Zoran Meter: JE LI POVRATAK RUSIJE U PARLAMENTARNU SKUPŠTINU VE KAPITULACIJA EUROPE ILI GLAS RAZUMA?

Foto: preuzeto s portala Sabor.hr

Preksinoćno glasovanje o tome, treba li se Rusiji omogućiti jednakopravno sudjelovanje na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, u kojoj je Moskvi nakon 2014.g. i izbijanja ukrajinske krize bilo oduzeto pravo glasa (nakon čega je Rusija napustila to jedino preostalo tijelo u kojem je ona ravnopravno sudjelovala s ostalim europskim državama), završilo je prilično očekivanim rezultatom u korist povratka Rusije. To je glasovanje izazvalo velike reakcije u zapadnim medijima – od onih koji ju označuju kao potpunu kapitulaciju Europe pred Rusijom, do onih koji govore kako je pobijedio glas razuma.

Ali najprije pogledajmo tko je sve i kako glasovao po tom važnom pitanju, koje se, osim na  politiku itekako odražava i na ego bitnih europskih i svjetskih država tj. njihovih državnih vodstava, a. nedvojbeno će se koristiti i u propagandne svrhe u kontekstu aktualnog geopolitičkog sukoba zapada, prije svega SAD-a i Rusije.

Dakle, čvrsto „da“ za sudjelovanje Rusije u trenutačnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe izrazilo je 12 država, a čvrsto „ne“ njih 5. Među državama koje su bez ikakvog kolebanja podržale Rusiju bile su: Andora, Austrija, Azerbajdžan, Cipar, Francuska, Irska, Island, Norveška, San Marino, Srbija, Španjolska i Turska. Kategorički protiv bile su Estonija, Gruzija, Latvija, Litva, Poljska, Švedska, Ukrajina i Velika Britanija.

Pretežito „za“ Rusiji su još dale Armenija i Belgija (dva od 4 belgijska zastupnika bili su suzdržani), Švicarska, Njemačka i Hrvatska (dva „za“, jedan „protiv“, jedan suzdržan), Moldavija, Nizozemska i Portugal (jedan suzdržan), Slovačka i Češka (isto kao i Hrvatska) i Italija. Glasovi delagecija Danske, Finske, Linhenštajna i Rumunjske bili su ravnomjerno podjeljeni „za“ i „protiv“. Jedan jedini delegat iz Slovenije bio je suzdržan.

Dakle, u noći s 24/25 lipnja izglasana je rezolucija o povratku ruske delegacije u PSVE. U znak prosvijeda ukrajinska delegacija napustila je zasjedanje, a vlada u Kijevu najavila je bojkot te europske institucije, čiju je odluku proglasila sramotnom. S druge strane njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas pozdravio je ovu odluku i označio je kako šansu i „dobru vijest ua rusko društvo“ čiji građani i dalje moraju imati mogućnost obraćanja u Europski sud za ljudska prava. „Rusija je dio Viječa Europe – sa svim odgovarajućim pravima i obvezama. Mene raduje da je PSVE otvorila put za kompromis po pitanju članstva Ruske Federacije“, navodi se u izjavi Heiko Maasa.

Ovdje je važno dodati da se do kraja današnjega dana još mora glasovati o jučer uloženoj žalbi koju su na rezultate navedenog glasovanja podnjele Ukrajina, Velika Britanija i ostale zemlje koje su bile protiv. Dakle, formalno se još sve može promijeniti ali ruska je strana jasno dala do znanja kako se neće vratiti u rad tog najvažnijeg europskog tijela ukoliko se Rusiji onemogući potpuno jedankopravan status drugim zemljama ili se pojavi i nova, pa i najmanja moguća proturuska sankcija.

Brojni zapadni mediji danas su komentarali ove vijesti u smislu kako je PSVE „stavila križ“ na proklamiranje svojih stavova u odnosu na zaštitu međunarodnog prava, ili da je kapitulirala pred Rusijom. Zanimljivo je i da američki mediji aktivno prate ove događaje, iako SAD ne sudjeluju u radu toga tijela,. ali, uostalom kao i sa svim drugima, s njim usko surađuju (preciznije, nastoje utjecati na njegove odluke). Tako i utjecajni The Wall Street Journal navodi kako je Europa predala svoje pozicije, ali se i čudi da su za povratak Rusije u tom „parlamentu tako jednoglasno glasali i Turci“. „Da, i ponašanje Nizozemaca, koji su također većinom glasali za povratak Rusa u PSVE, izaziva pitanja“, pri čemu se američki medij prisjeća žrtava 189 poginulih Nizozemaca u malezijskom zrakoplovu iznad istočne Ukrajine 2014. godine za koju je istražna komisija u Nizozemskoj upravo ovih dana optužila rusku stranu, „Povratak Rusije u parlament samo će potvrditi Moskvi da se „Europa nije uspjela nositi sa zadaćom primirenja diktatora (Vladimira Putina) i da treba očekivati novi napad Istoka“, navodi američki medij WSJ.

Ovakvi su komentari logični, gledano s pozicije bliže povijesti i okolnosti na koje se odnose. Jer dovoljno se podsjetiti kako je upravo Vijeće Europe uvelo sankcije prema ruskoj delegaciji tj. oduzelo joj pravo glasa, kao zajednički europski protuodgovor na rusko pripajanje Krima i na događaje na istoku Ukrajine, a da se ništa po tom pitanju od toga vremena pa do danas nije promijenilo. A neovisno o tome Ruse se ponovo ne samo prima, nego doslovno i zove natrag.

Ali gledano s pozicije da je Vijeće Europe tijelo svih europskih zemalja pa tako i Rusije, i da je Rusija najveća europska zemlja i teritorijalno i po broju stanovnika i da je, osim toga, i globalna vojna velesila stvari se mogu i moraju promatrati drugačije. Jer to je najstarije sveeuropsko konsultativno tijelo ustrojeno još u vrijeme hladnog rata, upravo s ciljem ostvarivanja mogućnosti za neposredni dijalog tadašnje podjeljene Europe tj. njezinog istoka i zapada i ono bez sudjelovanja Rusije zapravo nema nekog posebnog smisla, poglavito kada su u pitanju teme vezane za europsku sigurnost i stabilnost (jer njih nema, niti ih može biti bez sudjelovanja Rusije i toga su, čini se, sada svi, ili barem najveći dio njih (europskih država) svjesni).

Na stranu sada pogažena ova ili ona međunarodna prava (a tko ih to od velikih igrača nije ili ih još uvijek ne krši, po pitanju ranije sklopljenih sporazuma, po pitanju promjena državnih granica i tumačenja i primjene tih istih prava onako kako im to u nekom trenutku odgovara – dakle, selektivno?). Europske političke elite jednostavno su se olako i nepromišljeno dale uvući u opasan američki projekt „Ukrajina 2014“, u kojem se sve trebalo odigrati na potpuno drukčiji način i s potpuno drukčijim konačnim rezultatom (sada nema vremena za detaljnije obrazlaganje toga, niti je to tema ove analize). A i ovaj se autor osobno sjeća Putinovih riječi tada  upućenih ondašnjim ključnim liderima glavnih EU država, od kojih, osim Angele Merkel više nikoga niti nema na vlasti (poput Davida Cameroona, Francoisa Hollandea, Mattea Renzia i brojnih drugih koji su u međuvremenu na izborima do nogu potučeni od svojih birača), da ne srljaju i da vode računa o tome da se po EU ne sprema ništa dobro (s druge strane Atlantika), kao i to da Ukrajina, kakva god ona bila, Europi nikada ne može zamijeniti ulogu Rusije. I (š)to se upravo dogodilo: moćna i samouvjerena EU je u međuvremenu postala neprepoznatljiva, s nizom unutarnjih dubioza i nedefiniranih pitanja vezanih uz svoj nužan preustroj, uza sve to suočena s nikada većim unutarnjim i vanjskim ugrozama još od doba hladnog rata (nekontrolirane migracije, terorizam, sve veća napetost na njezinim istočnim granicama s Rusijom, ukrajinska „crna rupa“ koja uvijek prijeti uvlačenjem Europe u sukob s Rusijom nesagledivih razmjera i posljedica i td.).

U tim i takvim okolnostima odluka PS VE (ukoliko na kraju i bude takva da se rusku delegaciju primi bez ikakvih političkih  preduvjeta što ruska strana, kako sam već ranije spomenuo, ne želi prihvatiti i pod tim se uvjetima, kako i danas kaže, neće vratiti) sasvim je razumljiva. Naime, većina europskih država ne želi daljnje produbljivanje krize s Rusijom, a kamo li njihovo uvlačenje u nekakav vojni sukob s tom zemljom, i u tom se smislu ova odluka može shvatiti i kao protuodgovor američkoj politici i suprostavljanje američkim nastojanjima za totalno dominiranje i ovladavanje europskim političkim i sigurnosnim prostorom tj. osiguranjem dominantnog utjecaja Washingtona na donošenje ključnih političkih odluka na europskom kontinentu. Upravo se to iščitava iz gore citiranih riječi njemačkog ministra vanjskih poslova. To se može najbolje vidjeti i iz prekjučerašnjeg posjeta ruskog premijera Dmitriya Medvedeva Francuskoj (na poziv francuskog premijera) i njihovih izjava na zajedničkoj konferenciji za novinare o potrebi nastavka i jačanja međusobne gospodarske suradnje i političkog dijaloga neovisno o sankcijama i protusankcijama na razini EU-Rusija. To se može iščitati i iz nedavnog (6. lipnja) posjeta slovačkog premijera Petera Pellegrinija Rusiji, kada je Putin Slovačku označio kao jednog od najvažnijih ruskih gospodarskih partnera, a nova slovačka predsjednica Zuzana Čaputova na današnjem sastanku s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom izjavila je kako je nužno razvijati dijalog i suradnju s Rusijom.

I za sam kraj: upravo na ovom zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe izabrat će se i novi glani tajnik koji će tu dužnost preuzeti 1. listopada. Jedna, od samo dvojice predloženih kandidata za taj položaj je i hrvatska potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić. Pošto joj je jedini protukandidat kolega iz Belgije, naša ministrica ima veliku šansu za pobjedu jer se ovih dana naglašava potreba da to mjesto konačno jednom pripadne i tzv. nježnijem spolu. Bez obzira na vječna hrvatska unutarnjo-politička previranja, to bi bio veliki uspjeh i čast za mladu hrvatsku državu čija bi predstavnica predvodila to najstarije europsko političko tijelo.

 

 

0 komentara

You may also like