Zoran Meter: IRAN USPJEŠNO PRIZEMLJIO AMERIČKI DRON MQ-9 REAPER; SAD-E NEGIRAJU (Video)

Prije nekoliko dana Geopolitika News objavila je vijest od iranske novinske agencije „Tasnim“ od  22. studenog, prema kojoj su postrojbe za protuelektroničku borbu iranskog Korpusa straže islamske revolucije na sjeveru Irana uspješno prizemljile suvremenu bespilotnu letjelicu američkih zračnih snaga MQ-9 Reaper, koja je već slijedećeg dana prebačena u Teheran radi detaljnog ispitivanja njezinih tehničkih karakteristika i istraživanja metoda protivnika, a što bi iranskoj protuzračnoj obrani trebalo koristiti u slučaju vanjske vojne agresije na iranski terotorij.

Kako ova vijest sama po sebi zvuči pomalo nestvarno (iako je već i ranije bilo sličnih vijesti, poput one iz 2016 g. kada su Iranci, navodno, također uspjeli upasti u američki komunikacijski kanal za upravljanje i prizemljiti njihovu bespilotnu letjelicu MQ-1 Predator, za koju su Amerikanci naknadno rekli da je bila uništena u borbama u Afganistanu), malo smo se potrudili i pronašli da su se ovom vješću već uspjeli pozabaviti i kineski specijalizirani mediji za vojnu i sigurnosnu problematiku (oni su se također pozvali na iransku agenciju „Tasnim“).

Kineski analitičari smatraju kako su iranski vojni stručnjaci uspjeli dovoljno pažljivo „osvojiti“ američki dron, koji je u potpunosti očuvao svoju letačku sposobnost nakon što je izgubio komunikaciju sa zapovjedno-upravljačkom točkom i bio prizemljen na uzletno-slijetnu pistu nepoznate iranske zračne luke.

Američka je vojska u svoj sastav bespilotnu letjelicu MQ-9 Reaper uvela u svibnju 2007. godine, šest godina nakon njegovog prvog leta, čime je iz sastava američkih oružanih snaga počelo i povlačenje starijeg drona MQ-1 (posljednji MQ-1 povučen je u ožujku 2018. godine), čiji je sat leta koštao znatno više nego onaj u nove letjelice. Inače, cijena jednog MQ-9 iznosi oko 20 milijuna dolara. Glavna prednost tog drona ipak se ogleda u količini nosivog tereta (do 1300 kilograma), zbog čega se na šest točaka prostora smještenog ispod krila mogu razmjestiti 4 protutenkovske navođene rakete AGM-114 Hellfire i dvije zrakoplovne bombe s laserski navođenim glavama GBU-12 Paveway II, povećane snage i namjenjenim za uništavanje utvrđenih neprijateljskih objekata. U standardnoj varjanti MQ-9 ima maksimalno vrijeme leta do 15 sati, s tim da mu se može ugraditi i dodatni spremnik goriva koji taj rok i produljuje, a isto tako mu se može ugraditi i dodatna kontejnerska radio-lokacijska stanica za bočno povećanje vidokruga nadziranog područja.

Kineski izvori tvrde kako je američka vojska, od trenutka uvođenja u svoj operativni sastav dronova MQ-9 (koriste se za potrebe američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM), odgovornog za zonu Bliskog istoka i zapovjedništva Snaga za specijalne operacije američke vojske), do travnja 2017. godine izgubila 10 dronova toga tipa, što zbog vojnog protuzračnog djelovanja sa zemlje, što zbog tehničkih problema (posljednja dva slučaja gubitaka MQ-9 dogodila su se u intervalu od mjesec dana u uvjetima oružanih sukoba u Jemenu i pogodaka iz kineskog raketnog sustava za protuzračnu obranu FN-6).

S druge strane, praksa američkog vojnog djelovanjima na bojišnicama Iraka i Afganistana ukazuje kako je u većini slučajeva precizna likvidacija terenskih zapovjednika američkih neprijatelja rezultat, upravo, mogućnosti primjene drona  MQ-9.

Kineski vojni analitičari ukazuju kako američki konstruktori postojano rade na usavršavanju MQ-9 i da je do sada već izrađen model MQ-9C Grey Eagle, koji se od osnovnog tipa razlikuje dužim krilima i modificiranim programskim sustavom koji omogućuje primjenu šireg spektra zrakoplovnih oružja.

Međutim, prema istim izvorima, Iran je još u prosincu 2011. godine  po prvi put uspio prizemljiti američki dron RQ-170 Sentinel, kada se ovaj vraćao iz afganistanskog zračnog prostora i morao djelomično proći kroz iranski zračni prostor i natočiti gorivo na jednoj od baza u Pakistanu. Iranski vojni stručnjaci za protuelektroničku borbu najprije su ometali njegov komunikacijski kanal i „odsjekli“ ga od upravljačkog središta. Nakon toga RQ-170 prešao je na režim automatskog pilotiranja do trenutka ponovne uspostave veze s upravljačkim operativnim centrom.  Ali iranski vojni stručnjaci uspjeli su prodrijeti u američki sustav globalnog pozicioniranja (GPS) i poslati lažne koordinate za mjesto prizemljenja na upravljački navigacijski kompjutor RQ-170. Međutim, zbog prekida u radu upravljačkog sustava letjelica nije spustila slijetne kotače i prizemljila se prilično „bolno“, pa su iranski stručnjaci tjednima morali detaljno prikupljati sve odlomljene komade letjelice, a tek je nakon toga i nakon „kozmetičke“ obnove dron i prikazan široj javnosti.

Upravo su zato američki vojni stručnjaci odgovorili na pojedine sigurnosne protokole vezane uz spomenuti dron, zabrinjavajući se da bi, ne samo Iranci već i njihovi partneri, prije svih Kinezi, mogli detaljno proučiti upravo njegove elektroničke komponente i iskoristiti ih za utjecaj na buduće letove RQ-170.

Prema kineskim izvorima, na temelju dobivenih podataka iranski konstruktori  razradili su nevidljive bespilotne letjelice „Grom“ (prema drugim izvorima „Munja“), koje na dnu imaju prostor za smještaj zrakoplovnog oružja, i pokrenule njihovu serijsku proizvodnju. Prema ocjenama  američkih stručnjaka, šest ili sedam tih iranskih dronova prošli su vatreno krštenje na sirijskim bojišnicama tijekom 2018. godine i izvršili borbeni nalet na uporšte islamističkih snaga u zoni istočno od rijeke Eufrat, u blizini grada Deir ez-Zoura koji je pod nadzorom sirijske vojske (prema drugim podacima radilo se o gradu Abu-Kamalu) i izvršili ispaljivanje malokalibarskih preciznih, tzv. pametnih bombi horizontalne putanje leta, pod nazivom Sadid-345. Let se izvodio noću, što potvrđuje mogućnosti iranskog vojno-industrijskog kompleksa za izradu novih vrsta bespilotnih letjelica (uz potporu vanjskih partnera). Ovaj događaj  bio je i odgovor službenog Teherana na aktivnosti islamista na sirijskom teritoriju, gdje Iran ne sudjeluje neposredno sa svojim oružanim snagama (poput Rusije), već isključivo pruža vojnu potporu tamošnjim šijtskim organizacijama i, naravno, sirijskoj vojsci prema zakonitom pozivu vlade u Damasku, kroz svoje vojne instruktore i isporuke naoružanja.

Nakon što je Iran, makar i grubo, prizemljio američki dron RQ-170, postalo je jasno kako će informacije o njegovoj konstrukciji dobiti i kineski vojni stručnjaci, koji imaju dugu i čvrstu suradnju s iranskim kolegama. Tijekom posljednjih 7 godina djelatnici kineskih aeronautičkih znanstveno-tehničkih korporacija radili su na projektu nevidljive izviđačko-udarne bespilotne letjelice pod nazivom „Duga 7“ (Rainbow 7, engl.), koja je širokoj javnosti predstavljena na aero-mitingu početkom studenog 2018. godine u kineskom Zhuhaiu.

Naime, vanjskim oblikom „Duga 7“ vrlo je sličan spomenutom američkom dronu RQ-170, ali ima veće linijske gabarite. Pojedini kineski analitičari tvrde kako je povećanje dimenzija kineskog drona uvjetovano kineskim nedostatkom nužnih kompaktnih i snažnih turboreaktivnih motora. Najvjerojatnije je da stariji motori tipa WS-12 i WS-13 imaju prilično veliku potrošnju goriva za čije je skladištenje u letjelici onda potreban i veći prostor.

Američki Pentagon sve negira i tvrdi kako su incidenti povezani s njihovim dronovima vezani uz borbena djelovanja u Afganistanu, pa tako spominje i dron MQ-1 Predator (za kojeg Iranci tvrde da su ga prizemljili 2016. godine), koji je „srušen u jednoj od južnih zona Afganistana nakon raketnog napada sa zemlje“.

(Video) Iran tvrdi kako je zarobio moćni američki dron MQ-9 Reaper

 

0 komentara

You may also like