Zoran Meter: GDJE SU U SVIJETU MOGUĆI ORUŽANI SUKOBI U 2019. GODINI?

Nakon 1945. g. svijet je izbjegao novi globalni rat iako su vojne velesile SAD i SSSR nekoliko puta bile na samom rubu međusobnog oružanog sukoba, u ta opasna vremena – poznatija pod nazivom „hladni rat“. Međutim, nakon dva desetljeća zatišja poslije pada berlinskog zida, uzrokovanog posvemašnjim kaotičnim stanjem na postsovjetskim prostorima, prije svega u Ruskoj Federaciji kao formalnoj sljednici SSSR-a, i potpune degradacije njezine bilo  kakve suvisle i samostalne vanjske politike, temeljene na vlastitim nacionalnim interesima, zbog čega su SAD postale globalni politički, vojni i gospodarski hegemon i lider, opće geopolitičko stanje iznova se ubrzano mijenja i usložnjava, a već zaboravljena prijetnja globalnim ili trećim svjetskim ratom iznova postaje realnost i prava noćna mora onih koji još uvijek pamte psihozu hladnoratovskih odnosa između Istoka i Zapada, poglavito na europskom prostoru, kao njihovoj „prirodnoj“ – geopolitičkoj razdjelnici. Naročito je to vidljivo nakon 2014. g. i izbijanja ukrajinske krize, radikalizacije stanja na Bliskom istoku (prije svega u Siriji), jačanja islamističkog terorizma i nakontrolirane migracijske krize na europskim prostorima, uzrokovane pravom seobom naroda iz azijskog i sjeverno-afričkog geografskog, geoekonomskog i geosocijalnog bazena (taj je proces pokrenut itekako kontrolirano, a u određenoj je mjeri to još i uvijek, iako se sve više i samopokreće prirodnim zakonom inercije i neprirodnim zakonom (čitaj: posljedicom) višestoljetnog europskog kolonijalizma tih prostora).

Današnje stanje u svijetu karakteriziraju nastojanja dviju „starih“ i „novih“ velesila, prije svega Rusije i Kine, a onda i Indije, da se iznova ili samo po prvi put pozicioniraju na globalnoj geopolitičkoj pozornici kao prepoznatljivi i samostalni čimbenici i igrači s jasno definiranim vlastitim nacionalnim interesima, čime neposredno dolaze u sukob s dosadašnjim, posvemašnjim političkim i financijskim monopolom kolektivnog Zapada, prije svega SAD-a. A upravo se Washington sada (u onoj mjeri do koje će to biti maksimalno moguće) nastoji suprostaviti opisanim tendencijama i očuvati dosadašnji međunarodni poredak, kojeg je iznova, nakon onog posljeratnog (2. svjetski rat), po svojoj mjeri samostalno kreirao nakon pada komunizma tj. urušavanja Istočnog bloka. Takva američka političko-diplomatska suprostavljanja svojim suparnicima, vidljiva i kroz sve otvoreniju politiku jednostranog uvođenja sankcija, pokretanja trgovinskih ratova i, općenito, ne uvažavanja uvriježenih normi međunarodnog prava ukoliko mu nisu u interesu, i nezainteresiranost za stvaranje neke nove ravnoteže odnosa, snaga i interesa između najjačih zemalja svijeta nužno dovodi do povećane mogućnosti za izbijanje novih kriznih napetosti, nekontroliranih incidenata oružanoga tipa i posljedične opasnosti za izbijanje otvorenog vojnog sukoba visoke dinamike i globalne razine. Takvih je zona visokog rizika u svijetu sve više pa je puno vjerojatnije očekivati daljnju eskalaciju napetosti nego njihovo smirivanje, iako u svemu ovome veliku ulogu, nedvojbeno, ima i psihološko-propagandna djelatnost i „igra živaca“ suprostavljenih strana, kojima se, to je sasvim sigurno, ne ratuje jedna s drugom (ili trećom).

U daljnjoj analizi ove teme, konkretnije, o kojim bi se to svjetskim zonama za izbijanje sukoba moglo raditi, poslužit ću se razmišljanjima američkih analitičara, objavljenim u tamošnjem mediju The National Interest, koji su percipirali pet najvjerojatnijih razloga zbog kojih u 2019. godini eventualno  može izbiti treći svjetski rat. Pa krenimo redom:

1.      Južnokinesko more

Južnokinesko more sve više postaje epicentar američko-kineskog suprostavljanja. Za sada se sukob ograničava prijetećom retorikom, carinskim tarifama i drugim gospodarskim sankcijama. SAD i Kanada nedavno su taj sukob dodatno zaoštrile kanadskim uhićenjem financijske direktorice kineskog komunikacijskog diva Huawei, što je dovelo do odgovora Pekinga protiv kanadskih državljana u Kini i američkih tvrtki.

SAD i Kina još formalno ne vežu trgovinski rat sa sporom u Južnokineskom moru. Međutim, zbog pogoršanja bilateralnih odnosa jedna od strana može htjeti izići iz okvira biznisa, riječi i fraza pravnih dokumenata. Ako Kina i SAD zaključe da se njihovi trgovinski odnosi, koji osiguravaju temelje globalnog gospodarskog rasta tijekom posljednja dva desetljeća, nalaze pod ozbiljnom ugrozom, i na identičan način odluče kako je sukob neizbježan, to se bilo koja od njih može uvući u rat u Južnokineskom moru.

2.      Ukrajina

Svijet se sjetio Ukrajine nakon nedavnog incidenta u Kerčskim vratima, tijekom kojeg su ruski vojnici otvorili vatru na ukrajinske patrolne brodove, nakon čega su brodove zarobili, a mornare uhitili. Do sada traje spor koja je strana isprovocirala opasan sukob koji je nedvojbeno zaoštrio već petogodišnju krizu u odnosima između dviju susjednih zemalja. Prema mišljenju promatrača, Rusija nije zainteresirana za narušavanje sadašnjeg statusa quo uoči ukrajinskih izbora u ožujku ove godine, dok ukrajinska vlada nije u mogućnosti na odlučan način promijeniti stanje. Predstojeći izbori, vjerojatno, neće promijeniti način vođenja zemlje, ali mogu pojačati neizvjesnost. Imajući u vidu očuvanu napetost u odnosima između Rusije i SAD-a, čak i nevelika provokacija može urušiti krhku ravnotežu koja se stvorila tijekom posljednjih nekoliko godina, i potencijalno gurnuti Istočnu Europu u kaos.

3.      Perzijski zaljev

Neprekidna politička i vojna kriza na Bliskom istoku već je za mnoge postala svakodnevna stvar. SAD uz pomoć gospodarskih sankcija pojačava pritisak na Iran. Pokrenuti rat u Jemenu od strane Saudijske Arabije ne prestaje, pri čemu je intenzitet građanskog rata u Siriji, u kojoj SAD i Rusija produžuju podupirati svoje marionete, primjetno oslabio.

Ali, kao i na svakom napetom mjestu, neovisno o vidljivom primirju, sukob se može neočekivano proširiti. Politički neredi u Iranu mogu destabilizirati regiju ili potaknuti Teheran na agresivno ponašanje, ili učiniti Islamsku Republiku ciljem njezinih neprijatelja. Napetost između Kurda, Turaka, Sirijaca i Iračana može u bilo koji trenutak prerasti u otovreni sukob. I na kraju, nepredvidljivi vođa Saudijske Arabije može se odlučiti na nepromišljeni i po sve susjede opasni korak. Shvaćajući stratešku važnost regije, bilo kakva nestabilnost može dovesti do sukoba između SAD-a, Rusije i čak Kine.

4.      Korejski poluotok

Napetost na Korejskom poluotoku je, bezuvjetno, značajno smanjena za posljednju godinu, jer je sjevernokorejski vođa Kim Jong-un formalno obustavio testiranje balističkih raketa, a predsjednik SAD-a Donald Trump omekšao svoju ratničku retoriku. Perspektive čvrstog mira sada su, nedvojbeno, više nego li bilo kada ranije od sredine 1990.-ih.

Međutim prijetnja je i dalje ostala. Trump je stavio svoj ugled na postizanje sporazuma sa Sjevernom Korejom, ali, prema najnovijim obavještajnim podacima, Pjongjang nije zaustavio, čak niti usporio proizvodnju nuklearnog oružja i balističkih raketa. Trumpovi savjetnici to znaju. Ako Trump odluči ponovo krenuti oštro na Kima, ili Pjongjang odluči krenuti u zaoštravanje odnosa sa SAD-om, stanje se vrlo brzo može promijeniti na gore.

5.      Nepredvidljivi scenariji

„Sjedinjene Države pogrešno su predvidjele sve sukobe u doba Korejskog rata. Zašto mi moramo misliti da se nešto slično neće dogoditi i s trećim svjetskim ratom?“, upitao je izvjesni pukovnik vojne akademije američke vojske.

Velike države, u pravilu, usmjeravaju diplomatske, vojne i političke resurse tamo gdje najvjerojatnije može niknuti veliki sukob. Manje kritična nesuglasja nemaju takvu pozornost, što znači da mogu prerasti u opasnu konfrontaciju prije nego li ih bilo tko primjeti. Razarajući sukob može nastati u baltičkim državama, u Azerbajdžanu, Kašmiru ili čak u Venezueli (dodao bih i na Balkanu, op. ZM.), ali posebna je pozornost, neovisno o tome, ipak usmjerena na Sjedinjene Države, Kinu i Rusiju. Ako počme treći svjetski rat, to će biti na potpuno neočekivanom mjestu i zbog potpuno neočekivanog razloga.

O ovim je razmišljanjima američkih analitičara teško sporiti. Ali ipak nam ostaje nada i vjera kako „usijane glave“ na bilo kojoj od suprostavljenih strana neće imati hrabrosti (bolje reći ludosti) krenuti u operacionalizaciju visokorizičnih političkih i vojnih poteza koji bi doveli do neizbježne apokalipse.

0 komentara

You may also like