Zoran Meter: Ima li šanse za uspjeh novog rusko-turskog sporazuma o Idlibu?

Ako ovaj sporazum promatramo s aspekta tko je dobio više a tko manje, odgovor se već na prvi pogled nameće sam po sebi. Dovoljno se podsjetiti kako je Rusija Turskoj na pregovorima na nižoj raziji proteklih tjedana predlagala da se prihvati „trenutačno stanje na terenu“ kao polazište za daljnje pregovore, a što je Ankara odbila, nadajući se kako će svojim „blitzkriegom“ brzo potisnuti sirijsku snage na početne položaje. To se, međutim, nakon početnih uspjeha islamističkih snaga, potpomognutih turskim topništvom, raketnim sustavima i udarnim dronovima, nije dogodilo jer se sirijska vojska neočekivano brzo oporavila i na bojišnice dovela pojačanja u živoj sili, topničkom oruđu i sredstvima PZO namjenjenim za obaranje dronova, te ponovo oslobodila većinu nedugo prije izgubljenih prostora na teritoriju Idliba. Jučeršnji je sporazum, također, u definitivnoj suprotnosti s odlučnim Erdoganovim izjavama kako Ankaru ne zanima ništa drugo osim potpunog povlačenja sirijskih snaga iz Idliba i „povratak na sporazum iz Sočija“ (koji je od jučer dobio svoj službeni dodatak).

Zato će biti vrlo zanimljivo pratiti kako će Erdogan po povratku u Ankaru turskom narodu, oporbenim političarima i nacionalističkim političkim snagama koje su mu svo ovo vrijeme pružale snažnu potporu (Turska nacionalistička stranka je i glavni koalicijski partner Erdoganovoj Stranci pravde i razvoja u parlamentu, a njezin čelnik bio je predvodnik u radikalnim proturuskim izjavama i retorici te je čvrsto branio Erdoganov politički otklon od Moskve i pokrenutu vojnu intervenciju u susjednoj zemlji), objasniti svoje reteriranje jer se upravo o njemu i radi. Nije čudno da su današnji turski mediji prilično dezorijentirani u svojim naslovima, u kojima samo govore o postignutom rusko-turskom sporazumu, „povijesnom sporazumu s Rusijom“ i sl., bez navođenja njegovih bitnih detalja. Podsjetio bih i na Erdoganove nedavne riječi kako je od Putina zatražio da ga ovaj ostavi „jedan na jedan sa sirijskom vojskom“. To je, ustvari, ublažena verzija njegovih riječi, a u doslovnom prijevodu s turskog jezika Erdogan je Putinu kazao da mu se „makne s puta“ ali i da Rusija u Siriji nema što tražiti.

Može li se Erdoganu vjerovati?

Eredogan je reterirao i usprkos činjenici da je