Foto: timesofisrael.com
U Izraelu se već desetak godina pri Sveučilištu u Tel Avivu izrađuje i javno objavljuje posebno godišnje izviješće o incidentima s antisemitskom pozadinom koji se događaju u Europi. Ali kod mnogih ljudi diljem te iste Europe i svijeta, uključno, i (najviše) onih koji s antisemitizmom nemaju niti žele imati bilo kakve veze a kamoli da su njegovi simpatizeri ili izvršitelji nečasnih radnji, takva izvješća nerjetko izazivaju odbojnost – i to najčešće s pozicije koja polazi od činjenice da su sustavno i planski od nacističke ruke užasno stradavali i drugi narodi, poglavito iz Istočne Europe; i drugo, zbog ponašanja izraelske države prema Palestincima tj. metoda kojima se izraelske vlade već desetljećima služe u pokušaju pronalaska rješenja tzv. palestinskg pitanja i koje mnoge nerjetko asociraju upravo na neljudska ponašanja nacističkog režima i Hitlerove njemačke prema nezaštićenom židovskom stanovništvu (od takvih razmišljanja ne treba okretati glavu jer su i ona politički legitimna dok su u okvirima demokratskih pravila ponašanja, a uostalom, mogu biti i dodatni poticaj svima onima koji u svijetu imaju mogućnosti i utjecaja da se palestinsko pitanje čim prije riješi na po obje strane prihvatljiv i pravedan način, koji, svakako, iziskuje i obostrane kompromise).
Međutim, bez obzira na sve to, posve je nepobitno kako se antisemitski izgredi u svijetu ipak događaju i da ih se, kao takve, mora oštro osuđivati i jasno ukazivati na njihovu društvenu, moralnu, vjersku i svaku drugu neprihvatljivost. Na isti način, kao što se moraju oštro osuđivati i incidenti i zločini počinjeni iz mržnje ili predrasuda prema pripadnicima bilo kojeg drugog naroda ili vjerske zajednice ma od koga oni dolazili (pa i od pripadnika tog istog izraelskog naroda). Jer zlo je zlo i tu ne može biti razlike prema „krvnim zrncima“ i ovim ili onim nesretnim okolnostima kroz koja su pojedini narodi prolazili u povijesti pa im se, onda, zbog toga kao može tolerirati nešto što je inače drugima potpuno nedopustivo (a što takvim i mora biti). A povijest je, budimo iskreni, malo koga mazila, iako je isto tako istina kako je uvijek bilo (i bit će) agresivnih i manje agresivnih naroda. Tzv. „čistunaca“ i iskrene „Božje djece“, kada govorimo o čitavim narodima u cjelini, jednostavno nema, makar se neki od njih takvima rado i nazivali. Jer sve se na kraju ipak svodi na čovjeka, kao pojedinca, i na vječni eshatološki boj između Dobra i Zla, pričemu je na kraju sve stvar osobnog odabira – hoćeš li ići uskom i strmom stazom do vječnosti, ili širokom i ugodnom cestom do propasti. Pojednostavljeno rečeno: dobrih i zlih ljudi ima u svakom narodu i u svakoj zemlji.
Izraelski Kantor Centar
Pri Sveučilištu Tel Aviv od 2010. godine djeluje Kantor Center koji se bavi proučavanjem suvremenog europskog židovstva i godišnje objavljuje svoja izvješća koja se pripremaju u suradnji s Europskim židovskim kongresom, čiji je predsjednik od 2007.g. milijarder ruskog (židovskog) porijekla Vyacheslav (Moše) Kantor. On je za otvaranje i funkcioniranje spomenutog Centra uložio znatna vlastita sredstva.
A evo što je navedeno u izvješću Kantor Centra za 2019. godinu:
evidentira se značajan porast broja antisemitskih incidenata u Zapadnoj Europi u usporedbi na godinu ranije. Poglavito u oči upada činjenica kako je za čak 18% porastao broj osobito teških incidenata te vrste s primjenom nasilja. Tako je u Zapadnoj Europi 2019.g. s protužidovskim motivima bilo ubijeno 7 osoba. Netko će, možda, na prvi pogled reći kako to i nije neki veliki broj, ali treba podsjetiti kako se tu ipak radi o demokratski i civilizacijski visokouređenim društvima a ne bliskoistočnim prostorima s njegovim specifičnim „srednjovjekovnim“ pogledima na svijet i isto takvim obrascima međusobnog ponašanja gdje je nasilje prema drugima ili drugačijima gotovo svakodnevna pojava a nerjetko i društveno pravilo (pokušajte se, na primjer, s Biblijom u ruci prošetati ulicama saudijskih gradova, pa ćete vrlo brzo na svojoj koži osjetiti ne reakciju arapske ulice, već same države i njzinih represivnih institucija).
U izvješću se dalje navodi kako je tijekom 2019. g. u Zapadnoj Europi registrirano 456 slučajeva antisemitskih incidenata s primjenom nasilja. U 2018. g. takvih je incidenata bilo 387. U većini zapadnoeuropskih država u 2019. g. porastao je i ukupnih broj antisemitskih incidenata. Za 47% je porastao broj nasilnih incidenata koji su predstavljali stvarnu ugrozu za ljudski život, dok je za 24% porastao broj incidenata koji su za posljedicu imali oštećenja židovske imovine. Napadima različitog stupnja intenziteta prošle je godine bile su izložene 53 sinagoge i 28 židovskih općina (zgrada) i škola u čitavom nizu zemalja.
U izvješću Kantor Center-a korišteni su i podaci velikog istraživanja javnog mišljenja, provedenog 2019. g. po narudžbi europske agencije FRA među pripadnicima židovskog naroda u Europskoj uniji. Prema njegovim rezultatima, 41% Židova u dobi od 16 do 34 godine, razmatrali su mogućnost emigriranja iz EU (bilo da se radi o repatrijaciji u Izrael, ili o odlasku u Sjevernu Ameriku ili Australiju) zbog naglog porasta antisemitizma u Zapadnoj Europi tjekom posljednjih 5 godina. Ta tendencija, smatraju autori izvješća, idućih se godina može još više povećati s obzirom kako mnogi od njih smatraju da je reakcija vlasti na njihove žalbe na antisemitske incidente nezdovoljavajuća, neovisno o tome što vlade tih zemalja za borbu protiv antisemitizma ulažu ozbiljne napore.
Npr, u Njemačkoj je tijekom 2019. g. u policiji dnevno bilo evidentirano najmanje 5 antisemitskih incidenata, ukupno prošle godine tamo ih je bilo 1839 – različitog stupnja težine. Pritom autori izvješća naglasak stavljaju na to da se u policiji niti približno nisu evidentirali svi slučajevi i incidenti. Tu se poglavito radi o slučajevima fizičkog praćenja, kojima su često izvrgnuti židovski učenici u državnim, a ne židovskim školama diljem Europe, od strane učenika muslimanske vjeroispovjedi kojih je višestruko više od učenika Židova.
Zanimljiva je i slijedeća izjava šefa Kantor Center-a u odnosu na aktualno stanje: „Antisemitske optužbe, koje se šire u svezi epidemije koronavirusa, stvar su teorija urote i tradicionalne mržnje prema Židovima. Sve do sada ih šire najčešće desni radikali, ultrakonzervativni kršćani, islamisti, a u manjem stupnju također i lijevi radikali. Svaka grupa – u skladu sa svojim uvjerenjima, razvila je obrazac Židova kao širitelja zaraze, koji želi osvojiti čitavi svijet“.
Antisemititska propaganda i izmišljotine toga tipa sada se aktivno šire na internetu i drušvenim mrežama, navodi se dalje u izviješću, a to onda provocira porast incidenata različitog intenziteta.
Na izvješće Kantor Center-a reagirali su i brojni izraelski mediji. Pojedini od njih ukazuju i na specifičnost antisemitizma koje se javlja kod lijevih radikala u odnosu na propagandu neonacista, i koja se ogleda u zamjeni termina „antisemitizam“ terminom „anticionizam“ (moguće se aludira na činjenicu da su i Arapi, poput Židova, semitski narod, op. ZM.). Osim toga, navode komentatori izraelskih medija, lijevi radikali sada i u Zapadnoj Europi i u Americi optužuju Židove da pomažu državi Izrael uspostaviti svoju kontrolu nad američkom administracijom, kako bi uz njezino posredništvo zavladali nad čitavim svijetom.
