Zoran Meter: Iransko vijeće nacionalne sigurnosti – protuteroristička misija u Siriji će se nastaviti

Iran će ostati u Siriji i nastaviti svoju vojnu misiju u toj zemlji do potpunog uništenja terorističkih organizacija, suglasno molbi zakonite sirijske vlade, izjavio je u ponedjeljak, 18. prosinca, tajnik iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani (info: agencija Tasnim).

Shamhani je također prokomentirao američku odluku o priznanju Jeruzalema glavnim gradom Izraela, kazavši, kako je taj korak Amerike i „cionističkog režima“ postao njihova „strateška pogreška“ i da će on „ubrzati kraj cionističkog režima“. Taj izraz („cionistički režim“) redovito koriste svi iranski dužnosnici i političari kada govore o Izraelu.

Podsjećamo: zapovjednik iranskog Korpusa straže islamske revolucije, brigadni general Mohammad Ali Jafari, 23. studenog je izjavio, kako će borci i instruktori te moćne iranske vojne organizacije, u Siriji nastaviti igrati „aktivnu ulogu u potpori nastavku sporazuma o  završetku vojnih djelovanja“.

Današnja izjava iranskog šefa nacionalne sigurnosti usmjerena je na pojašnjenje eventualnog nerazumijevanja nedavnog Putinovog poteza o povlačenju glavnine ruskih oružanih snaga iz Sirije. Taj potez ne znači kako je borba protiv terorizma u Siriji u potpunosti završena, već samo to, da više nema otvorenih frontalnih borbi i velikih vojnih operacija. Osim toga, ruski čelnik je, pri nedavnom dolasku u Siriju i čestitanju svojim vojnicima na pobjedi, jasno kazao kako dio ruskih snaga trajno ostaje u dvije ruske vojne baze u to zemlji (zrakoplovna „Hmeymim“ i pomorska „Tartus“), ali i izričito upozorio kako će, u slučaju da teroristi opet „podignu glave“ (čitaj: ugroze državnu vlast u Siriji), ruski vojni odgovor po njima biti do sada neviđen. Ono na što sada računaju Moskva i Teheran jest nastavak političkog dijaloga „tria“ Rusija-Turska-Iran  kroz Astanski pregovarački proces (nakon propasti i 8. kruga Ženevskog mirovnog procesa pod agendom UN-a), sastanke u Sočiju i koordinaciju vojnih aktivnosti vezano uz zonu deeskalacije Idlib u kojoj sirijska vojska iz smjera jugo-istoka već operativno djeluje protiv terorističkih snaga „Jabhat al-Nusre“ (neovisno o rebrendingu njezinog imena), a turska vojska ima mandat osiguranja stabilnosti nakon slamanja otpora islamističkih snaga. Čini se kako Turska, nakon početne stanke i oklijevanja oko operacionalizacije svojih preuzetih obveza vezano uz Idlib, počinje aktivniju fazu realizacije dogovorenog, u čemu svakako, osim propasti Ženevskih pregovora, veliku ulogu ima i nedavna Trumpova odluka o statusu Jeruzalema, kojoj se Ankara najoštrije protivi.

S druge strane, SAD shvaća nemogućnost vojnog rušenja vlade u Damasku, kao i daljnjih pokretanja bilo kakvih većih vojnih operacija oporbenih snaga na terenu protiv sirijske vojske. Zbog toga Washington sada kreće u stvaranje tzv. nove sirijske vojske u krajnjoj sjevero-istočnoj sirijskoj regiji Hasaqa, uz granicu s Irakom, u koju ulaze različiti borci (prema ruskim vojnim izvorima radi se o 750 boraca koji se obučavaju u tamošnjoj američkoj vojnoj bazi, glavninom sastavljenim iz poraženih snaga „Islamske države“ (njih oko 400) u Rakki i Deir ez-Zouru i stranih plaćenika). Pentagon i međunarodna koalicija pod vodstvom SAD-a, u ponedjeljak, 18. prosinca, oštro su demantirali ove navode ruskog Ministarstva obrane, navodeći kako ne odgovaraju istini.

Bilo kako bilo, sudjelovali u obuci američkih snaga bivši „preodgojeni“ ISIL-ovci ili ne, Pentagon je svjestan kako te snage niti srednjoročno ne mogu biti spremne za frontalno ratovanje protiv sirijske vojske, pa je primarna intencija nadzor sirijsko-iračke granice radi sprječavanja iranske vojne i logističke pomoći Siriji, a isto takoi stvaranje nove političko-vojne jezgre pod utjecajem SAD-a koja će u budućnosti sudjelovati na mirovnim pregovorima u Ženevi. Jer ne treba zaboraviti kako na sirijskom terenu Amerikanci ne nadziru niti jednu vladi u Damasku oporbenu skupinu, osim prokurdskih snaga „SDF“ čiji je radijus djelovanja ograničen, a u političko-vojnom smislu Kurdi niti nisu u sukobu s Damaskom i sirijskom vojskom (glavna svrha „SDF-a“ bila je borba protiv ISIL-ovih snaga u Rakki i istočno od rijeke Eufrat do granice s Irakom). Sve oporbene oružane organizacije danas su većim dijelom pod nadzorom Ankare, a samo „Jabhat al-Nusra“ u regiji Idlib (i njezine pojedine formacije u južnim zonama deeskalacije) je pod utjecajem Saudijske Arabije, koji sve više slabi. U takvim okolnostima američki pokušaj stvaranja sebi odanih sunitskih snaga na krajnjem sjevero-istoku Sirije je s gledišta geopolitike logičan ali i vrlo upitan što se krajnjeg uspjeha ali i konačnog političkog cilja (a on je svrgavanje vlade Bashara Asada, kao krinka iza koje se krije stvarni američki geopolitički interes – izbacivanje Rusije i Irana iz Sirije) tiče. Naravno, kao i uvjek, vrijeme će dati svoju konačnu ocjenu uspjeha ove ili one politike bilo koje strane.

0 komentara

You may also like