita ruskog plina zarađuje oko 2 milijarde dolara godišnje, a izgradnjom „Turskog toka“ i „Sjevernog toka-2“ taj će se iznos uvelike smanjiti.
Inače, Gazprom nakon isteka važećeg ugovora o tranzitu plina kroz Ukrajinu i izgradnje dvaju spomenutih novih plinovoda, namjerava sniziti tranzit kroz tu zemlju za 15 milijardi m3 godišnje, koji plin namjerava isporučivati na tržište Balkana.
Mogući problemi
Rusko-turski plinovodni projekt „Turski tok“ jedan je od onih koje su Washington i Bruxelless pošto-poto htjeli spriječiti, najmanje zbog interesa same Ukrajine i negativnih posljedica koje on sa sobom nosi po tu zemlju. Radi se, naravno, primarno o želji da se na EU tržište, čija će se glad za plinom permanentno povećavati ne samo zbog dinamike industrijskog i sveopćeg razvoja, već i zbog smanjenja količina prirodnog plina u nalazištima same EU, dostavljaju energenti iz onih izvora nad kojima će upravo oni imati nadzor i izvlačiti najveći dio profita, a za što je preduvjet ograničiti dostup jeftinog ruskog plina kojemu je cjenovno vrlo teško konkurirati, poglavito izvozom ukapljenog plina i izgradnjom LNG terminala.
Tako analitičari iz oksfordskog Instituta za energetiku (Oxford Institute for Energy Studies), navode, kako „Turski tok“ riskira ostati neiskorišten. Naime, svega godinu dana nakon početka eksploatacije „Turskog toka“, 2020. g. očekuje se i početak isporuka azerbajdžanskog plina unutar projekta „Južni plinski koridor“ za tursko tržište. Analitičari tog instituta navode kako zbog turske politike usmjerene k snižavanju plinskog udjela u energo-ravnoteži države, očekuju, da turske potrebe za plinom do 2025. godine neće biti više od 56 milijardi m3 na godišnjoj razini, a što je 10 milijardi m3 više nego u 2016. godini. Time jedan od dvaju plinovoda (ili „Turski tok“ ili TANAP, kao dio spomenutog projekta „Južni plinski koridor“) može ostati do kraja ne iskorišten, gledano s maksimalne količine snage njegove propusnosti (vidi naslovnu kartu).
S britanskim analitičarima se možemo složiti glede stvarnih turskih namjera za snižavanjem udjela plina kao dominantnog energenta na domaćem tržištu. O tome svjedoči i podatak, kako je 2016. godine Turska po prvi put od 2009. g. snizila potrebu za plinom s 49 milijardi m3 na 46 milijardi m3. Oksfordski stručnjaci predviđaju isti trend i u tekućoj godini.
Međutim, nezavisni poljski analitičar po problematici nafte i plina Andrzej Szczesniak, navodi, kako će, ukoliko Turska i dalje nastavi snižavati potrebe za plinom, jedini pokretač rasta ostati privatni sektor. A uzimajući u obzir kako je tranutačno ruski plin jeftiniji od azerbajdžanskog za čak 10-15 dolara za 1000 m3, „vjerojatnost da će „Turski tok“ ostati do kraja neiskorišten je vrlo niska“, navodi Szezesniak. Međutim, on također kaže, kako, ukoliko se sudski sporovi turskih i ruskih tvrtki završe na štetu turske strane, nije isključeno da se turske energetske tvrtke okrenu Azerbajdžanu i okrenu leđa „Turskom toku“.
Poljski analitičar misli na ishod spora koji između sebe vode turska energetska tvrtka Botas i ruski Gazprom na Stockholmskom sudu, vezano za cijene isporuka ruskog plina, pričemu turska strana, naravno, traži niže cijene.
Za razliku od britanskih i poljskog analitičara, turski Kavkaški centar za strateško istraživanje (Kafkasya Stratejik Arastirmalar Merkezi (engl. Caucasus Strategic Research Centre), kroz izjavu njegovog analitičara C. Balchija, smatra, kako će realizacija projekta „Turski tok“ učvrstiti rusko-turske odnose, što će biti jasna poruka Europskoj uniji. Taj projekt, smatra on, učvrstit će položaj Ankare, a jaka Turska uvjek je od koristi i Azerbajdžanu. „Turski tok“ također će, smatra on, sniziti ulogu Irana kao dobavljača plina. Turski analitičar smatra kako će „Turski tok“ i „Južni plinski koridor“ biti ključni projekti za energetsku opskrbu Europske unije kojoj su nužne povoljne cijene plina.
Geopolitika.News se slaže sa stavovima turskog analitičara i smatra kako dva projekta međusobno neće konkurirati. I ruska i turska strana pažljivo su razmotrila sve moguće opcije i, u biti, one imaju vremena i dodatnog manevarskog prostora da nakon izgradnje plinovoda „Turski tok“ s pozicije stvarnog, a ne imaginarnog (eventualnog) „asa u rukavu“ reguliraju cijene isporuka prema vlastitim potrebama i tako konkuriraju još uvjek „papirnatim“ opskrbnim alternativnim rješenjima, na koja sa sve slabijim entuzijazmom računa službeni Bruxelless. Ne treba sumnjati kako će prvi cjevovod iz „Turskog toka“ biti izgrađen i pušten u eksploataciju u roku, dok će izgradnja druge cijevi ipak ovisiti o željama Bruxellessa, koji će sam morati procijeniti i donesti po sebe najkvalitetniju odluku, sve više se distancirajući od gole geopolitike, uvažavajući realitet tržišnih tj. gospodarskih interesa kao primarnih, ukoliko želi osigurati konkurentnost EU gospodarstva na globalnoj razini. S druge strane, Turska niti ne skriva svoju želju da postane regionalni energetski (plinski) hab, s kojeg će se granati plinovodi prema odredišnim tržištima tj. potrošačima. Upravo ono što je po pitanju EU danas Ukrajina. Ukoliko ovi planovi budu realizirani, a sve je veća vjerojatnost da će tako i biti, ukrajinski narod će s pravom, kada se jednom slegne sva prašina vojnih i političkih sukoba na širim regionalnim prostorima, moći postaviti pitanje – tko je, zašto i na kakav način u čitavoj ovoj tragičnoj priči štitio ukrajinske nacionalne interese. Jer ublažavanje viznog režima za ukrajinske državljane koji putuju u EU sasvim sigurno nije dovoljna kompenzacija za gubitak položaja glavnog energetskog tranzitera za EU. Ukrajinci s pravom traže puno više ili će početi postavljati neugodna pitanja, ne samo svojim vlastima. Jer, kaže se – sloboda nema cijenu. Međutim, glupost sigurno ima.
0 komentara