Zoran Meter: KAD FAŠISTI MARŠIRAJU, A HRVATSKA ŠUTI

Zbog spomenutog „čuđenja“ hrvatskog državnog vrha i njegovih brojnih prirepaka koji nas predstavljaju u tom istom Europskom parlamentu, a koji se ovih dana redaju ispred naših TV ekrana i poput papagaja ponavljaju kako smatraju dostatnom običnu Tajanijevu ispriku (čak i bez njegovog povlačenja svega izgovorenog i spornog), a da bi ga se eskulpiralo i dalo mu novu šansu, treba reći i slijedeće:
Ili hrvatski politički mudraci uistinu misle kako su Tajania uspjeli preodgojiti i od njega preko noći napravili istinskog hrvatskog (a ne samo Plenkovićevog) prijatelja, ili je u pozadini nešto posve drugo – opasnije? Jer nova hrvatska šutnja (a ovakav kukavički stav nije ništa drugo nego šutnja tj. strah ili nehtjenje za povlačenje poteza državničkog karaktera) može pobuditi i na razmišljanja kako naš politički vrh zbog svog mekanog stava zna nešto što drugi ljudi ne znaju i što možda stoji u pozadini? Itekako se može pomisliti kako se ovakvim, vodstvu države potpuno nedostojnim stavom, zapravo želi senzibilizirati hrvatska javnost na neke buduće izjave sličnoga tipa, ne samo od radikalnih talijanskih elemenata iz redova iredente. Zašto se u našem političkom vrhu prešućuju pojave velikomađarskih pretenzija na hrvatske državne teritorije (na one velikosrpske naš državni vrh već odavno najčešće uopće niti ne reagira, ili čini to vrlo mlako)? Evo jednog primjera: u šefovskim uredima jedne poznate mađarske banke u Hrvatskoj iza njihovih leđa stoje geografske karte „velike Mađarske“, koja se prostire sve do mora (naravno, Jadranskog i to njegovog hrvatskog dijela). A što je s velikobošnjačkim pretenzijama, sada” samo” prikrivenim kroz formu zalaganja za unitarnu BiH? Puno je toga još nerješeno i neizvjesno na ovim našim prostorima, a da bi se smjela voditi tako neodgovorna i kratkovidna vanjska politika.

Zbog svega navedenog, ovakvim vrstama hrvatskih političara i brojnih hrvatskih medija, zaogrnutih velom „profesionalizma“, a u biti notornih neznalica ili istinskih kukavica da neugodne stvari u hrvatskom društvu ili hrvatskom okružju i svijetu nazivaju svojim imenom, kroz dva ću nastavka i dva