Zoran Meter: KINA SE PRIPREMA ZA TRGOVINSKI RAT SA SAD-OM. TKO POBJEĐUJE?

Kina i Saudijska Arabija planiraju osnivanje zajedničkog investicijskog fonda od 20 milijardi dolara, a sklopit će i 11 poslovnih sporazuma vrijednih 20-ak milijardi dolara.

Nakon pokretanja američkog „gospodarskog rata“ protiv Kine (još je uvjek prerano koristiti taj naziv, iako se za nj itekako trasira put), kojeg je predsjednik Donald Trump prihvatio na sugestiju svog donedavnog strateškog savjetnika, Stephena Bannona (smjenjenog prošlog tjedna pod pritiskom javnosti i medija zbog kontroverznih izjava o rasizmu), koji se otvoreno zalaže za američku globalnu hegemoniju, stvari se zaoštravaju. Ali najprije podsjetimo na Bannonove izjave prije tjedan dana:

„Mi se nalazimo u stanju gospodarskog rata s Kinom. To je vidljivo iz svih njihovih izvora informacija. I oni to ne skrivaju. Jedan od nas postat će hegemon za 25 ili 30 godina, i potpuno je moguće da to bude Kina.“ Bannon je kazao kako je došao krajnji čas (za reakciju), jer da će za pet do deset godina SAD doći do one točke od koje više nema povrata i mogućnosti oporavka.

Kinesko Ministarstvo trgovine je izjavilo kako će iskoristiti sve nužne mjere za zaštitu interesa zemlje i njezinih tvrtki vezano uz pokrenutu istragu američke administracije u svezi trgovinskih odnosa između dviju država, za koje SAD tvrdi da su štetni po američke interese. U ponedjeljak je isto Ministarstvo izrazilo „veliko nezadovoljstvo“ nakon početka američke istrage zbog navodnog kineskog kršenja zakona iz sfere zaštite intelektualnog vlasništva, kao i diskriminacije i ograničenja prema američkim robama. (Ta istraga je prvi konkretan potez predsjednika Donalda Trumpa, usmjeren neposredno protiv kineske trgovinske prakse, koja, kako tvrdi Bijela kuća i određeni američki biznis-krugovi, šteti američkoj proizvodnji.)

„Poduzet ćemo sve nužno za odlučnu zaštitu interesa Kine i kineskih tvrtki“, kazao je glasnogovornik kineskog Ministarstva trgovine, dodavši, kako se kineska potpora inozemnim investicijama u lokalnim tvrtkama  neće promijeniti, međutim, nadzor nad ugovorima i poslovanjem će se pojačati. Prioritet će se davati projektima vezanim uz kinesku gospodarsku inicijativu „Jedan pojas-jedan put“. Kineska vlada utvrdila je potrebna načela za upravljanje inozemnim investicijama: vlada namjerava pojačati investiranje u pojedine sektore, sukladno smanjenju ulaganja u druge sfere koja će se ograničiti ili potpuno obustaviti.

Sklapanje poslova kineskih tvrtki u državama uključenim u gospodarski projekt „Jedan pojas-jedan put“ rastu ubrzanom dinamikom, neovisno o nastojanju kineske vlade za ograničenjem iznošenja kapitala iz zemlje.





„I dalje ćemo usavršavati sustav upravljanja sredstvima inozemnih investicija“, rekao je glasnogovornik kineskog Ministarstva financija. Također, Kina će nastaviti s uređenjem zakonodavstva koje se odnosi na reguliranje inozemnih investicija.

Kineske banke ubrizgavaju nove milijarde dolara u projekt „Jedan pojas-jedan put“

Ovih dana vodeće kineske banke donijele su zajedničku odluku o još većim ulaganjima sredstava u financiranje  kineskog strateškog gospodarskog projekta „Jedan pojas-jedan put“.





Izvori iz državne China Construction Bank Corp (CCB), druge po veličini kineske banke prema aktivima, javlja kako ta banka namjerava u fond spomenutog državnog mega-projekta od međunarodne važnosti privući još 15 milijardi dolara (100 milijardi yuana), pričemu CCB aktivno sudjeluje i  privlačenju investitora.

„Kineska banka“ (BOC), planira u isti fond privući oko 20 milijardi dolara.
Novčana sredstva banaka dobivena iz fonda direktnih investicija ili drugih investicijskih platformi, prema riječima izvora, dio su opsežne namjere koju podupire središnja Kineska banka, za iskorištavanje unutarnjeg kineskog kapitala u investicije u inozemstvu, uključno i unutar projekta „Jedan pojas-jedan put“.

Ostale dvije kineske mega-banke iz sastava „velike četvorke“ – „Kineska industrijsko-trgovačka banka“ i „Kineska poljoprivredna banka“ – razmatraju identične planove o privlačenju sredstava.

Podsjetimo, još u svibnju kineski predsjednik Xi Jinping je obećao povećati financiranje za 124 milijarde dolara, kako bi se realizirali planovi oko izgradnje „Novog puta svile“, koji bi ujedinio Kinu sa starim i novim gospodarskim partnerima.

Kinesko-saudijsko strateško partnerstvo

A koliko se, zapravo, svijet ubrzano mijenja pred našim očima i kako mnoge zemlje, koje se osjećaju dovoljno snažno, ne žele stajati po strani ili ovisiti isključivo o hirovima zapadnih financijskih institucija i krugova koji njima upravljaju, svjedoči i prošlotjedna vijest koju je objavio britanski Reuters.

Kina i Saudijska Arabija planiraju osnivanje zajedničkog investicijskog fonda od 20 milijardi dolara, prenio je Reuters riječi saudijskog ministra energetike Halida al-Faliha s gospodarske konferencije visokih državnih dužnosnika i velikih korporacija Kine i Saudijska Arabije. Sve obveze, kao i dobit iz tog fonda, dvije strane dijelit će ravnopravno, u omjeru 50:50. Također, dvije zemlje planiraju sklopiti 11 poslovnih sporazuma vrijednih 20-ak milijardi dolara, ali nije otkriveno o kojim sporazumima je konkretno riječ.

Ovo u potpunosti koincidira sa stavovima i analizama portala Geopolitika.News, koji je još početkom ove godine pisao o kineskoj ekspanziji na Bliski istok i Afriku, kao i diversifikaciji političkih i gospodarskih interesa Saudijske Arabije, neovisno o njezinoj „renesansi“ odnosa sa SAD-om i administracijom predsjednika Donalda Trumpa, najizraženije vidljivom kroz sklapanje famoznih sporazuma o uvozu američkog oružja u iznosu od 109,7 milijardi dolara.

Lukavi Arapi, neovisno o postignutoj ravnoteži interesa sa Sjedinjenim Državama po pitanju bliskoistočne regije (iako je i to vrlo dvojbeno), okreću smjer svog biznisa prema Istoku i Aziji, gdje i ostvaruju najveću dobit od izvoza svoje nafte. Osim izvoza nafte, Saudijci žele proširiti i svoje investicije na Daleki istok, prije svega u Kinu, o čemu su u ožujku ove godine u Pekingu, u vrijeme pompoznog posjeta saudijskog kralja Salmana,  razgovarali vladini dužnosnici i velike delegacije s predstavnicima biznisa dviju zemalja. Tom prigodom potpisano je 14  sporazuma o 35 velikih projekata vrijednih 65 milijardi dolara! Radi se ne samo o energetskim projektima, već i onim iz sfere investicija, znanstveno-tehničke suradnje, infrastrukture, svemirskih projekata i td.

Tri kineske strateške protumjere

Ali vratimo se opet američko-kineskom gospodarskom sukobu. U njemu SAD prednjači što se tiče službenih izjava državnih tijela ili dužnosnika. S druge strane, nakon početne kombinacije oštro-pomirljive retorike službenog Pekinga, čini se kako kineska vlada glavninu svojih daljnjih poteza planira plasirati kroz analize državnih medija, koje se tiču moguće kineske reakcije.

Tom problematikom bave se i stručnjaci Chinanews.com. Tri najučinkovitije protumjere američkim namjerama koje Kina može poduzeti, jesu: ograničenje uvoza iz SAD-a, smanjenje izvoza u SAD i smanjenje dolarskih aktiva. Kina je najveće američko izvozno tržište nakon Sjeverne Amerike, a također i jedno od najbrže rastućih američkih izvoznih tržišta, o kojem u značajnoj mjeri ovisi američka trgovina.

Prema statističkim podatcima, jednogodišnji rast američkog izvoza u Kinu u posljednjem desetljeću prosječno je iznosio 11%, što je gotovo dvostruko više od pokazatelja kineskog izvoza u SAD. Tako Amerikanci izvoze u Kinu čak 62% svoje soje, 14% pamuka, 25% zrakoplova Boeing, 17% automobila i 15%  elektroničkih ćipova. Osim toga, Kina je drugo po veličini izvozno tržište za američke poljoprivredne proizvode, na koje, prema informacijama američke vlade, otpada 15% od ukupne količine njihovog izvoza.

Zbog toga bi ograničenje američkog izvoza poljoprivrednih proizvoda bilo „as u rukavu“ Pekinga u slučaju zaoštravanja gospodarskog rata s SAD-om, smatraju kineski stručnjaci.

A Marcus Noland, potpredsjednik  Peterson instituta za međunarodnu  ekonomiju (PIIE), izjavio je, kako kinesko ograničenje uvoza američke soje i zrakoplova može prouzročiti razorne posljedice.

Oxford Economics procjenjuje kako su kineske jeftine robe omogućile sniženje razine cijena u SAD-u za 1-1,5%.

Međutim, sve se ovo događa u vrijeme iščekivanja američke javnosti nove Trumpove gospodarske politike, najavljene s ciljem poboljšanja sadašnjeg stanja. A sukob s Kinom takvim željama može nanijeti ozbiljnu štetu, rekao je glavni ekonomist  Bank of Communications iz Hong Konga, Yang Ping, dodavši, kako nisu dopustivi čak niti mali gubitci. Osim toga, Kina je u lipnju osigurala status najvećeg kreditora SAD-a i ukoliko Peking smanji dolarske aktive, američka financijska stabilnost stradat će u prilično velikom stupnju.

S druge strane, tri spomenute kineske protumjere američkim sankcijama nanest će štetu i Kini. Kineski državni dužnosnici u tom smislu upozoravaju, kako u trgovinskom ratu nema pobjednika niti budućnosti. Ipak pojedini kineski ekonomski analitičari, temeljem čvrstoće i ogromnog potencijala kineskog gospodarstva, smatraju kako bi u trgovinskom ratu više stradale Sjedinjene Države.

Imajući potpuni industrijski sustav u svom portfelju, Kina je jedina država na svijetu koja posjeduje sve industrijske sektore – tj., u klasifikaciju UN-a uključene tipove gospodarskih djelatnosti.

Izvršni direktor Instituta za međunarodnu trgovinu pri Kineskoj akademiji za međunarodnu trgovinu i ekonomsku suradnju (pri Ministarstvu trgovine), Wei Ming, smatra, kako, ukoliko se sukob produbi, gubitci SAD-a ne mogu biti ništa manji od kineskih gubitaka. Međusobni ustupci doveli bi do rezultata u kojem ne bi bilo poraženog. Samo zajedničkim naporima obiju strana mogu se uspostaviti zdravi gospodarski odnosi između dviju država. Treba shvatiti kako „nitko ne traje vječno“, a da vrijeme leti. Povijest ne završava „hladnim ratom“ i, kako je rekao Mark Twain, povijest se ne ponavlja, ona se rimuje.

Carstva su padala, i rimsko i britansko, pa će i SAD također početi gubiti pozicije. A globalna vladavina SAD-a počela je padati 1998.g., nedugo poslije globalne financijske krize, koja nije imala toliko veze s općenitim američkim potezima, koliko s otpočinjanjem duge ekonomske  anomalije stoljeća. Kina je počela vraćati pozicije na svjetskom tržištu koje je imala tijekom tisućljeća prije industrijske revolucije.

Kako je dolar postigao status svjetske rezervne valute zahvaljujući gospodarskom rastu SAD-a, tako je danas u „ostatku izoliranog svijeta“ počeo trend de-dolarizacije. Tako bivši glavni ekonomist Svjetske banke i sadašnji analitičar bruxellesskog analitičkog think tank centra Bruegel, Justin Yifu Lin, izjavio slijedeće: „Dominacija dolara je glavni razlog globalnih financijskih i gospodarskih kriza. Riješenje je zamjena nacionalne valute svjetskom valutom.“

Na kraju, neovisno o tome u kojem će se smjeru ova problematika dalje razvijati, sasvim sigurno možemo zaključiti slijedeće: rizik pokretanja američko-kineskog trgovinskog rata je golem. On bi, prema procjenama gotovo svih svjetskih relevantnih analitičara, iz temelja potresao globalno gospodarstvo i ukupne međunarodne trgovinske i financijske odnose, s nesagledivm političkim, sigurnosnim, socijalnim i mnogim drugim posljedicama. Zato mudre i hladne glave diljem svijeta pozivaju na razum i suzdržanost, jer, kao što smo nedavno već rekli, od trgovinskog do klasičnog (vojnog) rata samo je mali korak.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like